1

Poslovni broj: Gž-13/2021-2

 

Poslovni broj: Gž-13/2021-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović kao predsjednice vijeća, Verica Perić Aračić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đorđa Benussi, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B., OIB: …iz S., … , kojeg zastupa punomoćnica A. P. Ž. odvjetnica u S., protiv tuženika A. A., OIB: … iz Z., … , kojeg zastupa punomoćnik P. V., odvjetnik u O. društvu V. i P. u Š., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv međupresude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3474/2018-22 od 16. listopada 2020., u sjednici održanoj 17. srpnja 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Međupresuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3474/2018-22 od 16. listopada 2020.,

 

a) preinačava se u dijelu točke I izreke u kojem je navedeno da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja u postupku pred ovim sudom poslovni broj: P-3474/2018., na način da izreka treba glasiti da je osnovana osnova tužbenog zahtjeva tužitelja u postupku pred sudom poslovni broj: P-3474/2018,

 

b) potvrđuje u preostalom dijelu točke I, II i III izreke

 

Obrazloženje

 

1. Međupresudm Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3474/2018-22 od 16. listopada 2020., suđeno je:

" I. Utvrđuje se da je tuženik pasivno legitimiran i da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja u postupku pred ovim sudom poslovni broj P-3474/2018.

 

II. Do pravomoćnosti ove međupresude zastat će se s raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva.

 

III. Odluka o troškovima ostavlja se za kasniju presudu".

 

 

2. Protiv navedene međupresude žalbu je izjavio tuženik, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom  da se pobijana međupresuda preinači i odbije zahtjev tužitelja, podredno ukine i vrati sudu na ponovno suđenje.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je djelomično osnovana ali zbog drugih razloga.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu koristi koju je tuženik imao od uporabe nekretnine u vlasništvu tužitelja.

 

5.1. Sporna je pasivna legitimacija tuženika jer tuženik tvrdi da je u posjedu stana bilo trgovačko društvo A.-A. d.o.o., te da je povremeno kao zaposlenik tog društva od 2014. godine koristio predmetni stan.

 

6. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je predmetni stan u Zagrebu, u zgradi na adresi … bio u vlasništvu društva A.-A. d.o.o. do 2013. godine, kada je prodan društvu S. d.o.o. Iako je društvo S. d.o.o. steklo pravo vlasništva, to društvo nije stupilo u posjed stana, jer je direktor društva dozvolio tuženiku, inače sinu direktora A.-A. d.o.o., da predmetni stan koristi i u njemu stanuje, sve do trenutka prodaje nekretnine. Nakon toga S. d.o.o. je prodao stan tužitelju, a u postupku po tužbi tužitelja protiv tuženika pravomoćnom presudom posl.br.Ps-91/2017 od 30 studenog 2017. naloženo je tuženiku iseliti iz predmetne nekretnine te istu predati u posjed tužitelju jer je koristi bez pravne osnove , u kojem postupku je tuženik  u odgovoru na tužbu priznao da je u posjedu stana jer mu je tužitelj dozvolio da u njemu stanuje. Osim toga i sam je tuženik je pred policijskim službenicima koji su izvršili detaljnu provjeru radi utvrđenja tko živi u predmetnom stanu a na traženje tužiteljeva oca izjavio da u stanu stanuje povremeno već 10 godina, a iz iskaza saslušanih svjedoka  utvrđeno je da tuženik koristi stan , pa je prvostupanjski  sud zaključio da je tuženik koristio stan u utuženom razdoblju, zbog čega je isti pasivno legitimiran naknaditi tužitelju korist koju je imao od uporabe predmetnog stana, dok će se o visini tužbenog zahtjeva odlučiti  u konačnoj odluci, a prema odredbi članka 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO).

 

7. Ispitujući pobijanu međupresudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP.

 

8. Nije počinjena niti povreda odredaba iz članka 354. stavak 1. u vezi stavka 8. na koju žalitelj ukazuje analizirajući iskaze svjedoka i dajući svoju ocjenu tih dokaza. Protivno tim navodima ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud provedene dokaze cijenio upravo onako kako to zakon nalaže, savjesno i brižljivo cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno.

 

 

9. I po ocjeni ovog suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari jer je u utuženom razdoblju bez pravne osnove  koristio predmetnu nekretninu pa tužitelju pripada pravo na naknadu koristi koju je tuženik ostvario, a visina naknade koristi će se utvrditi u nastavku postupka. Neosnovano žalitelj ustraje u tvrdnji da je bio tek punomoćnik u posjedovanju predmetnog stana, da glede istog nije izvršavao nikakvu svoju vlast, nego bi u njemu boravio isključivo uz dopuštenje M. A., direktora i zakonskog zastupnika društva A.-A. d.o.o. koji je njegov otac jer to ne proizlazi iz provedenih dokaza.

 

9.1. Međutim u konkretnom slučaju u odnosu na spornu nekretninu koju je tuženik bez pravnog osnova držao u posjedu plaćanje naknade za tu uporabu treba razriješiti primjenom članka 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – u daljnjem tekstu: ZV), a ne članka 1120. ZOO kako to smatra prvostupanjski sud. I Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo takvo pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela održanog 26. listopada 2009. i 14. studenog 2013.

10. Pogrešno je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci u dijelu zahtjeva naveo da je i osnovan tužbeni zahtjev tužitelja (što bi ukazivalo da je osnovan i osnov i visina zahtjeva) obzirom da je osnovana samo osnova zahtjeva za koju tužitelj potražuje naknadu koristi od predmetnog stana, pa je stoga u tom dijelu valjalo preinačiti međupresudu na način kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, a temeljem članka 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP.

 

U Dubrovniku 17. srpnja 2024.

                                                                                                                Predsjednica vijeća:

                                                                                                                Josita Begović,v.r.