- 1 -              Poslovni broj: Usž-1009/2024-2

Poslovni broj: Usž-1009/2024-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja T. I., O. G., zastupanog po opunomoćenici J. D., odvjetnici u K. S., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi utvrđivanje zastara prava na naplatu doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 UsI-398/2023-6 od 13. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 17. srpnja 2024.

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 UsI-398/2023-6 od 13. prosinca 2023.

Obrazloženje

1.              Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-410-23/21-01/191, urbroj: 513-04-22-2 od 21. prosinca 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S., klasa: UP/I-416-02/2017-001/244, urbroj: 513-07-17/21-44 od 27. ožujka 2021.

2.              Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 27. ožujka 2021., kojim je djelomično uvažen zahtjev tužitelja i utvrđeno da je nastupila zastara prava na naplatu duga s osnove doprinosa za mirovinsko osiguranje (kamata), a odbijen je zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu glavnice duga nastalog s osnove navedenog doprinosa.

3.              Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, tj. zbog razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje:  ZUS).

4.              Tužitelj u žalbi navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, a pobliže ističe razloge zbog kojih smatra da pobijana presuda nije zakonita, a prije svega zbog bitne povrede pravila sudskog postupka. Smatra da prvostupanjski sud nije otklonio nedostatke na koje je ukazao tijekom postupka, a zbog čega je ta odluka nerazumljiva, jer postoji proturječje između razloga navedenih u njezinom obrazloženju u odnosu na sadržaj isprava koje prileže spisu. Dodaje da sud nije s dužnom pažnjom ocijenio dokaze, a niti dao valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, pri čemu ukazuje na povredu odredbe članka 88. stavka 5. Općeg poreznog zakona, a i odredbi članka 98. stavka 5. i članka 120. stavaka 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku. Tužitelj u žalbi napominje da iz obrazloženja osporene presude ne proizlazi na koje se razloge odnose tražbine, a da bi se moglo ispitati je li u odnosu na pojedino razdoblje nastupila zastara prava na naplatu, uslijed čega je došlo do povrede mjerodavnih zakonskih odredbi. Dodaje da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio odlučne činjenice, odnosno je li na nekretnini označenoj kao 1/2 dijela čest. zgr. 366 Z.U. 4339 k.o. O., u vlasništvu tužitelja, još uvijek upisano osiguranje uknjižbom založnog prava (rješenjem Općinskog suda u Trogiru od 12. veljače 2010. pod poslovnim brojem: Z-348/10) u korist prodavatelja osiguranja. Tužitelj ističe da je na predmetnoj nekretnini brisano osiguranje založnog prava temeljem rješenja Općinskog suda u Trogiru od 8. veljače 2010. pod poslovnim brojem: Ovr-163/09 iz čega se može zaključiti da naplata duga nije osigurana založnim pravom na nekretnini u vlasništvu tužitelja.

              Zaključno, tužitelj navodi da je došlo do nastupa zastare prava na naplatu glavnice tražbina obuhvaćenih osporenim rješenjem, jer te tražbine više nisu osigurane založnim pravom. Navodi da je dana 7. lipnja 2018. pod brojem: Z-21986/2018 zaprimljena uknjižba brisanja založnog prava, prijedlog za brisanje založnog prava (upisano u korist Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ured S., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, broj: IP-DO-357/2018 od 6. lipnja 2018.), zahtjev za brisanje uknjižbe prisilnog založnog prava na nekretnini klasa: 415-02/09-01/353, urbroj: 513-07-17/18-06 od 28. svibnja 2018. na 1/2 suvlasničkog dijela čest. zgr. 366 k.o. O.

              Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, pobijanu presudu ukine, tuženikovo rješenje i prvostupanjsko rješenje poništi te predmet vrati na ponovni postupak.

5.              Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

6.              Žalba nije osnovana.

7.              Protivno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je tijekom provedenog upravnog spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a. Stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka, jer prvostupanjski sud nije počinio ni jednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo zbog neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanih odredbama ZUS-a. Također valja reći da tužitelj u žalbi u bitnom navodi da je obrazloženje pobijane presude nerazumljivo, odnosno da ne sadrži valjane i relevantne razloge zbog kojih je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Ovaj Sud ocjenjuje da takvi žalbeni navodi nisu osnovani, jer je prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao valjane, dostatne i relevantne razloge, pri čemu je jasno naveo i način na koji  je utvrdio odlučne činjenice, zbog čega je postupio u skladu s pravilima propisanim u odredbi članka 60. stavka 4. ZUS-a, zbog čega je i taj žalbeni prigovor valjalo odbiti kao neosnovan.

8.              Nadalje, valja reći da je prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio mjerodavne odredbe materijalnog prava, a osnovano je odbio tužbeni zahtjev iz razloga koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća.

9.              Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužitelj 26. rujna 2017. podnio zahtjev za otpis dijela poreznog duga u odnosu na koji je nastupila zastara. Nadalje proizlazi da je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku donijelo rješenje od 27. ožujka 2021. kojim je utvrdilo da je nastupila zastara prava na naplatu kamata s osnove utvrđenog duga doprinosa za mirovinsko osiguranje, za razdoblje osiguranja od 1. siječnja 1997. do 31. prosinca 2000. u iznosu od 36.967,01 kuna, te zastara prava na naplatu doprinosa za mirovinsko osiguranje za razdoblje osiguranja od 1. siječnja 2006., 2007., 2008., 2009. do 12. svibnja 2010. (glavnica u iznosu od 46.830,45 kuna i kamata u iznosu od 157.821,02 kuna). Tim prvostupanjskim rješenjem je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu glavnice doprinosa za mirovinsko osiguranje na dan 1. siječnja 2017., za razdoblje osiguranja od 1. siječnja 1997. do 31. prosinca 2000. u iznosu od 14.435,88 kuna, te glavnice doprinosa za mirovinsko osiguranje, za razdoblje osiguranja od 1. siječnja 1997. do 31. prosinca 2005. u iznosu od 55.125,71 kuna.

10.              Iz obrazloženja navedenog prvostupanjskog rješenja proizlazi da je dio zahtjeva tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga odbijen, jer je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da je rješenjem Općinskog suda u Trogiru od 8. veljače 2010. pod poslovnim brojem: Ovr-163/09, temeljem ovršnih isprava, a radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja (prvostupanjskog tijela), određeno osiguranje uknjižbom založnog prava (rješenjem Općinskog suda u Trogiru od 12. veljače 2010. pod poslovnim brojem: Z-348/10) u korist predlagatelja osiguranja na nekretnini tužitelja (1/2 dijela čest. zgr. 366, Z.U. 4339, k.o. O.). Sukladno navedenom proizlazi da je pravilno prvostupanjsko porezno tijelo utvrdilo da se na temelju odredbe članka 109. stavka 10. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16. – dalje: OPZ) može namiriti predmetni dug na nekretnini u vlasništvu tužitelja i nakon proteka zastare, jer je na njoj radi osiguranja novčane tražbine (utvrđenog duga) upisano založno pravo u zemljišnoj knjizi.

11.              Članak 109. stavak 10. OPZ-a propisuje da se iznimno od članka 110. stavka 4. OPZ-a, kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.

              Dakle, iz navedenog proizlazi da je predmetni dug tužitelja utvrđen s osnove doprinosa, tj. tražbina koja je prvostupanjsko porezno tijelo osiguralo uknjižbom založnog prava na tužiteljevoj nekretnini, zbog čega se takva tražbina može namiriti i nakon nastupa zastare, sukladno odredbi članka 109. stavka 10. OPZ-a.

12.              Protivno žalbenim navodima, iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja jasno proizlazi na koja se vremenska razdoblja odnose tražbine. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude pravilno navodi da se više tražbina može osigurati uknjižbom jednog založnog prava, a što konkretno proizlazi iz rješenja Općinskog suda u Trogiru od 8. veljače 2010. poslovni broj: Ovr-163/09.

13.              Žalbeni navod tužitelja da je podnio prijedlog za brisanje predmetnog založnog prava, koji je zaprimljen dana 7. lipnja 2018. pod brojem: Z-21986/2018 nije odlučan za drugačiji ishod ovog postupka i ocjenu zakonitosti pobijane presude, jer tužitelj takav navod ističe tek u žalbi.

14.              Kako tužitelj u tužbi nije izričito zatražio održavanje rasprave, to je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju imao uporište u odredbi članka 36. točki 4. ZUS-a riješiti predmetni spor bez rasprave.

15.              Slijedom iznesenog, ovaj Sud je ocijenio da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude. Stoga, a kako nisu osnovani razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a), valjalo je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 17. srpnja 2024.

                                                                                                        Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.