Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679
1 Broj: Ppž-2853/2022
Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Gordane Korotaj, predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Anđe Ćorluka članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. R. M., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 92/1994.), odlučujući o žalbi okr. R. M., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 4. veljače 2022., broj: 17. Pp - 10944/2021, u sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se žalba okr. R. M. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. R. M. je dužan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 30,00 eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 4. veljače 2022., broj: 17. Pp - 10944/2021, proglašen je krivom okr. R. M. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je, izrečena novčana kazna 500,00 kuna, što je protuvrijednost 132,97 DEM, revalorizirano po srednjem tečaju HNB na dan 31. prosinca 2001., koju je dužan platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.
2. Protiv te presude, okr. R. M. osobno je pravodobno podnio žalbu naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe da je izreka presude proturječna razlozima presude, a tim očigledno ističe bitnu povredu odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona.
5.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, za sve odlučne činjenice od kojih ovisi ispunjenje bitnih obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je okrivljenik proglašen krivim činjenično opisan u izreci pobijane presude, prvostupanjski sud je, u odlomku 7. i 8. obrazloženja pobijane odluke, nakon iznošenja dokaznog materijala, naveo sve odlučne činjenice koje je našao dokazanim te na temelju kojih dokaza je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika pa kako, dakle, presuda, sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, a niti su proturječni sa izrekom presude, pa je ocijenjeno da žalba okr. R. M. zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.
6. Nadalje, žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 167. stavak 3. Prekršajnog zakona, odnosno proveo glavnu raspravu bez njegove prisutnosti budući da je tom zakonskom odredbom propisano da ispitivanje okrivljenika nije potrebno samo ako to nije od utjecaja na pravilno i zakonito donošenje presude. Time, očigledno okrivljenik ističe tzv. relativno bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. u vezi sa člankom 167. stavak 3. Prekršajnog zakona.
6.1. Međutim, nije u pravu okrivljenik kada ističe opisanu tzv. relativno bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka.
6.2. Naime, osnovni uvjeti za održavanje glavne rasprave bez nazočnosti okrivljenika je da je okrivljenik na glavnu raspravu uredno pozvan te da njegovo ispitivanje nije potrebno i ako to nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude, a što podrazumijeva da su dokazi u spisu dostatni za donošenje pravilne i zakonite odluke o prekršaju i bez okrivljenikova ispitivanja, o čemu prosuđuje i odlučuje sudac koji vodi postupak.
6.2.1. Iz stanja spisa proizlazi da je okrivljenik uredno primio poziv za glavnu rasprava za 3. veljače 2022., na kojoj je ispitana svjedokinja D. K. te je podneskom od 31. siječnja 2022. (u sudu zaprimljen 2. veljače 2022.) ispričao svoj nedolazak na tu glavnu raspravu te predložio da se postupak provede bez njegove prisutnosti, ako je to moguće. Isto tako, u tom podnesku je naveo da u cijelosti ostaje kod očitovanja iz podneska koji je u sudu zaprimljen 27. listopada 2021., a koji podneska predstavlja njegovu pisanu obranu.
6.2.2. Dakle, imajući u vidu činjenicu da je okrivljenik dostavio pisanu obranu, da je za glavnu raspravu na kojoj je dovršen dokazni postupak uredno primio poziv te je svoj nedolazak opravdao i predložio donošenje odluke bez njegove prisutnosti te činjenicu da je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka zaključio da nema potrebe za izvođenjem drugih dokaza, to i po ocjeni ovog suda nije došlo do pogrešne primjene odredbe članka 167. stavak 3. Prekršajnog zakona. Pogrešno okrivljenik smatra da prvostupanjski sud nije uvažio navode njegove pisane obrane jer nije pristupio na glavnu raspravu budući da je prvostupanjski sud pisanu obranu okrivljenika ocjenjivao u vezi s drugim izvedenim dokazima, posebno sa iskazom svjedokinje D. K., a što je činjenično pitanje, a ne pitanje pravilne primjene odredbe članka 167. stavak 3. Prekršajnog zakona, kao što pogrešno ističe okrivljenik.
6.3. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. Prekršajnog zakona.
7. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe da pogrešno prvostupanjski sud tumačio navode njegove obrane da je došlo do verbalnog sukoba između njega i D. K. budući da verbalni sukob između dviju osoba ne predstavlja narušavanje javnog reda i mira, a što je i odlučeno u presudi broj: Jž-1503/2012 u kojoj je navedeno da je svađa intenzivno raspravljanje između dviju ili više osoba s određenim činjenicama i događajima koje prelaze granicu pristojnosti među ljudima, a što ne proizlazi iz sadržaja činjeničnog opisa prvostupanjske presude.
7.1. Međutim, potpuno neosnovano okrivljenik poistovjećuje svoje protupravno ponašanje za koje je proglašen krivim sa verbalnim sukobom odnosno svađom, budući da on nije proglašen krivim niti za verbalni sukob niti za svađu na javnom mjestu. U tom smislu, irelevantno je i pozivanje okrivljenika na presudu broj: Jž-1503/12 jer se ne radi o identičnim predmetima.
7.2. Naime, pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je na raskrižju Vukovarske i Miramarske ulice narušavao javni red i mir vikom i galamom te tučnjavom budući da je njegovo protupravno ponašanje u činjeničnom opisu izreke pobijane presude za koje je proglašen krivim opisano na način da je navedeno da je na D. K. vikao i galamio te došao do vozila kojim je upravljala D. K. i istu primio za ruku i odgurnuo od sebe. Dakle, iako vika i galama predstavljaju samo zakonsko obilježje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, okrivljenik je ostvario bitna obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, radnjom koja je opisana na način da je navedeno da je došao do vozila D. K. te je „istu primio za ruku i odgurnuo od sebe“, a koja radnja predstavlja narušavanje javnog reda i mira tučnjavom na javnom mjestu.
7.3. U tom smislu, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica od kojih ovisi ostvarenje bitnih obilježja prekršaja za koji je proglašen krivim.
7.3.1. Naime, prvostupanjski sud je s pravom pokloni vjeru iskazu svjedokinje D. K., obzirom da je ista u svom iskazu, precizno, detaljno u opisu tijeka događaja iskazivala o svim odlučnim činjenicama od kojih ovisi prekršajna odgovornost okrivljenika za protupravno ponašanje koje mu se stavlja na teret budući da je ista izričito iskazala „…Ja sam izašla iz svog vozila tada s mobitelom u rukama, željela sam slikati registraciju njegovog vozila ….i kada sam se približila vozilu on je došao do mene, počeo me stiskati za ruku, grabit za mobitel, u stvari me je fizički napao, odgurivao svojim tijelom ..odgurnuo me je od sebe i tada sam se vratila u svoje vozilo…“. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavak 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti.
7.4. Potrebno je istaknuti da je prvostupanjski sud svoju odluku o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika temeljio na iskazu svjedokinje D. K. ispitane u dokaznom postupku pred sudom pa su promašeni žalbeni navodi okrivljenika kojima ukazuje na zakonito ispitivanje svjedoka od strane tijela državne uprave, a u smislu odredbe članka 158. stavak 7. i 8. Prekršajnog zakona.
7.5. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
8. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, okrivljenik ističe da bi izrečena kazna za njega bila otegotna zbog teške financijske situacije.
8.1. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog Suda novčana kazna, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena u iznosu neznatno iznad zakonom propisanog minimalnog iznosa za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kao blaža vrsta kazne budući da je za predmetni prekršaj osim novčane kazne alternativno propisana i kazna zatvora, kao teža vrsta kazne.
8.2. Ističe se da je nakon donošenja nepravomoćne presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 114/2022.), kao posljedica stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/2022., 88/2022.), a koji u konkretnom slučaju zbog konverzije novčane valute propisuje manji iznos najniže i najviše novčane kazne ( u iznosu od 20,00 do 100,00 eura, što prema fiksnom tečaju konverzije – 7.53450, iznosi 150,69 do 753,45 kuna), dok je Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj nešto strožu najnižu i najvišu novčanu kaznu (u iznosu od 50 dem do 200 dem, revalorizirano po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 31. prosinca 2001., odnosno od 25,56 do 102,30 eura prema obračunskom koeficijentu konverzije DEM-a u eure Hrvatske narodne banke na dan 1. siječnja 2002.). Budući da je, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno odmjerio novčanu kaznu i okrivljeniku za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, izrekao novčanu kaznu u iznosu od 500,00 kuna, što je protuvrijednost 66,36 eura, a koja je unutar okvira novčanih kazni propisanih Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, kao i unutar okvira novčanih kazni propisanih Zakonom o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mir, ovaj drugostupanjski sud novi zakon nije primijenio, ocijenivši da je prema načelu konkretnosti (novčana kazna pravilno odmjerena i primjerena svim okolnostima slučaja) novi Zakon u izmijenjenoj odredbi ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenika.
9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 30,00 eura predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.
10. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zapisničarka: Predsjednica vijeća:
Emina Bašić,v.r. Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka za spis, okrivljenika i tužitelja.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.