1              Poslovni broj Kž-337/2024-6

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kž-337/2024-6

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Azre Salitrežić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. M., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03-odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 – dalje u tekstu KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj K-502/2023-15 od 14. ožujka 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 12. srpnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj K-502/2023-15 od 14. ožujka 2024., pod toč. I./ na temelju čl. 452. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) odbijena je optužba prema opt. T. M. da bi počinio pod točkama 1., 4., 6. i 9. kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevare u gospodarskom poslovanju, opisano po čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97, a kažnjivo po čl. 293. st. 2. KZ/97, a pod toč. II./ na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08 opt. T. M. oslobođen je optužbe da je pod točkama 2., 3., 5., 7., 8., 10., 11., 12., 13., 14., 15., 16. 17. i 18. počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevare u gospodarskom poslovanju, opisano po čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97, a kažnjivo po čl. 293. st. 2. KZ/97.

 

1.1. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08, oštećenici su upućeni s imovinskopravnim zahtjevima u parnicu.

 

1.2. Na temelju čl. 149. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, trošak kaznenog postupka te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja, pali su na teret proračunskih sredstava.

 

2. Protiv oslobađajućeg dijela navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 2. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud na temelju čl. 484.a ZKP/08 sam provede raspravu i donese osuđujuću presudu.

 

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je opt. T. M., putem branitelja D. M., odvjetnika iz O., s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu državnog odvjetnika i potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O..

 

5. Na zahtjev istaknut u odgovoru na žalbu opt. T. M., o sjednici vijeća zakazanoj za 12. srpnja 2024. uredno su obaviješteni zamjenik ŽDO u O., opt. T. M. i branitelj optuženika D. M., odvjetnik iz O.. Na sjednicu vijeća pristupio je zamjenik ŽDO u O., D. P. te branitelj optuženika D. M., dok na sjednicu vijeća nije pristupio uredno obaviješteni opt. T. M., pa je sjednica vijeća održana u njegovoj odsutnosti na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08.

 

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

 

7. U žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, državni odvjetnik upire da je izreka presude proturječna razlozima presude, da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni da su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika, o iskazima svjedoka i vještaka danih u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Navedenu povredu obrazlaže time jer da sud u presudi nije naveo činjenice koje stranke nisu osporavale, te da nije izložio zbog kojih je razloga sporne činjenice našao nedokazanim, dajući pri tome ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, kojim se razlozima rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, a osobito postoji li kazneno djelo i krivnja optuženika tj. da obrazloženje presude nije u skladu s odredbom čl. 459. st. 5. ZKP/08 koja propisuje obvezujuće sastojke presude. Također, ističe da prvostupanjski sud nije postupio po ranijoj ukidbenoj odluci drugostupanjskog suda broj Kž-212/2023 jer nije za svaku točku optužnice i za svakog oštećenika ponaosob naveo sporne i nesporne činjenice i okolnosti te s tim u vezi nije dao niti ocjenu proturječnih dokaza.

 

7.1. Takvi žalbeni navodi državnog odvjetnika nisu osnovani jer ožalbena presuda sadrži jasne, argumentirane, dostatne i provjerljive razloge, kako u pogledu ocjene vjerodostojnosti svih izvedenih, pa tako i proturječnih dokaza, razloge kojima se vodio pri rješavanju pravnih pitanja, razloge koji se odnose na utvrđenje postoji li kazneno djelo i krivnja optuženika, kao i razloge glede primjene odredaba kaznenog zakona na optuženika i djelo za koje se tereti. Pri tome je za napomenuti da iako prvostupanjski sud nije u razlozima presude na jednom mjestu naveo nesporne okolnosti u odnosu na svaku točku optužnice za svakog pojedinog oštećenika, iz sadržaja ožalbene presude nedvojbeno je da ono što se ukazivalo kao nesporno je činjenica zaključenja predugovora i ugovora o kupoprodaji stana sa oštećenicima, cijene stanova, upisanih hipoteka na stanovima, uplate oštećenika za stanove za koje su sklopili predugovore odnosno ugovore o kupoprodaji, ili pak dali kaparu (ošt. J. T.), dok je iz presude sasvim jasno da je za sud bila sporna prijevarna namjera opt. T. M.. Stoga se ožalbena presuda s uspjehom može ispitati i nema bitne povrede na koju državni odvjetnik upire, a niti bilo koje druge postupovne povrede na koju ovaj sud sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, a niti povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, koju povredu također sud ispituje po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08.

 

8. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik osporava zaključak prvostupanjskog suda upirući da je sud pogrešno utvrdio odlučne činjenice, jer da sadržaj isprava i sadržaj zapisnika o ispitanim svjedocima i provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja odlučnih činjenica, tj. da je optuženik s prijevarnom namjerom sklopio predugovore i ugovore s oštećenicima za kupovinu stana, a prema unaprijed donesenoj odluci da ne skine hipoteku s te zgrade i da novac zadrži za Zadrugu te na taj način ošteti kupce/oštećenike. Takvo stajalište obrazlaže time što iz provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja od 5. travnja 2018. proizlazi da je Zadruga "K. M." bila prezadužena i nelikvidna od 2007., a zbog velike zaduženosti i nelikvidnog poslovanja, pri čemu su potraživanja Zadruge bila višestruko manja od dugovanja, a da je likvidnost Zadruge od 2008. do 2012., dakle, u vrijeme sklapanja spornih predugovora i ugovora, bila loša. Uz to, da je Zadruga bila u neprekidnoj blokadi od 23. studenog 2010. te da je ukupna blokada na dan 30. srpnja 2017. iznosila 3.409.144,29 kn, sa kamatama 4.069.502,83, da je i nakon toga, sve do 20. prosinca 2011. optuženik zaključivao Ugovore s oštećenicima, a da je od odobrenog kredita od 340.000,00 eura Zadruga iskoristila 322.558,35 eura, te da je izvršen povrat kredita u iznosu od 426.485,49 kn u razdoblju od 29. listopada 2010. do 14. svibnja 2014. Ujedno, da je optuženik bio svjestan i znao da nema dovoljno novčanih sredstava, a da novac iz kredita nije iskoristio za skidanje hipoteke sa zgrade već ga iskoristio za poslovanje Zadruge "K. M." te da je zadnjom dopunom vještačenja utvrđeno da su kupci – oštećenici uplatili na žiro-račun Zadruge 2.720.242,23 kn, u gotovini 1.572.648,49 kn, odnosno, sveukupno 4.292.242,23 kn, odnosno protuvrijednost od 569.764,51 eura od kojeg iznosa je utvrđen trošak u iznosu od 3.986.045,62 kn, dok je neutvrđeni trošak iznosio 306.845,10 kn, a da je od ukupno uplaćenih iznosa oštećenika H. Banci uplaćeno samo 587.865,65 kn, dok su ostala sredstva utrošena za zajmove (u iznosu od 797.588,00 kn), te ostale troškove za poslovanje Zadruge čija je struktura troškova vidljiva iz nalaza vještaka, odnosno, da nisu namjenski trošena za vraćanje kredita i skidanje hipoteke. Također, ukazuje da iz iskaza oštećenika proizlazi da je nekima prešutio i nije rekao da postoji teret na toj zgradi, zbog čega se oštećenici nisu mogli upisati kao vlasnici jer nije postojala uporabna dozvola, a nakon toga hipoteka je već bila upisana na stanovima, iz čega proizlazi da optuženik nije postupao kao savjestan gospodarstvenik i primljeni novac od kupaca, kako je trebao, koristio za zatvaranje kredita nakon čega bi banka mogla dati brisovno očitovanje i tako omogućiti upis stanova u zemljišne knjige bez tereta.

 

8.1. Takvim žalbenim navodima državni odvjetnik nije s uspjehom osporio utvrđenja prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku dao jasne, argumentirane, provjerljive i logične razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, u ovom postupku bila je sporna prijevarna namjera optuženika tj. da li je prilikom sklapanja ugovora kao upravitelj Zadruge "K. M." lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica doveo u zabludu oštećenike navedene pod  II./, toč. 2. do 18. oslobađajućeg dijela presude, održavao ih zabludi, naveo da sklapanjem predugovora i ugovora o kupoprodaji stana uplate kupoprodajnu cijenu, a sve s ciljem da Zadruzi "K. M." pribavi znatnu protupravnu imovinsku korist. Uz to je nesporno da su oštećenici navedeni pod toč. 2. do 18. oslobađajućeg dijela presude (V. Ž., Z. T., A. Ž., J. i M. M., D. L., D. i M. B., R. U., K. H., M. D. i M. B.), zaključili predugovore, odnosno ugovore o kupoprodaji stanova u zgradi u O., Š. P. .. te uplatili iznos kupoprodajne cijene, J. T. kaparu u iznosu od 10.000,00 kn, M. G. dio kupoprodajne cijene platio je putem cesija s HEP-om, a dio u gotovini, E. M. iznos kupoprodajne cijene platio je putem cesije, a  koji je stan prodao drugom kupcu – S. V., direktoru TD "I.", dok je ošt. H. D. u svojstvu direktora TD I. D. d.o.o. platio stan putem kompenzacija.

 

8.2. Prvenstveno treba naglasiti kako je financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno, a isto proizlazi i iz materijalne dokumentacije u spisu u vidu povijesnog zemljišno-knjižnog izvatka da je na cijeloj nekretnini u O., Š. P. … bilo uknjiženo na temelju Ugovora o jednokratnom kreditu od 10. svibnja 2007. zaključenog između TM Zadruge … "K. M." i R. … DVR. NR. …, pravo zaloga u iznosu od 245.000,00 eura sa svim kamatama, troškovima i uvjetima sukladno ugovoru u korist R. … DVR. NR. …, da bi potom na istoj nekretnini a na temelju Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 21. siječnja 2009. uknjiženo pravo zaloga na istoj nekretnini u iznosu od 300.000,00 eura u korist S. banke. Iz Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 717-51007877 proizlazi da je Zadruga … "K. M." s H. A. A. Bank d.d. Z. 20. srpnja 2010. sklopila navedeni Ugovor u kojem je kreditu optuženik bio založni dužnik i jamac platac, D. J. jamac platac (punica optuženika), S. J. (supruga optuženika) jamac platac, optuženik kao vlasnik obrta TM … jamac platac te TM Zadruga …, također jamac platac, da je Ugovor zaključen u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 340.000,00 eura i to za zatvaranje dospjele glavnice po četiri partije kredita, da se radilo o reprogramu kredita te da je kredit realiziran u manjem iznosu od ugovorenog, odnosno u iznosu od 322.558,35 eura (2.344.999,24 kn). Nastavno tome, H. A. A. Bank istog dana je (20. srpnja 2010.) sa TM Zadrugom … zaključila novi Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine na iznos od 22.000,00 eura u kojem kreditu je Zadruga za trgovinu na veliko i malo "K. M." bila založni dužnik i jamac platac te je predmetnim Ugovorom ovlastila banku da može dospjele i nepodmirene tražbine naplatiti bez posebnog odobrenja ili naloga i to iz sredstava na njenim kunskim, deviznim računima i oročenim depozitima kod banke, te da se Zadruga suglasila Ugovorom da radi naplate tražbina nakon dospijeća osigurane tražbine ili raskida Ugovora provesti ovrhu protiv nekretnina.

 

8.3. Povrh toga, nije u pravu državni odvjetnik kada upire da je postupanje optuženika bilo prijevarno, a u cilju pribavljanja znatne nepripadne imovinske koristi Zadruzi "K. M.", kada iz materijalne dokumentacije u spisu proizlazi da je sporazumom o osiguranju novčane tražbine optuženik naznačen kao založni dužnik i jamac platac i D. J. kao jamac platac, da je optuženik jamac platac u svojstvu vlasnika obrta TM …, pri čemu su kao instrumente osiguranja predali vinkuliranu policu osiguranja u korist banke, jednu bianco potpisanu i akceptiranu osobnu mjenicu korisnika kredita s naznakom "bez protesta" uz mjenično očitovanje, jednu običnu zadužnicu korisnika kredita ovjerenu kod javnog bilježnika, jednu običnu zadužnicu potpisanu po jamcu platcu D. J., također ovjerenu kod javnog bilježnika, jednu bianco potpisanu osobnu mjenicu od jamca platca D. J., s naznakom "bez protesta" uz mjenično očitovanje, potom zadužnicu potpisanu od jamca platca T. M., jednu bianco potpisanu osobnu mjenicu ovjerenu i akceptiranu uz naznaku "bez protesta" uz mjenično očitovanje i jednu običnu zadužnicu jamca platca TM … obrta potpisanu i ovjerenu kod javnog bilježnika, na koji je način banka ovlaštena da može sve dospjele a nepodmirene tražbine naplatiti bez posebnog odobrenja ili naloga i to iz sredstava na njenim kunskim i deviznim računima i kod banke oročenim depozitima.

 

8.4. S tim u vezi, s navedenim činjenicama korespondira obrana opt. T. M. da je kredit podignut 2010. godine u iznosu od 340.00,00 eura bio reprogram ranije podignutih kredita, a da je problem nastao kada je H. Banka bez najave pustila na naplatu kredit u iznosu od 2.400.00,00 kn (320.000,00 eura), a u srpnju 2011., što je također vidljivo iz izvatka sa žiro-računa Zadruge "K. M.". S obzirom je na predmetnoj nekretnini bio upisan zalog još od 2007., dakle, daleko prije nego što su s oštećenicima zaključeni predugovori i ugovori o kupoprodaji stanova, ne može se govoriti o tome da je optuženik, kako mu se stavlja na teret činjeničnim opisom "prešutio reći oštećenicima da je stan u međuvremenu opteretio hipotekom" (radi se o oštećenicima V. Ž., Z. T., D. L., D. i M. B. te M. B.), dok u odnosu na oštećenike (A. Ž., J. i M. M., R. U., E. M., K. H., M. D., J. T. i H. D.), kojima je optuženik, kako mu se također činjeničnim opisom stavlja na teret "neistinito rekao da je stan bez ikakvih tereta", pravilno rezonira prvostupanjski sud kada u toč. 38. i 39. obrazloženja pobijane presude, obrazlaže kako su zemljišne knjige javne knjige ustrojene na načelu stvarnosti, zakonitosti, istinitosti i točnosti podataka, dakle javne isprave dostupne svakome, zbog čega se ne može pozivati da im nije bilo poznato stvarno stanje nekretnine koju kupuju. Ovo posebice imajući u vidu čl. 7. Zakona o zemljišnim knjigama koje propisuje da su zemljišne knjige javne isprave i da svatko ima pravo uvida u njih, a da je načelo povjerenja u zemljišne knjige pravni institut na kojem se zasniva zemljišnoknjižno pravo, kao i stvarno pravo, posebice pravo vlasništva, slijedom čega se ne može pozivati na zabludu osoba koja prije doista važnog pravnog posla, kao što je kupovina nekretnina, ne provjeri vlasničko stanje nekretnine uvidom u zemljišne knjige koje su javne.

 

8.5. S tim u vezi je za napomenuti kako kupci stanova nisu bili oštećeni činjenicom postojanja hipoteke, čijom se uknjižbom osigurava vjerovnikova tražbina nastala odobrenjem kredita kojom se pruža vjerovniku (banci) mogućnost da svoju tražbinu pokuša naplatiti prodajom zgrade ili pojedinih stanova, no takva mogućnost nije od utjecaja na imovinu kupaca stanova jer bi oni bili oštećeni odnosno umanjena njihova imovina ukoliko bi vjerovnik (banka) doista prodala njihove stanove, nakon čega se oni ne bi mogli naplatiti od prodavatelja, a što ovdje nije slučaj. Naime, sa svih stanova skinute su hipoteke i to na temelju Zaključka Trgovačkog suda u O. u stečajnom postupku broj St-859/2016 i brisovnog očitovanja banke sa stanova broj 2 (vlasništvo V. Ž.), stana broj 3 (vlasnik Z. T.), stana broj 5 (vlasnik A. Ž.), stana broj 7 (vlasnik J. i M. M.), stana broj 9 (vlasnik D. L.), stana broj 11 (vlasnik D. i M. B.), stana broj 14 (vlasnik M. G.), stana broj 16 (vlasnik K. H.), stana broj 17 (vlasnik M. D.) i stana broj 19 (vlasnik I. D. d.o.o.). U odnosu na ostale stanove, uplatama i sporazumom optuženika sa zadnjim vjerovnikom – B2 K. (nakon što je H. Banka prodala svoja potraživanja društvu H., a ono društvu B2 K.), TD B2 K. ishodio je brisanje hipoteke sa cijele zgrade, a što je vidljivo iz zemljišnoknjižnih izvadaka za svaki pojedini stan (str. 1135 do 1148/ X spisa), te su svi kupci  u konačnici uknjiženi kao vlasnici stanova koje su kupili i platili, tako da u konkretnom slučaju nije dokazan ni objektivni element kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju tj. šteta, budući i nije prouzročena kupcima tj. oštećenicima, a objektivnim elementom ne može se smatrati opasnost od nastanka štete koja je u određenom vremenskom razdoblju eventualno prijetila.

 

8.6. U odnosu pak na žalbene navode, a glede trošenja odobrenog kredita u iznosu od 340.000,00 eura i 22.000,00 eura, iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka vidljiva je struktura trošenja novčanih sredstava koja su uplaćivali oštećenici na ime kupovnine, te da su značajna novčana sredstva utrošena za kupovinu građevinskog i drugog materijala potrebnog za izgradnju zgrade, pa tako u opisu troška vidljivi su nalozi za knjiženje građevinskih tvrtki koje se bave izgradnjom objekata te prodajom građevinskog materijala, materijala potrebnog za instalacije, stolarije i sl., pa tako tvrtke B. d.o.o., MD P., I. d.o.o., C. d.o.o., O. K., F.-t., B. d.o.o., H. zidarski obrt, B. d.o.o., P. d.o.o., T. d.o.o., V. d.o.o., G. d.d. i dr., a osim toga dijelom uplaćenih sredstava izvršen je i povrat kredita, iako u manjem iznosu od 587.865,65 kn.           

 

8.7. Naposljetku je za istaći, a glede imovinskopravnih zahtjeva oštećenika, da su isti postavljeni u ranijem tijeku postupka, dok je još bio na istima upisan teret u vidu hipoteke, da dio oštećenika nije postavio imovinskopravne zahtjeve u smislu isplate novčanih sredstava, već su željeli da se sa njihovih stanova "skine" hipoteka, a dio njih nije imovinskopravni zahtjev niti postavio. S tim u vezi je za primijetiti da je upravo nepostojanje imovinskopravnog zahtjeva bio je argument državnog odvjetnika kada je na raspravi 6. lipnja 2022. odustao od optužbe zbog kaznenih djela navedenih u oslobađajućem dijelu presude pod I./, toč. 1., 4., 6. i 9. jer je smatrao da je riječ o građanskopravnom odnosu s obzirom oštećenici nisu postavili imovinskopravni zahtjev. Ujedno, iz iskaza H. D. proizlazi da je u vrijeme sklapanja Ugovora znao da je na nekretnini upisana hipoteka, da ga optuženik nije doveo u zabludu ali da mu je vjerovao da će uspjeti skinuti hipoteku te da mu je bilo važno da Zadruga izda tabularnu ispravu da se može upisati kao vlasnik, odnosno njegova tvrtka I. D., u čemu je u konačnici, kao i ostali oštećenici, uspio. Na tragu prethodno navedenog, bitan je i iskaz E. Đ., stečajne upraviteljice Zadruge "K. M." koja je iskazala da je nakon što je otvoren i zaključen stečajni postupak nad navedenom Zadrugom 16. veljače 2014., 11. travnja 2016. pred Trgovačkim sudom je nastavljen stečajni postupak radi naknadne diobe jer je ponovno vršena procjena vrijednosti nekretnina koje se nisu uspjele unovčiti u ovršnom postupku te je FINA provela javne dražbe na kojima su prodane sve nekretnine u vlasništvu Zadruge "K. M." (šest stanova na adresi P. … u O. za ukupno 997.232,00 kn, dvije nekretnine u V. za 265.400,00 kn), na koji je način namiren zadužni vjerovnik H. A. A. Bank.

 

9. Kraj takvog stanja stvari, i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, uslijed nedostatka dokaza na kojima je mogao na nedvojben način utemeljiti odluku glede zakonskih obilježja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju, pravilno je prvostupanjski sud na temelju odredbe 453. toč. 3. ZKP/08 opt. T. M. oslobodio od optužbe da je počinio inkriminirana kaznena djela.

 

10. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih državni odvjetnik pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                            

 

Osijek, 12. srpnja 2024.

 

       Predsjednik vijeća

                                                                                              Mario Kovač, v. r.