- 1 -              Poslovni broj: Usž-1287/2024-2

 

   

Poslovni broj: Usž-1287/2024-2

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice A. S. iz K., koju zastupa opunomoćenik D. P., odvjetnik u K., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-1976/2023-11 od 29. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 11. srpnja 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-1976/2023-11 od 29. siječnja 2024.

 

Obrazloženje

 

1.              Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-471-02/23-01/17, urbroj: 513-04-23-2 od 18. kolovoza 2023. i poništenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda K., klasa: UP/I-471-02/22-01/99, urbroj: 513-07-04-22-1 od 30. studenoga 2022. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Rješenjem tuženika od 18. kolovoza 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 30. studenoga 2022., kojim je tužiteljici za 2019. utvrđen manje obračunati porez na dohodak od obavljanja samostalne djelatnosti obrta i prireza porezu na dohodak uz pripadajuće kamate u iznosima navedenima u izreci tog rješenja. Tim rješenje se pobliže utvrđuju i uvjeti pod kojima je tužiteljici naložena uplata poreza na drugi dohodak, prireza porezu na dohodak te pripadajućih kamata.

3.              Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS).

4.              Dalje u žalbi tužiteljica iznosi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, a prije svega ističe razloge zbog kojih je nabavljala predmetna vozila. Tužiteljica u žalbi upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, jer navodi da je već tijekom provedenog upravnog postupka, a i u tužbi, te tijekom upravnog spora jasno navela okolnosti nabave i otuđenja predmetnih vozila. Dodaje da je na raspravi koja je održana 22. siječnja 2024. dostavila rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj: Gž-2244/2017, a koje predstavlja recentnu sudsku praksu u vezi ocjene prethodnog pitanja u konkretnoj stvari, a to je pitanje je li tužiteljica obavljala neregistriranu gospodarsku djelatnost trgovine rabljenih vozila.

5.              Dalje u žalbi tužiteljica navodi da je sud u cijelosti prihvatio zaključke i stajališta javnopravnih tijela navedenih u osporenim rješenjima iako za takve zaključke nema uporišta u stvarnom stanju i podacima spisa predmeta. Protivno iznesenim stajalištima u osporenim rješenjima, a i u pobijanoj presudi tužiteljica navodi da u odlučnom razdoblju nije bila zaposlena i nije uopće ostvarila dohodak, već je stjecanjem i prodajom predmetnih vozila ostvarivala određena sredstva. Navodi da sukladno stajalištu Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kupnja i prodaja vozila sama za sebe ne znači da se radi o obavljanju djelatnosti trgovine, već je potrebno utvrditi sve okolnosti konkretnog slučaja, odnosno je li u vrijeme kupnje svakog pojedinog vozila tužitelj već raspolagao osobnim vozilom, a i utvrditi razloge prodaje. Stoga tužiteljica ističe da kontinuitet kupnje i prodaje nije dostatan za zaključak da se radi o obavljanju djelatnosti trgovine. S time u vezi tvrdi da je jasno i precizno obrazložila kupnju i otuđenje predmetnih vozila. Tužiteljica u žalbi dodaje i da ju se neosnovano tereti za vozilo koje joj je darovao otac. Napominje da tijekom provedenog postupka nije dostavila dokaze vezano uz visinu utvrđene obveze, jer je prije svega osporavala pravnu osnovu za utvrđenje predmetne obveze, odnosno zaključak da se radi o neregistriranom obavljanju trgovačke djelatnosti.

6.              Konačno, tužiteljica ističe da je sud bio dužan tijekom postupka utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonite odluke te provesti dokaze koje je predložila u tužbi, a ne u cijelosti prihvatiti razloge iznesene u obrazloženju rješenja upravnih tijela. Dodaje da je sve relevantne podatke moglo i trebalo pribaviti prvostupanjsko porezno tijelo po službenoj dužnosti.

7.              Tužiteljica predlaže da ovaj Sud žalbu usvoji i pobijanu odluku poništi.

8.              Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

9.              Žalba nije osnovana.

10.              Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno članku 73. stavak 1. ZUS-a,  Sud je ocijenio da nisu osnovani razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

11.              Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je kod tužiteljice proveden porezni nadzor, o čemu je sastavljen zapisnik 4. listopada 2022., a na temelju kojeg je doneseno prvostupanjsko rješenje od 30. studenoga 2022.

12.              Tijekom provedenog poreznog nadzora porezno tijelo je utvrdilo da tužiteljica u nadziranom razdoblju nije bila zaposlena i nije ostvarila dohodak od nesamostalnog rada, a niti od samostalne djelatnosti i od drugih primitaka, odnosno da nije stekla niti otuđila imovinu i nema vlasništvo nad udjelima u trgovačkom društvima. Također je tijekom provedenog nadzora utvrđeno da je tužiteljica u razdoblju od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2020. stekla ukupno pet vozila, a što je utvrđeno iz aplikacije Pregled vozila po OIB-u, a i na temelju dodatnih provjera kroz aplikaciju Centra za vozila Hrvatske. Sukladno tako utvrđenim činjenicama porezno tijelo je zaključilo da tužiteljica nije nabavljala vozila za svoje potrebe, već se bavila gospodarskom djelatnošću, tj. trgovinom rabljenih vozila, a s koje osnove je ostvarila primitak i smatra se poreznim obveznikom, a ujedno i da je bila dužna registrirati takvu djelatnosti i prijaviti je poreznom tijelu, a i voditi poslovne knjige i podnositi godišnje prijave poreza na dohodak.

13.              Na temelju razmatranja svih spornih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno članku 55. stavku 3. ZUS-a, prvostupanjski sud je, ocijenivši da tužbeni prigovori nisu osnovani, pravilno postupio odbivši tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 57. stavka 1. ZUS-a, a time je potvrdio zakonitost tuženikovog rješenja.

14.              Prema ocjeni ovog Suda pobijana presuda je pravilna kako s osnove utvrđenog činjeničnog stanja, tako i s osnove primjene materijalnog prava. U obrazloženju pobijane presude navode se mjerodavne odredbe Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/19. i 32/20. – dalje: ZPD), primijenjene u konkretnom slučaju.

15.              Odredba članka 5. stavak 1. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti ("Narodne novine", broj: 61/11. i 66/19. – dalje: Zakon), propisuje da se u smislu ovog Zakona obavljanjem neregistrirane djelatnosti smatra kad fizička osoba obavlja djelatnosti koju nije registrirala kod nadležnog tijela ili prijavila poreznim tijelima. Daljnji stavak 4. tog članka Zakona propisuje da se ne smatraju obavljanjem neregistrirane djelatnosti slijedeće aktivnosti: rad za vlastite potrebe te obiteljska pomoć, prijateljska pomoć i susjedska pomoć ukoliko se rad obavlja bez plaćanja ili druge materijalne koristi te ako se rad ne obavlja redovito.

16.              Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da tužiteljica tijekom postupka, premda je pozvana da dostavi ugovore o kupnji i prodaji predmetnih motornih vozila, to nije učinila.

17.              U osvrtu na žalbene navode ovaj Sud ocjenjuje da tužiteljica nije s uspjehom osporila pravilnost i zakonitost pobijane presude. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio razloge navedene u rješenjima poreznih tijela, odnosno pri tome je, prihvaćajući zaključke i stajališta iznesena u osporenom rješenju, dao valjane, dostatne i relevantne razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev. Prvostupanjski sud je dao odgovore na sve tužbene prigovore pojedinačno, uključujući i prigovor koji se tiče teretnog vozila, obrazloživši da su kod utvrđivanja porezne osnovice korišteni službeni podaci Državnog zavoda za statistiku o troškovima osobne potrošnje, a ne podaci o ostvarenoj razlici u cijeni od preprodaje teretnog vozila.

18.              Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude pobliže navodi i primijenjene mjerodavne odredbe Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. – dalje: OPZ). Stoga se sud u obrazloženju presude poziva na primjenu članka 11. stavka 1. i 2., 92. stavka 2., 92. stavka 4. OPZ-a i primjenom mjerodavnih odredbi OPZ-a, koje propisuju da u poreznom postupku teret dokaza snosi porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju poreze, a porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju poreze.

19.              Tužiteljica u žalbi u bitnom ustraje na istim razlozima koje je navela i u tužbi te tijekom upravnog spora, a koji nisu osnovani, a niti odlučni za ocjenu zakonitosti pobijane presude. Prvostupanjski sud je ocjenjujući osnovanost tužbenog zahtjeva, dao osvrt na sve tužbene prigovore pojedinačno, a za iznesena stajališta je dao valjano i argumentirano obrazloženje, koje prihvaća i ovaj Sud.

20.              S obzirom da su i prema ocjeni ovog Suda pravilno utvrđene sve činjenice i okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, a na temelju kojih je ocijenjeno da je tužiteljica opisanim postupanjem obavljala trgovinu rabljenih vozila i s te osnove ostvarila primitak, što se smatra samostalno djelatnošću to znači da je postojala zakonska osnova za donošenje prvostupanjskog rješenja kojim je tužiteljici utvrđena porezna obveza u pobliže naznačenom iznosu. Stajališta iznesena u navedenom rješenju Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 20. rujna 2017. na koja tužiteljica ukazuje i u žalbi, nisu od utjecaja na ishod ovog postupka i ocjenu zakonitosti pobijane presude.

21.              Stoga, a s obzirom da prema ocjeni ovog Suda žalbeni navodi kojima tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu nisu odlučni niti osnovani, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, Sud žalbu odbio i presudu potvrdio.

 

U Zagrebu 11. srpnja 2024.

                                                                                                        Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.