- 1 -              Poslovni broj: Usž-987/2024-2

Poslovni broj: Usž-987/2024-2

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članica vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja 2. s. d.o.o. Z., kojeg zastupa opunomoćenik S. P., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu S. P., G. G., V. V., M. K., A. I. i S. F. M., Z., protiv tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske, Sektora za žigove i industrijski dizajn, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe D. T. j.d.o.o. Z., radi registracije žiga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-186/2022-9 od 2. lipnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 11. srpnja 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-186/2022-9 od 2. lipnja 2023.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

             

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-381-04/20-010/0298, urbroj: 559-04/2-21-013/JP od 14. prosinca 2021. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke).

2.              Navedenim rješenjem tuženika od 14. prosinca 2021. usvojen je prigovor na objavljenu prijavu za registraciju žiga br. Z20200298A, podnesenu na verbalni žig D. T. podnositelja, odnosno tužitelja (točka 1. izreke) te je odbijena prijava za registraciju žiga br. Z20200298A u odnosu na sve prijavljene usluge Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga (točka 2. izreke).

3.              Tužitelj je protiv navedene presude izjavio žalbu bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom iznosi obrazloženje prvostupanjske presude s posebnim naglaskom na utvrđenje suda da postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu, odnosno da postoji rizik da će javnost poistovjetiti prijavljeni znak s ranijim žigom ili povezati raniji i kasniji žig te ih percipirati na način da potječu od istog ili ekonomski povezanih poduzeća. Stava je da sud u ovom predmetu nije utvrdio činjenice već samo kao dokaze navodi uvid u isprave koje prileže spisu te ne navodi ocjenu dokaza, kao i da se nije izjasnio o prijedlozima i prigovorima tužitelja iznesenim u tužbi. Ističe da se sud nije osvrnuo na tužiteljeve navode da prigovor zainteresirane osobe ne može biti osnovan u odnosu na sve prijavljene usluge Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga. Navodi da je u tužbi detaljno iznio nepostojanje sličnosti ranijeg žiga Z201900774 i prijave za registraciju žiga br. Z20200298A. U žalbi posebno iznosi razloge iz kojih smatra da su prvostupanjskom presudom pogrešno utvrđene činjenice u odnosu na usluge iz razreda 38 i razreda 42 te je stava da usluge iz razreda 38 nisu slične uslugama iz razreda 42, a posebno ne na način da bi mogle dovesti do zablude. Navodi da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije uzeo u obzir argumentaciju tužitelja te da nije valjano obrazložio zašto bi prigovor bio osnovan u odnosu na sve usluge iz razreda 38. Stava je da je osporena presuda utemeljena samo na općenitim i paušalnim utvrđenjima tuženog javnopravnog tijela. Iznosi razloge zbog kojih drži da se pobijana presuda ne može ispitati i to posebice u dijelu koji se odnosi na usluge iz razreda 41 budući da ne postoji istovjetnost niti sličnost ranijeg žiga s uslugama za koje je tužitelj podnio prijavu za registraciju žiga. Poziva se na odluku Europskog suda u predmetu C-307/10 te navodi da opseg zaštite obuhvaća samo proizvode, odnosno usluge koje proizlaze iz doslovnog i nedvosmislenog značenja pojma iz naslova. Navodi da se prvostupanjski sud nije upustio u ispitivanje sličnosti niti analizirao za koje je usluge registriran raniji žig te postoji li i u kojem dijelu razlika u odnosu na prijavljene usluge ranijeg žiga, kao niti dao konkretnu argumentaciju za stav o navodnoj sličnosti. Ističe da nije točno da su raniji i osporeni žig vizualno slični jer je raniji žig registriran kao figurativni žig, dok je osporavani žig verbalni žig. Upire na to da je netočno da su predmetni žigovi auditivno istovjetni budući da kod osporenog žiga tužitelja postoji razmak između riječi „digital“ i „takeover“ te je, shodno tome, prilikom izgovaranja riječi potrebno napraviti pauzu. Navodi da u konkretnom slučaju nije ispunjen niti semantički kriterij, odnosno konceptualna sličnost, iz razloga što riječ „digitaltakeover“ ne postoji u engleskom jeziku te nema semantičko značenje, dok riječi „digital takeover“ ima značenje u engleskom jeziku te predstavlja digitalno preuzimanje. U žalbi osporava i vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu budući da javnost moraju činiti relevantni potrošači proizvoda i usluga koji su uobičajeno pažljivi pri izboru proizvoda i usluga. Predlaže da Visoki upravni sud usvoji žalbu, preinači prvostupanjsku presudu te usvoji tužbeni zahtjev uz obvezivanje tuženika na naknadu troška tužitelju.

4.               Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je žalba tužitelja neosnovana te da su u predmetnom postupku utvrđene sve relevantne činjenice, pravilno je primijenjeno materijalno pravo te nema povreda pravila postupaka. Ističe da je tuženik tijekom upravnog postupka ispitao utemeljenost prigovora, kao i utvrdio osnovanost prigovora, za što su razlozi detaljno izneseni u osporenom upravnom aktu. Predlaže da ovaj Sud odbije žalbu tužitelja i potvrdi prvostupanjsku presudu.

5.               Žalba nije osnovana.

6.              Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

7.              Iz podatka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz žalbu, proizlazi da je povodom prijave tužitelja za registraciju žiga (broj Z20200298A), za verbalni žig D. T. zainteresirana osoba podnijela prigovor u zakonskom roku, u smislu odredbe članka 45. stavka 1. Zakona o žigu („Narodne novine“ 14/19.; dalje: ZoŽ). Tuženik je odbio prijavu za registraciju žiga u odnosu na sve prijavljene usluge Međunarodne klasifikaciju proizvoda i usluga i to na temelju ocjene sličnosti ranijeg žiga broj Z201900774 kojim su zaštićene usluge iz razreda 35, 41, 42, i predmetne prijave za registraciju žiga.

8.              Člankom 10. stavkom 1. točkom 2. ZoŽ-a, propisano je da se, na temelju prigovora podnositelja ranijeg žiga, neće registrirati žig za koji je podnesena ranija prijava ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom i istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga obuhvaćenih žigovima postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu u Republici Hrvatskoj; vjerojatnost dovođenja u zabludu uključuje vjerojatnost dovođenja u vezu s ranijim žigom.

9.              Osnovano prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ističe da je zakonito tuženikovo stajalište kako zbog utvrđene vizualne sličnosti te auditivne i konceptualne istovjetnosti ranijeg žiga i prijavljenog znaka te sličnosti i istovjetnosti suprotstavljenih usluga postoji mogućnost dovođenja javnosti u zabludu u odnosu na sve usluge osporavane prijave žiga.

10.              Tuženik je u predmetnom postupku usvojio prigovor na objavljenu prijavu za registraciju žiga br. Z20200298A te odbio prijavu za registraciju žiga u odnosu na sve prijavljene usluge Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga, uz obrazloženje da se suprotstavljeni znakovi podudaraju u verbalnom elementu D. T. Obrazložio je da razlika u načinu pisanja ranijeg žiga, odnosno u preklapanju zadnjeg i prvog slova elemenata „DIGITAL“ i „TAKEOVER“ neće utjecati na percepciju pojma D. T. i neznatnoj stilizaciji slova „D“ i „T“, kao i da se korištenje sive i crne boje slova ne može smatrati posebno upečatljivim i neobičnim elementom koji bi služio razlikovanju dva znaka. Slijedom na taj način utvrđenog činjeničnog stanja, valjana je ocjena tuženika da opisana figurativnost ranijeg žiga ne doprinosi dostatno razlikovanju predmetnih znakova te da takva razlika ne utječe na izgovor ni značenje riječi, odnosno njihovu auditivnu i konceptualnu istovjetnost među suprotstavljenim znakovima.

11.              U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, neosnovani su i ne mogu se prihvatiti suprotni žalbeni navodi. Naime, i prema ocjeni ovog Suda, kada se znak sastoji od verbalnog i figurativnog elementa, verbalni element ima jači utjecaj na potrošača od figurativnog elementa te u konkretnom slučaju postoji vjerojatnost da će javnost poistovjetiti prijavljeni znak s ranijim žigom.

12.              Prvostupanjski sud je dao valjano obrazloženje glede sličnosti usluga ranijeg žiga br. Z20190774 i predmetne prijave za registraciju žiga te da su predmetne usluge istovjetne u odnosu na suprotstavljene usluge iz razreda 35, dok su usluge iz razreda 38 prijavljenog znaka telekomunikacije slične uslugama koncepcija i razvoja računala i računalnih programa (softvera) iz razreda 42 ranijeg žiga. Također, usporedbom prijavljenih usluga iz razreda 41 s uslugama istog razreda ranijeg žiga utvrđeno je da se radi o istovjetnim uslugama, jednako kao i sa suprotstavljenim uslugama iz razreda 42.

13.              Ostali prigovori tužitelja istaknuti u žalbi su neosnovani i bez utjecaja na drukčije rješavanje predmetne upravne stvari, pogotovo što je riječ o prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s čijim zaključcima se slaže i ovaj Sud.

14.              Glede tužiteljevog žalbenog navoda da prvostupanjski sud nije cijenio priložene tužiteljeve dokaze valja reći da je člankom 33. stavcima 2. i 3. ZUS-a propisano da sud uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio te da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Ocjenjujući okolnosti konkretnog slučaja u svjetlu naprijed navedenog, ovaj Sud zaključuje da u prvostupanjskom sporu u kojemu je sud, nakon uvida i analize opsežne dokumentacije u spisu, prihvatio činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku, nisu učinjeni postupovni propusti koji bi doveli u sumnju zakonitost osporavane presude. Prema ocjeni ovoga Suda, dokumentacija u spisu predmeta, pružala je dovoljnu osnovu za pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja u konkretnom predmetu.

15.              Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe ZUS-a i odredbe ZoŽ-a te u obrazloženju svoje presude dao dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

16.              Slijedom iznijetog, valjalo je na temelju odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

17.              Odluka o žalbenom trošku je utemeljena na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a (točka II. izreke).

 

U Zagrebu 11. srpnja 2024.

 

        Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.