- 1 -              Poslovni broj: Usž-1901/2024-2

Poslovni broj: Usž-1901/2024-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Blanše Turić, članova vijeća te višeg sudskog savjetnika – specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja D. G. iz S. B., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik A. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. i kolege j.t.d., Z., pisarnica u S. B., protiv tuženika Odbora za državnu službu, Z., OIB: …, radi ocjenjivanja državnog službenika, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1317/2023-9 od 21. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 11. srpnja 2024.

p r e s u d i o   j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1317/2023-9 od 21. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Odbora za državnu službu od 21. rujna 2023. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave b.-p. od 14. srpnja 2023., te zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela, kojim je tužitelj za 2022. ocijenjen ocjenom "dobar".

3.              Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).

              U žalbi u bitnome ponavlja tužbene navode, iznosi kronologiju postupka, smatra da je tijekom postupka iznio mnogobrojne dokazne prijedloge i navode s ciljem dokazivanja da je za 2022. zavrijedio višu ocjenu od "dobar", a tijekom postupka je tuženik osporavao navode i dokazne prijedloge tužitelja isključivo putem izjava neposredno nadređenog tužitelju. Ističe da je nejasno na temelju čega je u ovom slučaju donesena osporena odluka, odnosno na temelju čega je prvostupanjski sud donio odluku kojom pojedinačnu odluku ocjenjuje zakonitom, s obzirom da je utvrdio i u obrazloženju presude naveo kako MUP Republike Hrvatske nije vršio periodične kontrole, što znači da isti nije poštivao proceduru donošenja rješenja o ocjeni službenika, kako je to jasno propisano Pravilnikom o ocjenjivanju policijskih službenika ("Narodne novine", 113/12. – dalje: Pravilnik). Stoga je, prema mišljenju tužitelja, sud bio dužan utvrditi da je predmetno rješenje nezakonito. Ističe da je pokrenuo upravni postupak, a potom i upravni spor, iz razloga što smatra kako njegova ocjena za 2022. nije odraz njegovog stvarnog rada i doprinosa službi. Stoga je u konkretnoj pravnoj stvari bilo potrebno pravilno utvrditi činjenično stanje. Navodi kako se tijekom obavljanja svojih radnih zadataka veoma uspješno pridržavao prioriteta, opsega, ciljeva i rokova utvrđenih zajedno s nadređenim rukovoditeljem, te u odnosu na sve kriterije za koje je tužitelj dobio ocjenu "dobar", i smatra kako je po svim kriterijima postupao više od očekivanog, te da stoga za iste zaslužuje ocjenu "uspješan", odnosno za pojedine kriterije i ocjenu "naročito uspješan". Smatra da prvostupanjski sud nije odlučio u granicama tužbenog zahtjeva, nije ocijenio navode iz tužbe, nije ispitao osnovanost navoda, niti obrazložio zašto smatra da navodi iz tužbe i izvedenih dokaza nisu osnovani. Ističe da prema članku 33. stavak 2. ZUS-a sud uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio. Navodi da prvostupanjski sud nije samostalno i slobodno ocijenio dokaze i činjenice, a što mu je bila dužnost u skladu s odredbom članka 33. ZUS-a, čime je učinio i bitnu povredu odredaba ZUS-a. Slijedom svega navedenog, tužitelj ističe da dokazi nisu pravilno razmatrani, što je nesporno dovelo do neravnopravnosti stranaka u predmetnom postupku, s obzirom da mnogobrojni relevantni dokazni prijedlozi nisu uzeti u obzir prilikom donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, odnosno prvostupanjski sud iste nije ocjenjivao, već se bazirao na zaključcima tuženika iskazanim u rješenju čije pobijanje je predmet tužbenog zahtjeva. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu, tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati, podredno vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, te u svakom slučaju obveže tuženika na naknadu troškova postupka tužitelju s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te traži troškove sastava žalbe sa PDV-om u ukupnom iznosu od 1.562,50 eura.

4.              Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Iz spisa predmeta proizlazi da je ocjena "dobar" koju tužitelj osporava izračunata na način propisan člankom 17. stavkom 5. Pravilnika, te je u skladu s time njemu nadređeni službenik predložio ocjenu "dobar". Navedena ocjena predstavlja standardnu radnu izvedbu policijskog službenika, kako to definira članak 5. stavak 1. Pravilnika. Policijski službenik se ocjenjuje ocjenom "dobar" ako su učinkovitost ispunjavanja postavljenih ciljeva, stupanj znanja i vještina, razumijevanje i pridržavanje propisa, prijedlozi koje daje za unaprjeđenje rada, te komunikacijske vještine očekivane razine, ako radi uglavnom samostalno uz minimalni nadzor i rutinsko usmjeravanje, te ako pristupa ekipnom radu i produktivan je u ostvarivanju zajedničkih ciljeva tima, iskazuje očekivani interes za izvršavanje zadaća, uglavnom se pridržava načela etičkog kodeksa policijskih službenika u odnosu prema strankama, nadređenima, suradnicima i onima kojima rukovodi, profesionalno je motiviran i stručno se usavršava, a u radnom okruženju očekivao potiče ostvarivanje organizacijskih uspjeha i međusobno uvažavanje, primjereno sudjeluje u poboljšanju i promjenama sukladno strateškim ciljevima.

Tužitelj je na prijedlog ocjene iznio primjedbe. Neposredno nadređeni tužitelju se očitovao na svaku primjedbu na opće i posebne kriterije. Navedeni su detaljno obrazloženi u danoj ocjeni, te su time otklonjeni svi prigovori koje je tužitelj iznosio u tužbi, pa i u ovoj žalbi. Pri tome, a u vezi subjektivnog stava tužitelja o ocjeni koju zaslužuje, prvostupanjski sud je pravilno naveo da se upravna stvar ocjenjivanja službenika vrši uz primjenu slobodne (diskrecijske) ocjene.

7.              Prema ocjeni i ovoga Suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužitelj osim svog vrijednosnog suda, kako bi trebao biti ocijenjen višom ocjenom, ne prilaže relevantne dokaze kojima bi potkrijepio osnovanost svojih navoda, odnosno nije dokazao da je kvaliteta njegovog rada iznad očekivane razine, a iz spisa predmeta nije bilo moguće utvrditi da je tužitelj trebao biti ocjenjen većom ocjenom od ocjene "dobar".

S time u vezi je prvostupanjski sud pravilno naglasio da se pozivom na odredbu članka 4. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) upravni spor ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene, već se može voditi o zakonitosti takve odluke u granicama ovlasti, te svrhe radi koje je ta ovlast dana.

8.              Prema ocjeni i ovog Suda u konkretnom slučaju tuženik i prvostupanjsko tijelo su postupali na temelju ovlasti iz navedene odredbe, te u granicama te ovlasti i u skladu sa svrhom radi koje je ovlast dana.

9.              Ocjenjujući zakonitost osporene prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je ocijenio presudu zakonitom, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene mjerodavnog materijalnog prava.

10.              Što se tiče prigovora tužitelja da nije bio periodično upoznat s prijedlozima ocjena, navedeni prigovor je tuženik pravilno otklonio navodeći da se prema članku 2. stavku 1. Pravilnika ocjenjivanje rada policijskih službenika provodi svake godine za prethodnu kalendarsku godinu. Stoga, prvostupanjsko tijelo nema načina da nakon isteka razdoblja ocjenjivanja ponovno obavi periodične kontrole najmanje tri puta, a koje podrazumijevanju usporedbu planiranih i izvršenih poslova. Činjenica da periodične kontrole nisu obavljene tijekom godine, ne mogu utjecati na drugačiji ishod ovog upravnog postupka, niti utjecati na ocjenu, s obzirom da je tužitelj ocijenjen prosječnom ocjenom.

11.              Stoga je pravilno sud utvrdio da je tuženik zakonito odbio žalbu tužitelja, s obzirom da svi obrazloženi elementi ocjene za 2022. iz prvostupanjskog rješenja objektivno upućuju na to da u radu tužitelj pokazuje potrebnu razinu stručnosti i kompetencija, da je izvršavao sve postavljene zadatke, te je predmete rješavao u zadanim rokovima, čime je osigurao pouzdano obavljanje službe, što odgovara ocjeni "dobar", a kako je već navedeno da tužitelj nije dokazao postojanje elemenata koji bi upućivali i opravdali višu ocjenu.

12.              Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

13.              Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a.

U Zagrebu, 11. srpnja 2024.

                                                Predsjednica vijeća:

Sanja Štefan, v.r.