1              Poslovni broj: Usž-2218/2023-4

Poslovni broj: Usž-2218/2023-4

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

RJEŠENJE

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i mr.sc. Mirjane Juričić, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja P. T. d.o.o., S., kojeg zastupa opunomoćenik D. M., odvjetnik u S., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-963/2022-49 od 11. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2024.

p r e s u d i o   j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuju točke II i III izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-963/2022-49 od 11. travnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

riješio je

Odbacuje se žalba tužitelja u odnosu na točku I pobijane presude.

Obrazloženje

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom u točki I djelomično je usvojen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-471-02/19-01/393, URBROJ: 513-04-19-2 od 4. listopada 2019. u dijelu kojim je odbijena tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda S., KLASA: UP/I-471-02/15-01/139, URBROJ: 513-07-17-19-12 od 2. srpnja 2019. kojim mu je utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za 2012. te je predmet u tom dijelu vraćen tuženiku na ponovni postupak. U točki II djelomično je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-471-02/19-01/393, URBROJ: 513-04-19-2 od 4. listopada 2019. u dijelu kojim je odbijena tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda S., KLASA: UP/I-471-02/15-01/139, URBROJ: 513-07-17-19-12 od 2. srpnja 2019. kojim mu je utvrđen manje obračunati porez na dobit te manje obračunati porez i prirez na dohodak od kapitala za 2012. godinu. Točkom III određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

2.              Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud u točki I poništio drugostupanjsko rješenje i predmet vratio na ponovni postupak, a da je trebao poništiti i prvostupanjsko rješenje. Ističe da mu je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje jer je odluka prvostupanjskog suda arbitrarna. Smatra da mu nije omogućeno osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud odbio njegove dokazne prijedloge, a da se činjenično stanje moglo utvrditi samo izvođenjem dokaza financijskim vještačenjem, koje je on predlagao. Predlaže stoga da Sud poništi pobijanu presudu, sam otkloni nedostatke i riješi upravnu stvar, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3.              Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4.              Žalba u odnosu na točku II pobijane presude nije osnovana.

5.              Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6.              Iz spisa predmeta, kao i iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je nadzorom poreza na dobit kod tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2012. utvrđeno da tužitelj nije obračunao niti platio porez na dobit na osnovicu poreza u iznosu od 449.392,44 kuna, što iznosi 89.878,48 kuna. Naime, tužitelj je iskazao troškove korištenja osobnog automobila u iznosu od 38.768,65 kuna, a nije posjedovao dokumentaciju koja bi nedvosmisleno upućivala da je korišteno u svrhu obavljanja djelatnosti. Na kontu 4850 iskazao je ukupan trošak u iznosu od 22.241,80 kuna, a niti za jedan trošak nije raspolagao vjerodostojnom knjigovodstvenom ispravom o vremenu nastanka, vjerovniku, vrsti i količini isporučenih dobara odnosno obavljenih usluga. Iskazao je trošak poslovanja u iznosu od 24.577,31 kuna na temelju primljenih (ulaznih) računa za koje se nije moglo utvrditi da su isporuke i usluge sadržane u njima izvršene u poduzetničke svrhe i da su nastali kao rezultat obavljanja poduzetničke djelatnosti. Na kontu 4820 iskazao je trošak u iznosu od 176.274,31 kunu, umjesto u iznosu od 706.274,31 kunu koliko iznosi neamortizirani iznos prodanog poslovnog prostora te su utvrđeni manji troškovi od stvarnih za iznos od 530.000,00 kuna. U odnosu na nadzor poreza na dohodak za navedeno razdoblje utvrđeno je da je tužitelj na kontu 2144 – obveze za zajmove – iskazao potražni saldo u iznosu od 64.213,28 kuna, na ime pozajmice M. L., a dugovni saldo u iznosu od 138.200,00 kuna, što znači da je M. L. isplaćen povrat pozajmice u iznosu većem od uplaćenog za 73.786,72 kune, a da tužitelj nije iskazao obvezu predujma poreza na dohodak od kapitala u iznosu od 52.704,79 kune.

7.              Prvostupanjski sud održao je raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je u uvid u spis tuženika i sudski spis.

8.              Odredbom članka 5. stavka 1. Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“, broj: 177/04., 90/05., 57/06., 146/08., 80/10. i 22/12. - dalje: ZPD) propisano je da je porezna osnovica dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama ovoga Zakona. Stavkom 6. istog članka ZPD-a propisano je da se rashodima poreznog razdoblja ne smatraju rashodi koji nisu u svezi s obavljanjem djelatnosti poreznog obveznika niti su posljedica obavljanja djelatnosti.

9.              Odredbom članka 30. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“; broj: 77/04., 73/08., 80/10., 114/11. i 22/12. - dalje: ZPOD) propisano je da je dohodak od samostalnih djelatnosti razlika između poslovnih primitaka i poslovnih izdataka nastalih u poreznom razdoblju. Stavkom 2. istog članka ZPDO-a propisano je da iznimno od stavka 1. ovoga članka i članka 34. stavka 1. ovoga Zakona, porezni obveznici koji obavljaju samostalnu djelatnost novinara, umjetnika i športaša iz članka 29. stavka 2. točke 4. ovoga Zakona mogu utvrđivati dohodak i plaćati predujam poreza na dohodak po osnovi tih djelatnosti u skladu s člancima 39. i 40. ovoga Zakona.

10.              Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj svojim prigovorima nije konkretno osporio sadržaj Zapisnika o ponovnom poreznom nadzoru od 23. travnja 2019. jer je zapravo samo općenito osporavao metodologiju i utvrđenja poreznog tijela, jednako kao i sada u žalbi, bez predočenja uredne i vjerodostojne dokumentacije kojom bi dokazao da je osobni automobil koristio u svrhu obavljanja djelatnosti i kojom bi dokazao troškove koje je iskazao. U tom smislu ovaj Sud napominje da je smisao obavljanja poduzetničke djelatnosti razmjena dobara i usluga, koja će rezultirati prihodom, dobiti ili drugom gospodarskom koristi, koju svaki porezni obveznik pa tako i tužitelj mora dokazati.

11.              Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku  i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev u odnosu na utvrđeni manje obračunati porez na dobit i porez na dohodak od kapitala nije osnovan.

12.              Žalba u odnosu na točku I. pobijane presude nije dopuštena.

13.              U tom smislu pravilno je prvostupanjski sud dao uputu o pravnom lijeku sukladno odredbi članka 66.a) stavka 1. ZUS-a jer je u tom dijelu predmet prvi put vraćen na ponovni postupak pa žalba nije dopuštena.

14.              Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

15.              Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja u odnosu na točku II pobijane presude odbiti kao neosnovanu, a na temelju odredbe članka 72. ZUS-a žalbu tužitelja u odnosu na točku I pobijane presude odbaciti kao nedopuštenu.

16.              S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 10. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Blanša Turić, v.r.