Poslovni broj:K-170/24-23

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                                                                  Poslovni broj:K-170/24-23

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Zlataru, po sutkinji mr. sc. Aleksandri Leljak, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Blaženke Žugec kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog M. B., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23; dalje KZ),  u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru broj: KO-DO-126/2024 od 8. travnja 2024. nakon održane javne rasprave 29. svibnja, 18. lipnja i 5. srpnja 2024. u prisutnosti Dragice Mišić, savjetnice općinske državne odvjetnice u Zlataru, optuženog M. B. i njegove braniteljice po službenoj dužnosti, odvjetnice J. G., a odsutnosti oštećene Z. B., 10. srpnja 2024. objavio je i

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Optuženi  M. B., zvani B. OIB ….., sin J. i Z. rođene P., rođen ….. u K., s prebivalištem u K., državljanin Republike Hrvatske, automehaničar, sa završenom srednjom školom, nezaposlen, bez primanja i mirovine, oženjen, otac troje maloljetne i jednog punoljetnog djeteta, bez imovine, bez čina, neodlikovan, nalazi se u istražnom zatvoru, kazneno osuđivan

 

k r i v   j e

 

što je:

 

dana 10. ožujka 2024., oko 13,50 sati, u obiteljskoj kući na adresi K., u cilju da ustraši majku Z. B., prilikom postupanja policijskih službenika Policijske uprave krapinsko-zagorske, Policijske postaje Krapina s Ispostavom Pregrada povodom dojave o mogućem nasilju u obitelji, u alkoholiziranom stanju istoj rekao: "Ti si kurva, hbil te bum, zatukel te bum", što je ponovio više puta, a što je kod Z. B. izazvalo opravdan osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost,

 

dakle,  drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

 

              čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom, opisano u članku 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11.

 

II.              Zbog toga se za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11 optuženi  M. B.

 

o s u đ u j  e   n a

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 1 (JEDNE) GODINE

I

2 (DVA) MJESECA

 

                            i na temelju članka  57. KZ/11.

 

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

 

tako da se 7 (sedam) mjeseci izrečene kazne zatvora neće izvršiti ako optuženi M. B. u roku 4 (četiri) godine od pravomoćnosti ne počini novo kazneno djelo, s time da se vrijeme provedeno na izvršenju kazne ne uračunava u vrijeme provjeravanja, dok će se 7 (sedam) mjeseci izrečene kazne zatvora izvršiti.

 

                            Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu neuvjetovanu kaznu zatvora uračunava se vrijeme oduzimanja slobode 10. ožujka 2024. pa nadalje.

 

III.              Na temelju članka 69. KZ/11. optuženom M. B.

 

i z r i č e   s e

SIGURNOSNA MJERA OBVEZNOG LIJEČENJA

OD OVISNOSTI O ALKOHOLU

 

koja može trajati do proteka roka provjeravanja, a najdulje tri godine.

 

Sud može opozvati uvjetovani dio kazne i odrediti izvršenje izrečene uvjetovane kazne zatvora osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obveze koje su mu određene sigurnosnom mjerom (članak 57. stavak 6. KZ/11 u vezi članka 58. stavka 5. KZ/11).

 

IV.              Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. nalaže se optuženom M. B. platiti troškove kaznenog postupka u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. u paušalnom iznosu       100,00 € (stoeura), u roku    6(šest) mjeseci.

 

              V.               Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženi M. B. djelomično se oslobađa dužnosti plaćanja troškova postupka, i to u odnosu na troškove vještačenja u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 1. ZKP/08 te u odnosu na troškove postavljene braniteljice.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1.Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru podnijelo je ovom sudu uvodno citiranu optužnicu.

 

2. Oštećenica nije postavila imovinskopravni zahtjev.

 

3.Pozvan da se očituje o osnovanosti optuženice, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim za djelo koje mu je stavljeno na teret.

 

4.1.Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao oštećenu Z. B., svjedokinje A. B. (stranice161-164) i M. P. (list 202-203) te stalnog sudskog vještaka za psihijatriju S. S. (stranice 185-186).

 

4.2.Pročitani su, odnosno pregledani: kaznena prijava Policijske postaje Krapina s Ispostavom Pregrada, broj: K-38/2024 od 11. ožujka 2024. (list 6-8),  Izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji Policijske postaje Krapina s Ispostavom Pregrada od 10. ožujka 2024. (list 19-22), Službena bilješka o postupanju Policijske postaje Krapina s Ispostavom Pregrada od 10. ožujka 2024. - izuzev odlomaka 4, 5 i 6 (list 23-24), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu Policijske postaje Krapina s Ispostavom Pregrada, broj: K-38/2024 od 10. ožujka 2024. (list 31), Optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: Koz-DO-559/20 od 06. listopada 2020. (list 37-42), Rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjela za mladež, posl. br. 2. Kovm-277/2020-21 od 30. studenog 2020. (list 43-46), zapisnik o ispitivanju svjedokinje M. P. od 22. ožujka 2024. (list 80-81), zapisnik o ispitivanju svjedoka D. B. od 22. ožujka 2024. (list 82-83), zapisnik o ispitivanju svjedokinje V. F. od 22. ožujka 2024. (list 84-85), zapisnik o ispitivanju svjedokinje – oštećene Z. B. P. uprave Krapinsko-zagorske, Policijske postaje Krapina s Ispostavom Pregrada, broj: K-38/2024 od 21. ožujka 2024. (list87-88),  zapisnik o ispitivanju svjedokinje A. B. P. uprave krapinsko-zagorske, Policijske postaje Krapina s Ispostavom Pregrada, broj: K-38/2024 od 21. ožujka 2024. (list 89-90),nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. sc. S. S. od 04. travnja 2024. (lis 91-101) medicinska dokumentacija za optuženika (stranice169-175) te izvješće Probacijskog ureda Zagreb II od 31. svibnja 2024. (stranica 179) uz zaključno izvješće (stranice 180-182).

 

4.3.Nakon toga drugih dokaznih prijedloga nije bilo.

 

4.4.Kao zadnji dokaz prije ispitivanja optuženika, sud je pročitao izvatke iz njegove kaznene i prekršajne evidencije (list spisa 207-208) te je na kraju dokaznog postupka optuženik iznio obranu (list 204-205).

 

5.1. Optuženik  je u obrani iskazao da je bio u zatvoru  i nakon povratka iz zatvora se zaposlio te privređivao za potrebe zajedničkog kućanstva. On je apstinirao od alkohola sve do par dana prije spornog događaja, a tada kada se prvi put napio, je bio u V. i odlučio se nakon otpusta liječiti.

 

5.2. On i majka su prije imali trzavice jer nije dobro zarađivao, ali nakon izdržane kazne zatvora se to promijenilo i s majkom je bio u odličnim odnosima. Noć prije uhićenja je bio kod susjeda na tzv. bdjenju i tamo popio velike količine alkohola, a također je pio lijekove protiv bolova i za smirenje. On je konzumirao noć prije događaja barem 6-7 gemišta i par rakijica, također je pio Normabel i Ibuprofen. U takvom stanju se drugi dan porječkao sa suprugom jer ga je ona prisiljavala da vozi blizance na rođendan, a on se nije za to osjećao sposoban. Zvao je policiju jer se nije htio svađati. Imao je jake bolove u ruci, ruka mu je oticala, a toliko je bio pijan da se ni ne sjeća događaja, jedva je hodao te nije niti mogao govoriti, mumljao je. Samo se sjeća da je dočekao policajce i nakon toga jedva po stepenicama otišao u sobu. U sobi je čuo M. glas (optuženi poznaje policijsku službenicu M. P. pa je zove imenom), nešto ga je obuzelo i nešto se u njemu okrenulo, on se dignuo i ne zna ni sam kako je došao u dnevni boravak. Smatra da majci nije prijetio, ne sjeća se što je govorio, ali osporava da bi joj uputio prijetnje smrću.

 

5.3. On se samo sjeća da je bio na pregledu u domu zdravlja. On je bio u zatvoru i tamo je radi liječenja od alkohola imao razgovore s pravnicom i doktoricom. Smatra da mu liječenje od alkohola nije potrebno, ali ako sud smatra da treba, on će takvu mjeru prihvatiti.  On se vratio iz Nj. u rujnu 2023. jer je do tad zaradio dovoljno za ono što je planirao, želio je nadoknaditi djeci svoju odsutnost pa je tako primjerice zaradio da se ugradi centralno grijanje u kuću, da se blizancima opremi soba i da se napravi ostalo što je trebalo. Još planira zaraditi za fasadu. Od rujna 2023. do ožujka 2024. povremeno je radio kod prijatelja, a ruku je ozlijedio kada je za kćerku slagao garažu. Punoljetna kćerka će sada početi pohađati 4. razred srednje škole, a ostala djeca su maloljetna i osnovnoškolskog uzrasta. Njemu je osobito teško što je propustio sudjelovati u životu blizanaca od njihove treće do šeste godine. Sa suprugom se dobro slaže, a kada ga se pita kako to da je onda zvao policiju, navodi da se nije htio svađati. Vezano uz to da bi majku pretukao, smatra da ona govori o događajima od prije nego je bio u zatvoru. Oni su si sada dobri. On je ograničeno radno sposoban i mogao bi raditi poslove kao što je to skladištar te ima opciju rada u jednoj firmi u K..

 

5.4. On osporava da je majci prijetio smrću, a napominje i da majci ne bi ništa napravio.

 

6.1. Slijedom takve obrane, u postupku nije bilo sporno da su se optuženik i oštećenica 10. ožujka 2024., oko 13,50 sati nalazili u istoj prostoriji u obiteljskoj kući na adresi K., prilikom postupanja policijskih službenika Policijske uprave krapinsko-zagorske, Policijske postaje Krapina s Ispostavom Pregrada.

 

6.2. Bilo je sporno je li optuženik oštećenici pritom prijetio smrću te je li se oštećenica prijetnje uplašila.

 

7.1. Oštećena Z. B., optuženikova majka, iskazala je (list 161) da je njen sin tog dana bio kod susjeda gdje su po mjesnim običajima ispraćivali mrtvaca i tamo je konzumirao alkohol. Bio je toliko pijan da nije mogao ni hodati ni razumljivo govoriti. Sin i snaha bili su u svojoj sobi i ona se iznenadila kada je došla policija. Došli su dvije policajke i policajac. Sin je bio u sobi dok su policajci razgovarali sa njom i snahom A. u jednoj prostoriji koja čini spojenu kuhinju i dnevni boravak. Iz sobe je sin došao u tu prostoriju i nešto je mumljao, a što uopće nije razumjela, niti se na to obazirala jer je vidjela da je pijan. Ne zna tko je zvao policiju. Njoj je policajka rekla da podnese kaznenu prijavu, ali je ona policajki rekla da nije čula da bi sin njoj prijetio i da ne želi podnositi prijavi. Njoj uopće nije jasno kako to da policajci nisu odveli sina na liječenje, nego su ga odveli u zatvor.   Ona na policiju nije niti išla jer nije za to imala potrebe. Kada joj se predočava iskaz svjedokinje M. P., navodim da nije točno da bi njen sin više puta ponovio da je ona kurva i da će ju ubiti.  Ona takve riječi nije čula, također nije točno da bi ona inicirala da se sin prijavi. Njen sin je bio u zatvoru prije dvije godine i od kada je izašao iz zatvora on je radio i primjereno se ponašao, sin je imao taj događaj nakon kojeg je bio u zatvoru, ali nakon izlaska iz zatvora nije prema njoj bio agresivan. Njen je sin je znao popiti nakon izlaska iz zatvora, ali nije radio nikakve probleme.

 

7.2.Živi u zajedničkom kućanstvu koje čini sin, snaha, njihovo četvero djece, od kojih je najstarija kćerka sada postala punoljetna i ona. Žive od snahine plaće i njene mirovine. Sin je nakon izlaska iz zatvora godinu i pol radio u Nj., vratio se u kolovozu 2023., rekao je da je gore imao loše društvo i da s njima ne želi raditi. Za vrijeme rada u Nj. sin je omogućio snahi da raspolaže sredstvima na njegovom računu, sin se neprijavljeno zapošljavao kao krovopokrivač i dobio je obećanje da će ga jedan obrtnik zaposliti, odnosno prijaviti. Na taj način je sin mogao dobro zaraditi. Ove godine je sin imao ozljedu ruke i zbog toga se nije mogao više zapošljavati. 

 

7.3.Ona se sina ne boji. Ako bi se utvrdila odgovornost njenog sina, samo želi da se njemu odredi liječenje od alkoholne ovisnosti, to su više puta tražili, ali mu se to ne može osigurati. Njen sin je bio jedan dan hospitaliziran u V. otprilike tjedan dana prije uhićenja jer je kombinirao alkohol i lijekove protiv bolova, zna da je sin odlazio i psihijatru u K..

 

7.4.On je tog dana bio pod utjecajem kombinacije alkohola i tableta za bolove Ibuprofen 600 i Normabel.  Nju je kontaktirala policijska službenica i naknadno te je ona policajki rekla da kaznenu prijavu ne želi podnositi jer nema na temelju čega.

 

8.1.Svjedokinja A. B., optuženikova supruga, iskazala je (list 162-164) da su se na dan kada je njen suprug uhićen malo posvađali oko toga jer su blizanci trebali slaviti rođendan i ona je suprugu rekla da ode spavati da se malo otrijezni. On ju nije htio poslušati i nazvao je policiju. U jednom trenutku, kada je policija bila na odlasku, suprug je došao u kuhinju i dnevni boravak i tamo se obratio svojoj majci u smislu što se petlja te je moguće da joj je rekao da će ju ubiti.  Svekrva na to nije reagirala i to nije ozbiljno shvatila, ona s tim postupa: "na jedno uho unutra, na drugo van". Policajci su pitali svekrvu želi li podnijeti kaznenu prijavu i ona je rekla da ne želi. Pojašnjava, bila je jedna starija policajka koja je rukovodila uredovanjem, a uz nju su bila i dva mlađa policajca.

 

8.2. Suprug je već jednom bio u zatvoru i smatra da od toga nije bilo nikakve koristi te da bi bilo bolje da je bio doma. Smatra da njemu treba liječenje te je nešto prije uhićenja on njoj rekao da bi se liječio. Njen je suprug jako mršav i slabo jede, radi teški fizički posao i njemu je malo alkohola dovoljno da ga osjeti, jedno do dvia piva njega omame, a dva do tri piva su mu puno previše. Suprug je inače uredno radio i doprinosio za kućanstvo sve do prije dva do tri mjeseca prije uhićenja, kada je imao ozljedu i slomio ruku. Otad pije Normabele i Ibuprofen, a u kombinaciji s alkoholom to izgleda jako na njega djeluje. Nakon posla znao je popiti pivo do dva, a i sada kada je bio kod kuće je popio maksimalno dva piva.

 

8.3. Djeca čekaju kada će otac doći kući i ona bi željela da se što prije vrati kući. Njen je suprug je već imao izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od alkoholne ovisnosti, ali se ona nije provodila uslijed epidemioloških mjera. On je dobio uvjetni otpust i ona ga je vozila na probaciju i na propisane kontrole. Također je išao kod psihijatra G. u K.. Ona je spremna tu dokumentaciju sudu dostaviti.

 

8.4.Optuženik i njegova majka su si nekad dobri, a nekad su odnosi zategnuti.  Ona se sa svekrvom posvađa, ali načelno su im odnosi dobri. Djeca nisu bila prisutna događaju. Optuženik je sa djecom uredio odnose i djeca su s njim u kontaktu i dok je u zatvoru. Djeca se vesele da bi otac došao kući.

             

9.1. Svjedokinja M. P. je u svom iskazu pred policijskim istražiteljem navela da je 10. ožujka 2024. oko 13,30 sati zajedno s policijskim službenikom D. B. i vježbenicom V. F. od strane šefa smjene upućena u P. K.. Radilo se o dojavi M. B. da ga supruga vrijeđa i napada. Dolaskom na adresu su ispred kuće zatekli M. B. u vidno alkoholiziranom stanju, a što su zaključili po teturavom hodu i intenzivnom mirisu alkohola iz usta. Isti je međutim bio u stanju razgovarati te ju je prepoznao obzirom žive u susjednim mjestima, a i više puta je intervenirala vezano za prijave protiv njega. Prilikom intervencije obavili su obavijesne razgovore, a u trenutku kada su svo troje policijskih službenika obavljali razgovor s okrivljenikovom majkom Z. B. u prostoriji kuhinje, u tu prostoriju je došao M. B. te je majci počeo prijetiti: „Ti si kurva kriva, hbil te bum, zatukel te bum“, što je više puta ponovio. To je čula i njegova supruga A. B. koja je u tom trenutku bila prisutna. Njegova majka Z. se vidno preplašila te je i rekla da se boji, da ga žali prijaviti. Uputili su ju da dođe u policijsku postaju i podnese kaznenu prijavu no ona se na kraju nije pojavila. Oni su M. B. uhitili obzirom se radi o kaznenom djelu koje se goni po službenoj dužnosti. Obzirom njegova majka nije došla u policijsku postaju podnijeti prijavu ona je otišla do nje na adresu stanovanja kojom prilikom joj je ista rekla da neće ništa govoriti protiv njega, da se ionako ništa neće postići, da kada je zadnji puta izašao iz zatvora ju je prebio i da njemu prvenstveno treba liječenje.

 

9.2. Na raspravi, iskazala je (list 202-203) da je kao policijska službenica od šefa smjene upućena u kuću obitelji B.. Kolege i ona su došli pred kuću i tamo zatekli optuženika, koji je bio vidno pijan. Oni su razgovarali sa optuženikom, njegovom majkom i suprugom. Kada su dovršili razgovor s optuženikom, on je rekao da ide prileći i otišao je u sobu. U dnevnom boravku vršili su razgovor s njegovom majkom, svi su bili za stolom, optuženik je iz svoje sobe došao u dnevni boravak, pogledao majku i direktno se njoj obratio te rekao da je ona kriva i da će ju ubiti. Tada su ga upozorili da se tako ne smije ponašati i nakon toga je on više puta to ponovio, gledajući majku. Već nakon što joj je to prvi put rekao, oštećenica se dignula od stola i željela izaći van iz prostorije. Napravila je uznemirenu facu, rekla policajcima jesu li čuli i vidjelo se da je uplašena. Kada je ona pokušala izaći van, optuženik joj se opet obraćao sa istim riječima. Svaki put kad je ponovio ove riječi optuženik, je imao povišen ton. Optuženik je majci rekao i da je kurva, ali nije mogla reći je li rekao jednom ili više puta. Optuženik je majci govorio da će ju zaklati i da će ju ubiti. U trenutku kada je optuženik izgovorio ove riječi u prostoriji su bili njih troje policijskih službenika, optuženik i oštećenica, a njegova supruga je bila u pokretu i nije sigurna koliko je mogla čuti baš ove riječi.

 

9.3. Nakon što oštećenica nije došla u postaju podnijeti kaznenu prijavu, ona je po uputi šefa smjene otišla pitati ju hoće li doći u postaju. Ona je njih policajce pozvala u kuću i rekla da je već jednom prijavila, da se ništa nije promijenilo i da ju je sin zbog toga pretukao. Ona tada nije vršila razgovor sa oštećenicom kao s građankom, nego ju je samo došla pitati hoće li podnijeti kaznenu prijavu. Ona je o saznanju da je sin majku pretukao obavijestila šefa smjene, a nije ništa ispitivala oštećenicu kada je to bilo. I tada se  njoj oštećenica činila uzrujano.

 

9.4. Optuženika poznaje iz viđenja i ne zna je li ga ikada vidjela u alkoholiziranom stanju. Prema njima policijskim službenicima optuženik je bio suradljiv. Optuženikova supruga se i nakon što je optuženik izgovorio ove riječi činila "normalno". Svjedokinja je u jednom trenutku kad su prolazili kućom vidjela da je u kući dijete koje je bilo u spavaćoj sobi, za drugu djecu ne zna jesu li bila u kući, tamo gdje su mi obavljali svoj posao sigurno nije bilo djece.

 

9.5. Ona je izašla po dojavi optuženika. Na optuženiku se već ispred kuće vidjelo da je alkoholiziran, teturao je, nerazumljivo govorio i osjetio se miris alkohola.  Ona je u 15 godina staža sigurno desetak puta bila u optuženikovoj kući. Sigurna je da je alkometrom kod optuženika evidentirano više od 2 promila alkohola.

 

9.6. Svjedok D. B. je u svom iskazu naveo da je 10. ožujka 2024. oko 13,30 sati zajedno s policijskom službenicom M. P. i vježbenicom V. F. od strane šefa smjene upućen u P. K.. Radilo se o dojavi M. B. da ga supruga vrijeđa i napada. Dolaskom na adresu su ispred kuće zatekli M. B. u vidno alkoholiziranom stanju. To su zaključili po teturavom hodu i intenzivnom mirisu alkohola iz usta. On ih je pozvao u kuću gdje su zatekli njegovu suprugu A. B. i njegovu majku Z. B.. Prilikom intervencije obavili su obavijesne razgovore, a u trenutku kada su svo troje policijskih službenika obavljali razgovor s okrivljenikovom majkom Z. B. u prostoriji kuhinje, u tu prostoriju je došao M. B. te je majci počeo prijetiti govoreći joj da je ona za sve kriva, da ju bude zatukel, da ju bude ubil i to je ponovio više puta. Ne sjeća se da li je njegova supruga A. B. bila prisutna i da li je čula ove prijetnje. Kada je M. B. izgovorio ove prijetnje primijetio je da se njegova majka Z. uplašila te je rekla da će doći u policijsku postaju i prijaviti ga. Njegova majka na kraju nije došla podnijeti kaznenu prijavu no oni su M. B. uhitili jer se radi o kaznenom djelu koje se goni po službenoj dužnosti.

 

9.7. Svjedokinja V. F. je u svom iskazu navela da je 10. ožujka 2024. oko 13,30 sati zajedno s policijskim službenikom D. B. i M. P. od strane šefa smjene upućena u P. K.. Radilo se o dojavi M. B. da ga supruga vrijeđa i napada. Dolaskom na adresu su ispred kuće zatekli M. B. koji je bio u vidno alkoholiziranom stanju, a što su zaključili po teturavom hodu, intenzivnom mirisu alkohola iz usta i po nerazgovjetnom govoru. Prilikom intervencije obavili su obavijesne razgovore. Prvo su obavili obavijesni razgovor s M. B. koji je nakon toga rekao da ide u spavaću sobu odmoriti. Nakon toga su obavili obavijesni razgovor s njegovom suprugom A., a potom i s njegovom majkom Z.. Dok su sa majkom obavljali razgovor, M. B. je odjednom uletio u prostoriju kuhinje te je majci počeo govoriti da je ona za sve kriva, da ju bude ubil, mislim da je rekao i da ju bude zaklao. Sve je to ponovio više puta. U tom trenutku su svo troje policijskih službenika bili prisutni, a bila je prisutna i supruga okrivljenika A. B.. Njegova majka je bila vrlo uznemirena, preplašena, rekla je da će sve to prijaviti i da li su oni to sve čuli. Uputili su ju da dođe u policijsku postaju i podnese kaznenu prijavu no ona se na kraju nije pojavila. Oni su M. B. uhitili jer se radi o kaznenom djelu koje se goni po službenoj dužnosti.

 

10.1. Iz zapisnika o izvršenom alkotestiranju proizlazi da je okrivljenik kritične prilike imao 2,94 g/kg alkohola u krvi. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatra dr. med. S. S. proizlazi da je okrivljenik M. B. osoba kod koje se može postaviti dijagnoza Sindrom ovisnosti o alkoholu. Tempore criminis ispitanikove sposobnosti razumijevanja svojih postupaka i upravljanja svojom voljom bile su smanjene, ali ne bitno, a to zbog utjecaja alkohola gdje je u susretu s majkom s kojom od ranije ima narušen odnos, došlo do reakcije. Ispunjen je uvjet za izricanje sigurnosne mjere liječenja od ovisnosti o alkoholu. Ova mjera se, ovisno o odluci suda, može provoditi i u uvjetima penalne ustanove. Ispitanik je na dan razgovora s vještakom raspravno sposoban. Inače, optuženik se nalazi u fazi prisilne apstinencije te pokazuje djeolmičan i sla uvid u problematiku ovisnosti te je upitna motivacija za trajnu apstitenciju koja se nameće kao rješenje. Ranija sigurnosna mjera nije polučila učinak. Zbog ranijih problema u ponašanju zbog konzumacije alkohola, kao i slabije mogućnosti kontrole pijenja ili upostavljanja apstinencije, postoji opasnost da bi optuženik zbog te ovisnosti i u budućnosti mogao počiniti teže kazneno djelo.

 

10.2. Nakon izrade tog nalaza, sud je ispitao svjedokinje Z. i A. B., koje su imale uvida u to je li optuženik konzumirao alkohol prije inkriminiranog događaja te je li uzimao kakve lijekove.

 

10.3.Također je, slijedom iskaza tih svjedokinja koje su iskazivale da se optuženik u međuvremenu na temelju sudske odluke liječio od alkoholne ovisnosti, pribavio zaključno izvješće probacije o tom liječenju. Na taj je način utvrdio (list 179-180) da je optuženik kao osuđenik na temelju rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj: IK I-623/2021 od 7. ožujka 2022. uvjetno otpušten s izdržavanja kazne zatvora po presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: Kzd-304/20 od 21. prosinca 2020, gdje je izdržavao kaznu za djela nasilničkog ponašanja u obitelji i povrede djetetovih prava. Uvjetni otpust trajao je od 22. ožujka 2022. do isteka kazne, 21. kolovoza 2022. Rješenjem o uvjetnom otpustu osuđeniku je, između ostalog, izrečena posebna obveza iz članka 62. stavka 2. točka 4. KZ/11, liječenje ili nastavak liječenja koje je nužno radi otklanjanja zdravstvenih smetnji koje mogu poticajno djelovati na počinjenje nogo kaznenog djela uz stručnu pomoć tijela za probaciju. Po toj obvezi osuđenik se redovito javljao psihijatru na kontrole te je bio na savjetodavniih razgovorima s probacijskom službom radi osvješćivanja važnosti održavanja apstinencije te je usmjeravan na prepoznavanje dobrobiti održavanja iste. Cilj je djelomično realiziran. Sud prihvaća ovo izvješće jer ga je sačinila objektivna stručna osoba u obavljanju svog posla.

 

10.4. Dopunski ispitan nakon toga, na raspravi, stalni sudski vještak za psihijatriju S. S. iskazao je da, i nakon što je pregledao naknadno dostavljenu medicinsku psihijatrijsku dokumentaciju za optuženika i zaključno izvješće Probacije,  ostaje kod svog nalaza i mišljenja. U odnosu na činjenice koje su dalje utvrđene na raspravi 29. svibnja 2024., navodi da ibuprofen nije takav lijek koji bi ostvarivao svoje djelovanje pomiješan s alkoholom, dok Normabel, što je zaštićeni naziv za diazepam, pomiješan s alkoholom, ima očekivani učinak u vidu sedacije. Međutim, optuženik se u trenutku spornog događaja uredno orijentirao, znao je tko je prisutan, gdje se nalazi, kome se obraća, a naknadno se događaja i sjeća. Zbog toga, i nakon što je pročitao iskaze svjedoka sa zapisnika, ostajem kod iste ocijene ubrojivosti kao i u pisanom nalazu. Lijek Normabel optuženiku je propisan od strane psihijatra G..

 

10.5. Dosadašnje ponašanje optuženika pokazuje da on ima slabi uvid u svoju ovisnost i da se ne bi moglo na slobodi očekivati da on ne bi ponovno konzumirao alkohol, on je i četiri dana prije spornog događaja bio u V. i dobio preporuku apstinencije, ali je nastavio piti. Smatra da je ključno za uspjeh liječenja da pacijent ima motivaciju. Drugim riječima, bilo liječenje u bolničkih uvjetima ili ambulantno, ako pacijent nema motivacije tada niti liječenje neće biti uspješno. Optuženik je sada u periodu prisilne apstinencije i to je sigurno na njega pozitivno utjecalo. Optuženik je prošli put nakon izdržane kazne nastavio liječenje od ovisnosti. Načelno, što je dulji period apstinencije, to je za psihičko stanje osobe bolje. Tri mjeseca apstinencije bi trebao biti dovoljno da "čovjek dođe k sebi" i dobije uvid u svoje stanje. Rekao bi da uvjeti u istražnom zatvoru nemaju negativni utjecaj na optuženika sa ovakvim statusom.

 

10.6. Nalaz i mišljenje vještaka S. sud ocjenjuje jasnim, potpunim, objektivnim i stručnim te ga u cijelosti prihvaća. Vještak je na raspravi odgovorio na sva postavljena pitanja i za svoje mišljenje dao logične i jasne argumente.

 

11.1. U ovoj situaciji specifična je što žrtva poriče da bi joj optuženik prijetio. S druge strane, žrtva je optuženikova  majka, s kojom zapada u neslaganja, koja potom izglade. To je zapravo obrazac ponašanja u mnogim obiteljima gdje su odnosi poremećeni. Zbog toga iskaz žrtve u kojem se ona trudi opisati događaj kao pogrešno shvaćen od strane policije, sud nije prihvatio.

 

11.2. Ključna svjedokinja na okolnost događaja iz optužnice je policijska službenica M. P..  Ona ima saznanja o spornom događaju koja se mogu svrstati u dvije kategorije. Prvo, saznanja koja crpi kao policijska službenica iz razgovora sa građanima bez propisanih upozorenja, a koja u postupku predstavljaju nezakonit dokaz. Službene bilješke o tim razgovorima iz spisa su izdvojene, a sud svjedokinju o takvim saznanjima nije ni ispitivao. Drugo, svjedokinja ima saznanja koja je stekla kada je bila prisutna u obitelji žrtve, ali koja ne crpi  iz razgovora sa građanima, nego kojima je svjedočila. To su saznanja o riječima koje je optuženik uputio majci i saznanja o tome kako je optuženik postupao prema majci, o kojima se policijskoj službenici žrtva povjerila, prigodom kada je policijska službenica došla pitati žrtvu zašto nije došla u postaju podnijeti kaznenu prijavu. Svjedokinja P. je na raspravi opisala događaj iz optužnice, sa jedinom razlikom u odnosi na iskaz pred državnim odvjetnikom što se više nije mogla sjetiti je li optuženik majci više puta rekao da je kurva i koji je točno izraz upotrijebio osim da će majku ubiti. Tako je opisala da je optuženik bez povoda došao u kuhinju dok je ona razgovarala s njegovom majkom uzimajući njenu izjavu i tada je optuženik majci više puta ponovio da će ju ubiti. Svjedokinja je opisala da je optuženik svaki put kada je izgovarao sporne riječi vikao, da se žrtva prestrašila i da je reagirala već nakon prvoizgovorenih riječi tako da se obratila policijskim službenicima i pitala jesu li čuli.  Svjedokinja je na raspravi kao prijeteće riječi navela izraz: „zaklati“, dok je pred državnim odvjetnikom navela riječi: „zatući“. Kao policijska službenica, svjedokinja u svom poslu nekad i svakodnevno čuje razne prijeteće izraze pa nije neobično da je protekom vremena zaboravila koje točno prijeteće riječi je optuženik majci rekao. Zbog toga je sud prihvatio, što se tiče konkretnog izraza, izraz : „zatući“ o kojem je svjedokinja iskazivala dok joj je sjećanje bilo svježije.  Pritom bit prijetećih riječi u svakoj situaciji ostaje ista, prijeti se lišenjem života.

 

11.3. Svjedokinja M. P. je, dakle, na raspravi opisala inkriminirani događaj,  a njen je iskaz istovjetan sa iskazima svjedoka B. i F.,  također policijskih službenika koji su ispitani pred državnim odvjetnikom. Dokazna snaga zapisnika o nekontradiktornom i nekonfrontiranom ispitivanju svjedoka  je ograničena I samo na takvim dokazima ne može se temeljiti osuđujuća presuda. Međutim, na raspravi je sud pročitao i izvješće policijskih službenika i službenu zabilješku o postupanju, bez izdvojenih dijelova, na raspravi je svjedokinja M. P. ponovila opis događaja opisan u optužnici, a također je svjedokinja A. B. dozvolila mogućnost da je optuženik rekao majci da će ju ubiti. Sud ocjenjuje da je vrsta i količina dokaza provedenih na raspravi dovoljna za nedvojben zaključak o tome da je optuženik u spornom događaju majci prijetio smrću. Zbog toga nije na raspravu pozvao i  svjedoke B. i F.,  za koje su se stranke i braniteljica suglasili da se njihovi iskazi pročitaju.

 

11.4. Sud je prihvatio isprave koje su sačinili policijski službenici i njihove iskaze kao objektivne i vjerodostojne jer potječu od subjektivno nezainteresiranih osoba koje imaju saznanja o spornim činjenicama, koja su stekli prilikom obavljanja službe. Nije prihvatio iskaz žrtve kao subjektivan, ocjenjujući da ta subjektivnost nije uvjetovana samo majčinskim osjećajima, nego i strahom žrtve nasilja, koja nema uvjeta za odvajanje od optuženika, od osvete. Sud je prihvatio dio iskaza svjedokinje A. B. gdje ona dozvoljava mogućnost da je optuženik majci prijetio i gdje iznosi problematiku da se mjera liječenja od alkohola prema njenom suprugu u vrijeme izdržavanja kazne nije mogla adekvatno provoditi uslijed epidemioloških mjera. Istovremeno, nije prihvatio dijelove njenih iskaza kojima pokušava ublažiti optuženikovo postupanje, njegovu svijest o djelu i smislenost intervencije državnog aparata u njihovu obiteljsku situaciju. Svjedokinja je optuženikova supruga, s njim ima četvero djece, financijski je na neki način ovisna o njegovom doprinosu o troškovima zajedničkog kućanstva.

 

11.5. Analizirajući optuženikovo postupanje, valja izdvojiti dio njegove obrane gdje on opisuje da je već otišao u sobu spavati, da je čuo glas policijske službenice i nekako otišao u prostoriju gdje je ona ispitivala njegovu majku. Optuženik je imao potrebu opisati da je imao jake bolove i da je bio toliko alkoholiziran da se otežano kretao, da je jedva došao do sobe. U tom kontekstu, trud, kojeg je on uložio da iz sobe izađe i dođe u prostoriju gdje je bila njegova majka, ukazuje na jednu upornost koju će sud cijeniti kod odmjeravanja kazne. Optuženikovu obranu u dijelu gdje negira da bi u kućanstvu postojali poremećeni odnosi i gdje negira da bi majci prijetio smrću sud nije prihvatio ocjenjujući da je takva obrana usmjerena samo ka tome da optuženik izbjegne kaznenopravnu odgovornost. O tome da on i majka imaju kontinuirani odnos neslaganja svjedočila je A. B.. Optuženik i odnos sa svojom suprugom prikazuje boljim nego što je to slučaj. Da su njihovi odnosi dobri, on ne bi imao razloga zvati policiju, a upravo optuženikov poziv policiji inicirao je dolazak policije u njihovu obiteljsku kuću.

 

12.Putem provedenih dokaza sud je utvrdio da je optuženik prijetio oštećenici da će ju ubiti i „zatući“, što je kolokvijalni izraz za: „pretući do smrti“, a izrečene riječi i kontekst narušenih odnosa te činjenica da je optuženik došao u prostor gdje nije trebao biti i pred policijskim službenicima prijetio majci opravdavaju ozbiljnost straha za vlastiti život i sigurnost koji je uslijed upućenih joj riječi nastupio u tom trenutku kod oštećenice. Nesporno je da majka predstavlja blisku osobu.

 

13.1.Što se tiče subjektivnih obilježja djela, valja reći da je optuženik u situaciji ljutnje na oštećenicu izgovorio prijeteće riječi, zbog čega sud ocjenjuje da je optuženik bio svjestan što radi i želio je počinjenje djela, odnosno da je postupao sa izravnom namjerom. Da je optuženik bio ljut, vidi se po tome što je došao iz sobe samo zato da te riječi izgovori.

 

13.2.Optuženikova ubrojivost u postupku bila je predmet  psihijatrijskog vještačenja. Vještak se očitovao da je optuženikova ubrojivost bila smanjena, ali uslijed alkoholiziranosti, a takvo smanjenje ubrojivosti je samoskrivljeno, do kojeg zaključka se dolazi teleološkim  tumačenjem odredbe članka 25. KZ/11. Optuženik ima povijest nezakonitog ponašanja pod utjecajem alkohola i svakako mu je poznato da se pod utjecajem alkohola ne kontrolira i da je agresivan.

 

13.4.Što se tiče svijesti o protupravnosti na strani optuženika, valja reći da je notorna činjenica da je zabranjeno bliskim osobama prijetiti, a pogotovo smrću.

 

14. Provedenim dokaznim postupkom sud je utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11 pa je istog za to djelo proglasio krivim i kaznio.

 

15.1.Odlučujući o odmjeravanju kazne, sud se rukovodio temeljima kazne i okolnostima bitnima za odmjeravanje kazne iz članka 47. stavak 1. i 2. KZ/11., imajući na umu svrhe kažnjavanja utvrđene člankom 41. KZ/11.

 

15.2.  Prvo će se izložiti otegotne okolnosti.  U odnosu na jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, sud je otegotnim cijenio to što je optuženik prijetnje više puta ponovio, vikao je dok je prijetio majci, a nije ničim nije bio izazvan. Optuženikove pobude bile su ljutnja i osveta što njegova majka policijskim službenicima priča o odnosima u obitelji, a takve pobude iziskuju prijekor. Optuženik se jedva kretao i predstavljalo mu je napor da se vrati iz sobe i dođe u prostoriju gdje je bila njegova majka, ali je to ipak učinio. Stupanj povrede počiniteljevih dužnosti također iziskuje prijekor jer se optuženik u prisutnosti policijskih službenika u kući trebao još više primjereno ponašati i poštivati autoritet policije. Prijašnji počiniteljev život, u smislu da je on 2021. osuđen zbog nasilja u obitelji na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju dvije godine, koju je izdržao 2022. (tijekom suđenja bio je u istražnom zatvoru), a sada ponavlja djelo opet u obitelji, iziskuje strožu osudu jer je ovdje riječ o osobi na koju niti izdržavanje zatvorske kazne nije dovoljno utjecalo. Optuženikovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela sud gleda u svjetlu njegovog negiranja makar i mogućnosti na to da bi majci prijetio smrću. Optuženik  tako demantira iskaz policijske službenice, čime i dalje ne poštuje autoritet policije te zloupotrebljava strah i samilost žrtve.  U tome se vidi izostanak empatije i jedna egoističnost.  Optuženik ima pravo braniti se kako želi, nije dužan govoriti istinu, a sud ima pravo ocijeniti činjenice utvrđene na raspravi. Iz ovakvog optuženikovog nastupa sud je utvrdio da on ne mari za osjećaj žrtve i to uzeo kao otegotno. Optuženik se mogao braniti i šutnjom pa je ipak odabrao drugačiji način obrane.

             

15.3.  Kao olakotno  sud je cijenio to što optuženik ima podršku i potporu obitelji, koja, ne samo iz straha, traži da se on vrati u zajedničko kućanstvo i da mu se pruži prilika. Optuženik želi sudjelovati u životu svoje djece, već je izgubio gotovo dvije godine života s djecom tijekom izdržavanja kazne zatvora, a vrijeme koje je jednom propušteno u životu djece, izgubljeno je zauvijek. Potpora obitelji predstavlja zaštitni faktor od ponavljanja djela. Smanjena ubrojivost kod optuženika bila je samoskrivljena te ona ne predstavlja olakotnu okolnost. Vještak se očitovao da je do smanjenja ubrojivosti došlo zlouporabom alkohola, dok primjena lijekova tu nije imalo utjecaj. Ibuprofen uopće ne ostvaruje interakciju sa alkoholom  što se tiče ubrojivosti, a diazepam ima sedirajući učinak. Drugih otegotnih, niti olakotnih, okolnosti na strani optuženika nije bilo.

 

15.4. Državno odvjetništvo smatra da bi primjerena kazna u ovom slučaju bila deset mjeseci zatvora. Takav prijedlog sankcija naveden je u optužnici. Nakon podizanja optužnice, na raspravi utvrđene su činjenice, po ocjeni suda, izuzetno bitne za odabir primjerene intervencije državnog aparata u ovoj situaciji. Tako su optuženikova majka i supruga svjedočila, saznali smo da se optuženik pokušao liječiti od ovisnosti o alkoholu, da je bio na uvjetnom otpustu i pribavljeno je izvješće probacije o rezultatima nadzora posebne obaveze liječenja od alkohola tijekom uvjetnog otpusta. Na optuženikovo ponašanje kritične zgode presudni utjecaj imala je alkoholiziranost. Vještak smatra da postoji opasnost od ponavljanja djela pod utjecajem alkohola i da postoji potreba za izricanjem sigurnosne mjere obvezno liječi od ovisnosti o alkoholu. Takva mjera optuženiku je u drugom postupku već izrečena. Putem iskaza njegove supruge i optuženikove obrane sud je utvrdio da zbog specifične epidemiološke situacije liječenje u zatvoru nije bilo adekvatno. Notorna je činjenica da se u razdoblju od 2020. do 2022. uslijed samoizolacija i izolacija neke aktivnosti i djelatnosti nisu mogle provoditi. Također, da je u zatvorima bio poseban režim rada jer su takve zatvorene cjeline imale velike poteškoće u funkcioniranju. Iz zaključnog izviješća probacije proizlazi da je cilj, održavanje apstinencije i izlječenje od alkoholne ovisnosti, zasad djelomično realiziran. Kada bi se optuženiku izrekla bezuvjetna kazna zatvora, u koju se mora uračunati dosad provedeno vrijeme u istražnom zatvoru, tada bi u ovoj konkretnoj situaciji provedba sigurnosne mjere bila nesvrhovita. Do pravomoćnosti presude očito je, mora proteći još neko vrijeme, a protekom vremena skraćuje se mogućnost da se optuženik na izdržavanju kazne liječi od alkohola. Kada se sagledaju osobitosti konkretne situacije, tada se, po ocjeni suda, ukazuje svrhovitim jedino kombinacija sankcije i sigurnosne mjere koja će omogućiti što dulje liječenje od alkoholne ovisnosti. Vještak je na raspravi rekao da je ključno za uspjeh liječenja da pacijent ima motivaciju. Sud ocjenjuje da će i prijetnja izvršenje kazne zatvora predstavljati jedan vid motivacije optuženiku da održi apstinenciju.

 

15.5. Sagledavajući konkretnu situaciju, potrebu da se ostvare svrhe kažnjavanja i da se istovremeno otkloni opasnost konkretnog počinitelja, sud je zaključio da se jedino kombinacijom djelomične presude i sigurnosne mjere mogu postići svi ovi ciljevi.

 

15.6. S obzirom na utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, sud je optuženiku za počinjeno djelo izrekao kaznu zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca, što ukupno iznosi četrnaest mjeseci. Sud ocjenjuje da će se takvom kaznom djelovati na svijest optuženika da ne čini nova kaznena djela, kao i na svijest potencijalnih počinitelja takvih djela. Također će se tako odraziti potrebni stupanj prijekora. Polovicu te kazne optuženik bi trebao izdržati, dok se na polovicu kazne u trajanju sedam mjeseci primjenjuje vrijeme provjeravanja od četiri godine, budući da sud ocjenjuje da postoji visoki stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela.

 

16. Dodatno, s obzirom da je optuženik kazneno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, zbog koje postoji opasnost da će i u budućnosti počiniti teže kazneno djelo, optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja se može provoditi u trajanju od tri godine.

 

17.1.Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 142. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. optuženik je dužan platiti troškove kaznenog postupka u odmjerenom paušalnom iznosu, odmjereno u skladu sa Rješenjem Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11.),  sukladno trajanju i složenosti postupka te imovnom stanju optuženika. Sud ocjenjuje da optuženik, uvažavajući i njegove obaveze uzdržavanja, može te troškove platiti bez štete po svoje dužnosti uzdržavanja.

 

17. Troškovi provedenih vještačenja iznose 523,30 €. Optuženiku predstoji operacija ruke, nakon koje će se morati oporavljati. Zasad je ograničeno radno sposoban (što uključuje i problematiku ovisnosti o alkoholu). Posebno valja napomenuti da je optuženik dostavio medicinsku dokumentaciju na okolnost da je već trebao na operaciju, ali da je općepoznato da ovisnici o alkoholu ne mogu pristupiti operativnim zahvatima zbog opasnosti od delirija, tako da je pitanje kada će se i kako operacija provesti. Otac je četvero djece koja se školuju i za čije uzdržavanje mora doprinositi. Obitelj živi skromno, od plaće optuženikove supruge i mirovine njegove majke. Sud ocjenjuje da u takvoj financijskoj situaciji, s obzirom na zdravstvenu sposobnost optuženika, plaćanje troškova od 523,30 €, uz troškove postavljene braniteljice, ne bi bilo moguće bez ozbiljne ugroze njegovih dužnosti uzdržavanja pa ga je zbog toga obveze plaćanja tih troškova oslobodio.

 

U Zlataru 10. srpnja 2024.

 

 

                                                                                                        S U T K I N J A

 

                                                                                      mr. sc. Aleksandra Leljak

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                                                                                                       

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

 

Protiv ove presude stranke i braniteljica mogu podnijeli žalbu u roku od 15 dana od dana primitka njenog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje županijski sud.

 

 

 

 

DOSTAVITI:

 

1. ODO Zlatar, na broj: KO-DO -126/2024

2. Optuženik-Zatvor Zagreb

3. Braniteljica

4. Oštećenica-po pravomoćnosti

5. Nadležna policijska postaja, Protokol-po pravomoćnosti

6. Nadležno tijelo socijalne skrbi, Protokol-po pravomoćnosti

7. Nadležni ured probacije-po pravomoćnosti