- 1 -              Poslovni broj: Usž-1570/2024-2

 

 

                      

Poslovni broj: Usž-1570/2024-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i mr. sc. Mirjane Juričić, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice S. I. iz Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z. radi poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 18 UsI-2700/2022-6 od 25. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužiteljice S. I. iz Z. i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 18 UsI-2700/2022-6 od 25. ožujka 2024.

Obrazloženje

 

1.               Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 18 UsI-2700/2022-6 od 25. ožujka 2024. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-18/20-01/702, urbroj: 513-04-22-3 od 21. ožujka 2022.

2.              Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog pogrešno izvedenog zaključka o činjeničnom stanju i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da i nadalje smatra kako njezin sin R. I. nije premašio iznos od 15.000,00 kuna na godišnjoj razini kao uzdržavani član obitelji, to jest dijete što je i navela u dosadašnjim postupcima pred nadležnim tijelima. U žalbi upućuje na odredbe članka 17. stavka 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak i odredbe Zakona o sportu, te ističe da su člankom 17. stavkom 2. Zakona o porezu na dohodak propisani izuzeci, odnosno slučajevi koji se ne uzimaju u obzir pri utvrđivanju prava na osobni odbitak za uzdržavane članove i ne govori se o propisima po osnovi socijalne skrbi, nego o posebnim propisima po osnovi socijalne potpore. Socijalna potpora obuhvaća propise, mjere i aktivnosti kojima se pojedinci štite od određenih rizika, kao što je bolest ili ozljeda i s time povezani financijski rizici kao troškovi liječenja, prirodne nepogode itd., ili se nastoje ublažiti štetne posljedice događaja koji pogađaju pojedince. Zakon o porezu na dohodak govori o posebnim propisima po osnovi socijalne potpore, pa stoga smatra da naknada za prehranu i pojačanu prehranu u vrijeme natjecanja i priprema, a koju je njezin sin dobivao od NK Š., što je ustanovio i prvostupanjski sud, može i mora se smatrati socijalnom potporom koja je namijenjena zadovoljavanju specifičnih ili posebnih potreba određenih populacijskih skupina, te u širem općem smislu socijalna potpora uključuje i pokriće osnovnih životnih potreba, a jedna od njih je svakako i prehrana, koja je sportašima od iznimne važnosti pogotovo u smislu održavanja njihova zdravlja, kako fizičkog, tako i mentalnog. Ističe da je njezinom sinu za prehranu u vrijeme natjecanja i priprema, odnosno za pojačanu prehranu u 2019. isplaćeno 14.400,00 kuna, koji iznos sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak ne ulazi u zakonom propisani iznos od 15.000,00 kuna, znači da je njezin sin u 2019. ostvario primitke od 5.000,00 kuna po osnovi primitka učenika i studenta na redovnom školovanju, te stoga nije prijeđen iznos od 15.000,00 kuna na godišnjoj razini. Posebno napominje da se u konkretnom slučaju radi o primjeni Zakona o sportu temeljem kojeg je dobivao socijalnu potporu u vidu naknade za prehranu tzv. "hranarinu", što ne ulazi u primitke za uzdržavane članove obitelji. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi pobijanu presudu, drugostupanjsko rješenje i rješenje tijela prvog stupnja, te naloži tuženiku da joj vrati iznos od 5.947,53 kune sa zakonskim zateznim kamatama, koji je uplatila na račun porezne uprave.

3.              Žalba tužiteljice dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužiteljice, iako je istu uredno primio.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.

6.              Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku koje slijedi iz spisa javnopravnog tijela dostavljenog prvostupanjskom sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je rješenjem tuženika od 21. ožujka 2022. odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave T. od 16. rujna 2020., kojim je odbijen prigovor tužiteljice izjavljen protiv privremenog poreznog rješenja od 3. lipnja 2020., te je tužiteljica obvezana uplatiti iznos od 5.947,23 kuna sukladno članku 54. stavku 10. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", 115/16., 106/18., 121/19. i 32/20.). Navedeno porezno rješenje doneseno je uz obrazloženje da je uvidom u izvješća o primicima, porezu na dohodak i prirezu, te doprinosima za obvezna osiguranja utvrđeno da je sin tužiteljice R. I. u 2019. ostvario primitke po osnovi primitaka učenika i studenata na redovnom školovanju u iznosu od 5.000,00 kuna, nagrade za sportska ostvarenja i naknade športašima u iznosu od 14.400,00 kuna, što ukupno iznosi 19.400,00 kuna.

7.              Dakle, imajući na umu navedeno osnovano smatra tuženik, kao i prvostupanjski sud da se sin tužiteljice ne može smatrati uzdržavanim članom u smislu članka 17. Zakona o porezu na dohodak, prema kojem članku se uzdržavanim članovima uže obitelji i uzdržavanom djecom smatraju fizičke osobe čiji oporezivi primici, primici na koje se ne plaća porez i drugi primici koji se u smislu ovoga Zakona ne smatraju dohotkom ne prelaze iznos 15.000,00 kuna na godišnjoj razini, izračunat kao šesterostruki iznos osnovice osobnog odbitka.

8.              Naime, nije sporno da je sin tužiteljice ostvario nagradu za sportska ostvarenja i naknade športašima u iznosu od 14.400,00 kuna, kao sportaš amater od nogometnog kluba "Š.", po posebnom propisu, odnosno Zakonu o sportu. Međutim, iako je isplatitelj naknade za sportska ostvarenja sinu tužiteljice "NK Š." registriran kao udruga i iz izvoda Registra udruga proizlazi da, među ostalim djelatnostima, skrbi o zdravlju svojih nogometaša, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda koji je sagledavajući odredbe Zakona o socijalnoj skrbi, ocijenio da predmetna skrb o zdravlju sportaša ne može se podvesti pod djelatnost socijalne skrbi koja uključuje zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, odnosno pomoć socijalno ugroženim osobama, kao i osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima.

9.              S obzirom da sinu tužiteljice novčani primici koje je ostvario u 2019. nisu isplaćeni od isplatitelja koji su navedeni u odredbi članka 6. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17., 130/17., 98/19. i 64/20.), odnosno od pružatelja djelatnosti socijalne skrbi, njegovi primici, pa tako niti primici koje je isti ostvario po osnovi nagrade za sportska ostvarenja i naknade športašima, ne mogu se smatrati primicima po osnovi socijalnih propisa u smislu odredbe članka 17. stavka 2. Zakona o porezu na dohodak.

10.                S obzirom na utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika, nakon provedenih dokaza tijekom upravnog postupka, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

11.              Žalbeni navodi tužiteljice nisu od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a ujedno se napominje tužiteljici da je riječ o istim prigovorima koje je isticala i u upravnom postupku i pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.

12.              Kako tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

 

U Zagrebu 10. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Blanša Turić, v.r.