- 1 -              Poslovni broj: Usž-1541/2024-2

                              

                                  

Poslovni broj: Usž-1541/2024-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja K. P. iz K., kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Odvjetničkog ureda V. u R., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi prestanka svojstva osiguranika, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-2782/2023-6 od 22. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-2782/2023-6 od 22. ožujka 2024.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-140-10/23-03/03456525802, urbroj: 341-99-11/2-23-5182 od 28. studenoga 2023. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u R., klasa: UP/I-140-10/23-03/03456525802, urbroj: 341-14-11/2-23-32062 od 26. rujna 2023., podredno za poništenje tih rješenja i vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.(točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

2.              Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u R. od 26. rujna 2023. kojim je tužitelju utvrđen prestanak svojstva osiguranika u mirovinskom osiguranju po osnovi obrta s danom 15. studenoga 2017. te mu je istim rješenjem priznato svojstvo osiguranika na mirovinsko osiguranje temeljem obavljanja obrtničke djelatnosti s danom 30. ožujka 2023.

3.              Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede pravila sudskog postupka. Ne osporava da je propustio dostaviti prijavu o prestanku osiguranja obrtnika, kada je zasnovao radni odnos, te navodi da to nije učinio iz neznanja. Citira odredbu članka 134. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju i smatra da nije primjenjiva u njegovom slučaju, te se poziva na odredbu članka 123. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP). Ističe da tuženik vodi matičnu evidenciju te je prema članku 123. stavku 1. točki 1. ZUP-a, u roku od tri godine od saznanja mogao donijeti rješenje o prestanku svojstva osiguranika, računajući od 16. studenoga 2017. Navodi da je punih sedam godina plaćao doprinose za sebe i za sedam zaposlenih djelatnika u obrtu, te da se utvrđenjem prestanka statusa osiguranika brišu njegova stečena prava, kao i osnova za povrat plaćenih doprinosa. Predlaže Sudu da usvoji žalbu, preinači pobijanu presudu te usvoji njegov tužbeni zahtjev, odnosno podredno da ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4.              Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je odluka suda donesena na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, te bez povrede pravila postupka. Predlaže Sudu da žalbu odbije.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS) ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da razlozi žalbe ne utječu na donošenje drukčije odluke.

7.              Odredbom članka 104. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13. do 119/22., dalje: ZOMO) propisano je, između ostalog, da Zavod obvezno vodi matičnu evidenciju o osiguranicima, te obveznicima doprinosa na način i u skladu s odredbama Zakona.

8.              Člankom 9. stavkom 1. točkom 1. ZOMO-a propisano je da su obvezno osigurani radnici zaposleni na državnom području Republike Hrvatske, a člankom 10. točkom 1. ZOMO-a, da su obvezno osigurani obrtnici upisani u odgovarajući registar.

9.              Člankom 7. stavkom 1. Zakona o doprinosima ("Narodne novine", broj: 84/08. do 114/23., dalje: Zakon o doprinosima) propisano je da je djelatnost obrta samostalna djelatnost i s obrtom izjednačena djelatnost upisana u obrtni registar, sukladno propisima o obrtu, a koja je djelatnost osnovno zanimanje fizičke osobe po kojoj osnovi je obvezno osigurana. Točkom 6. istog članka Zakona o doprinosima propisano je između ostalog, da je druga djelatnost samostalna djelatnost iz točke 1. do 5. ovoga članka koju nositelj djelatnosti obavlja istodobno uz osiguranje po osnovi radnog odnosa.

10.              Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužitelj prema rješenju Ureda državne uprave u P.-g. županiji, Službe za gospodarstvo u R. od 31. svibnja 2007. započeo obavljati obrtničku djelatnost s danom 1. lipnja 2007.

11.              U postupku je utvrđeno da tužitelj kao obveznik podnošenja prijave o početku i prestanku osiguranja nije podnio prijavu o prestanku osiguranja s danom 15. studenoga 2017., kao ni prijavu o početku osiguranja s danom 30. ožujka 2023. s osnove obavljanja obrta. Stoga mu je pravilno prvostupanjskim rješenjem utvrđen prestanak statusa osiguranika obrtnika s danom 15. studenoga 2017. i uspostavljena prijava o početku osiguranja s osnove obavljanja obrtničke djelatnosti od 30. ožujka 2023. Naime, tužitelj je u razdoblju od 16. studenoga 2017. do 29. ožujka 2023. bio u obveznom osiguranju na temelju radnog odnosa u nepunom radnom vremenu kod poslodavca S. d.o.o. R., te u razdoblju od 24. listopada 2018. do 30. lipnja 2019. na temelju radnog odnosa kod poslodavca R.-P. d.o.o., R. (oba radna vremena od po 1 sat dnevno), za što su oba poslodavca uspostavila prijavu o početku osiguranja s osnove radnog odnosa tužitelja. Budući da se prema mjerodavnim odredbama Zakona o doprinosima i ZOMO-a samostalne djelatnosti, koje se obavljaju istodobno uz osiguranje po osnovi radnog odnosa smatraju drugom djelatnošću, osnovano je u razdoblju kojem je tužitelj bio istodobno u mirovinskom osiguranju osiguran s osnove obrta i s osnove radnog odnosa tuženik utvrdio prestanak osiguranja po osnovi obrta. Nakon što tužitelj više nije istodobno bio osiguran po obje osnove osiguranja, od 30. ožujka 2023. uspostavljena je prijava na osiguranje s osnove obrta.

12.              Pritom pravilno prvostupanjski sud navodi da se u razdoblju u kojem je tužitelj obavljao poslove s osnove radnog odnosa u nepunom radnom vremenu, te istovremeno obrtničku djelatnost, staž osiguranja računa sukladno odredbi članka 30. stavku 2. ZOMO-a.

13.              Tužitelj se neosnovano poziva na odredbe članka 123. ZUP-a koji propisuje da se postupak može obnoviti u roku od tri godine, budući da je odredbama ZOMO-a, člankom 134. omogućena obnova izvan uvjeta i rokova propisanih ZUP-om.

14.              Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavke 1. ZUS-a odbiti žalbu i odlučiti kao u izreci

 

U Zagrebu 10. srpnja 2024.

 

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska, v.r.