1               Poslovni broj: Usž-855/2024-2

Poslovni broj: Usž-855/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i Snježane Horvat-Paliska, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja I. K. iz B., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 UsI-1328/2023-7 od 23. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2024.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 UsI-1328/2023-7 od 23. siječnja 2024.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 560-01/23-01/255, URBROJ: 512-2501-23-2 od 26. rujna 2023. i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

2.              Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske resurse, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., KLASA: UP/I 560-01/23-01/1921, URBROJ: 512M2-76-23-2 od 7. rujna 2023. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 26. prosinca 1991.

3.               Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Navodi da su se aktivnosti odreda Narodne zaštite upisivale u bilježnice koje danas nisu dostupne. Na okolnost svog sudjelovanja u odredima Narodne zaštite predlaže saslušanje „dodatnih svjedoka“, D. B. (vodio je evidenciju o ljudima koji su dolazili na stražu) i I. P. Početkom 1992. napravljen je novi spisak osoba koje su sudjelovale u odredima Narodne zaštite, a budući da isti nije točan potrebno je saslušati svjedoke koje je predložio. Ističe da mu tuženik odbija priznati traženi status jer u selu nije bilo oružanog otpora agresoru, međutim mnogi iz njegovog sela su usprkos tome ostvarili status hrvatskog branitelja. Iako oružane borbe nije bilo on je bio spreman i naoružan braniti ljudske živote i imovinu.

4.              Tuženik se protivi razlozima žalbe.

5.              Žalba nije osnovana.

6.               Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim  sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog  suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7.               U  upravnom postupku, provedenom po zahtjevu tužitelja od 1. prosinca 2020. radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanom odredu Narodne zaštite B. u razdoblju od 30. srpnja do 26. prosinca 1991., saslušan je tužitelj i svjedoci A. A. i D. K. Tužitelj je izjavio da je sudjelovao u naoružanim odredima Narodne zaštite MZ B. u spornom razdoblju kao vojnik-stražar te da je čuvao straže, vršio naoružane ophodnje, kontrole prometa, čuvanje minsko-eksplozivnih sredstava i izvršavao zadaće zaštite stanovnika i druge naloge zapovjednika. Svjedoci A. i K. potvrđuju navode tužitelja da je isti u svojstvu pripadnika odreda Narodne zaštite B. izvršavao zadaće te da u to vrijeme u mjestu B. nije bilo direktnog sukoba s agresorom, ali oni su za oružani sukob s agresorom bili spremni. Izvršen je uvid u popis pripadnika Narodne zaštite B. iz kojeg proizlazi da je tužitelj nije evidentiran u istome.

8.              Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa upravnog postupka i sudskog spisa te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, članak 3. stavak 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17., 98/19. 84/21.; dalje: Zakon), koji je citirao u pobijanoj presudi.

9.               Za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata podnositelj zahtjeva mora kumulativno ispuniti uvjete iz članka 3. stavaka 1. i 2. Zakona, odnosno morao je pripadati jednoj od sastavnica oružanih snaga Republike Hrvatske ili naoružanim odredima Narodne zaštite, u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. te je u tom razdoblju morao sudjelovati u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na način da je pružao oružani otpor agresoru i djelovao u izravnoj svezi s tim otporom.

10.               Budući da iz iskaza tužitelja i svjedoka proizlazi da je tužitelj u predmetnom razdoblju u kojem nije bilo borbenih akcija obavljao aktivnosti čuvanja straže, naoružanih ophodnji i čuvanja života ljudi, koje se ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da tužitelj ne ispunjava uvjete za utvrđivanje traženog statusa.

11.               Sukladno članku 33. stavku 2. ZUS-a sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka, nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica. Budući da je relevantno činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku na temelju iskaza samog tužitelja i svjedoka, pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge tužitelja.

12.               Napominje se tužitelju da je status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata osobno pravo koje se utvrđuje samo ako su u odnosu na određenu osobu kumulativno ispunjeni uvjeti iz članka 3. stavaka 1. i 2. Zakona. S obzirom na to da je utvrđeno da tužitelj ne ispunjava kumulativne uvjete jer nije pružao oružani otpor agresoru i djelovao u izravnoj svezi s tim otporom, činjenica da je drugim osobama utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari te tužitelj nije stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na druge pripadnike odreda Narodne zaštite B.

13.               Sud stoga žalbene navode tužitelja smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari. U obrazloženju presude prvostupanjski sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.

14.               Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 10. srpnja 2024.

                                                                                                                                     Predsjednica vijeća

Mira Kovačić, v.r.