- 1 -              Poslovni broj: Usž-18/2024-2

                     

Poslovni broj: Usž-18/2024-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

             

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice M. G. iz Republike Austrije, B., zastupane po opunomoćeniku Đ. Č., odvjetniku u P1, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Službe građevinske inspekcije, Područnog ureda u Rijeci, Ispostave u Pazinu, P., radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-405/2023-12 od 4. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 4. srpnja 2024.

 

p r e s u d i o   j e

                           

  Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci,

poslovni broj: UsI-405/2023-12 od 4. listopada 2023.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenom presudom prvostupanjskog suda (točkom I izreke) odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/221, URBROJ: 443-02-02-17-23-1 od 3. ožujka 2023. te je također i odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II izreke presude). Navedenim rješenjem tuženika naređeno je tužiteljici, kao vlasnici, da u roku od 15 dana od zaprimanja rješenja ukloni nedovršenu stambenu zgradu, prizemnicu dvostrešnog krovišta, tlocrtnih dimenzija 10,00 m x 8,60 m na k.č. br. 476/21 i k.č.br. 476/22 k.o. P2, pripadajuću sabirnu jamu tlocrtnih dimenzija 2,30 m x 2,0 m na k.č.br. 476/22 k.o. P2. i pomoćnu zgradu, prizemnicu ravnog krovišta tlocrtnih dimenzija 4,36 m x 3,45 m na k.č. br. 476/21 k.o. P2. sve izvedeno bez građevinske dozvole izvan građevinskog područja naselja.

2.              Tužiteljica u žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud pogrešno smatra da predmetna građevina ne predstavlja dom pa da tuženik nije bio obvezan provesti test razmjernosti. Ističe da je na privremenom radu u Austriji, a ima namjeru se vratiti u Republiku Hrvatsku i živjeti u predmetnoj nekretnini. Napominje da su na zemljištima koja graniče s njezinim izgrađeni objekti koji su legalizirani. Upućuje na presudu Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-920/19 od 11. veljače 2020. u pogledu prava na dom i provođenja testa razmjernosti. Ističe da u Republici Hrvatskoj nema drugih nekretnina. Predlaže ukinuti prvostupanjsku odluku i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3.              Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jednog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a, koji bi doveo do nezakonitosti pobijane presude.

6.              Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je prvostupanjski sud uzeo u obzir činjenično stanje utvrđeno u postupku donošenja osporene odluke, sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a, iz kojeg proizlazi da je tužiteljica pristupila gradnji predmetnih građevina, bez da je za to ishodila odgovarajuće odobrenje, sve detaljno opisano zapisnikom tuženika od 15. veljače 2023. (prileži spisu s fotografijama), slijedom čega su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za primjenu odredbe članka 113. stavka 1. točke 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18. i 117/21.-dalje: Zakon), prema kojoj je građenje bez građevinske dozvole sankcionirano uklanjanjem takve protupravno izvedene gradnje. Navedene pravno odlučne činjenice tužiteljica svojim žalbenim navodima ni ne čini spornim.

7.                Kraj nesporne činjenice da je predmetnoj gradnji pristupila, a da prethodno nije ishodila građevinsku dozvolu, to nisu od utjecaja na zakonitost rješenja tuženika odnosno drugačije rješavanje ove upravne stvari neosnovani prigovori tužiteljice da bi joj nalaganjem uklanjanja bilo povrijeđeno pravo na dom. Naime, u situaciji kad tužiteljica nije ispunila zakonsku obvezu, odnosno ishodila odobrenje za gradnju, takvom nezakonitom gradnjom dobrovoljno je pristala snositi rizik koji nosi takvo njezino postupanje. Tužiteljica je morala biti svjesna u što se upušta i da takvim svojim postupanjem ulazi u rizik da joj nadležni inspektor naloži uklanjanje gradnje bez odgovarajućeg odobrenja. Odgovarajuće stajalište izraženo je u odluci Europskog suda za ljudska prava u predmetu Lalić protiv Hrvatske, zahtjev broj 63081/14 od 20. rujna 2016. Također, i Ustavni sud Republike Hrvatske, u odlukama broj: U-III-4644/2017 od 18. travnja 2019., U-III-46/2007 od 22. prosinca 2010., U-III-405/2008 od 21. veljače 2012.,  U-III-1422/2006 od 6. lipnja 2012., U-III-2184/2009 od 13. studenoga 2014. i U-III-2073/2010 od 4. ožujka 2010., izrazio je shvaćanje da se u takvoj situaciji stranka ne može s uspjehom pozivati na povredu prava na dom.

8. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužiteljice, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

9.               Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

 

 

U Zagrebu 4. srpnja 2024.

 

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić, v.r.