- 1 -

.

                                                                                                                                                      Broj: Ppž-3881/2022             

 

                                     

 

 

 

                                  U  I M E  R  E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

                                                         P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Davorka Kučana i Renate Popović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika A. P., zbog prekršaja iz članka 12. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17 i 70/19 i 42/20) i zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. cit. Zakona, odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 24. veljače 2022., poslovni broj: Pp-8749/2021-16, na sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2024.,

 

                                          p r e s u d i o   j e:

 

I. U povodu  žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda, te se izriče:

             

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) protiv okrivljenika A. P. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

 

 

ODBIJA    SE   OPTUŽBA

 

da bi  31. svibnja 2021. u 08,30 sati u Splitu kolnikom ulice Ćirila i Metoda kbr. 0 upravljao s vozilom marke Yamaha registarske oznake xxxx iako je vidno postavljenim prometnim znakom ista ulica obilježena kao pješačka zona,

 

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 12. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama

 

II. Uslijed odluke iz točke I., žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split postala je bespredmetna glede djela činjenično opisanog pod točkom a) izreke.

 

III. Povodom žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split po službenoj dužnosti pobijana presuda preinačuje se u odluci o prekršajnopravnoj sankciji na način da se okrivljeniku A. P. ukida zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima A2 kategorije u trajanju od 1 (jedan) mjesec.

 

IV. Prihvaća se žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split kao osnovana, te se preinačuje pobijana presuda u odluci o prekršajno pravnoj sankciji na način da se okrivljeniku A. P., za prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), činjenično opisanog pod točkom b) izreke pobijane presude izriče novčana kazna u iznosu od 1.320,00 (tisućutristodvadeset) eura, s time da ukoliko okrivljenik u roku od 60 (šezdeset) dana plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 12. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. cit. Zakona, činjenično opisanih u izreci pobijane presude za koje mu je sukladno članku 37. Prekršajnog zakona za djelo pod točkom b) izreke i primjenom članka 39. cit. Zakona izrečena novčana kazna u ukupnom u iznosu od 3.500,00 kuna.

 

2. Uz kaznu okrivljeniku je primjenom članka 288. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima A2 kategorije u trajanju od 1 mjesec, a koja će se izvršiti nakon stjecanja prava na upravljanje motornim vozilom.

 

           3. Istom presudom okrivljenik je obavezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.

 

4. Protiv pobijane presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sakcijama.

 

5. U žalbi tužitelj navodi da je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji spada u najteže prekršaje jer zbog neposjedovanja vozačkog ispita bilo koje kategorije počinitelji ovog prekršaja zbog nedostatka poznavanja propisa umnogome ugrožavaju kako sebe tako i druge sudionike u prometu. Ističe da je okrivljenik do sada pravomoćno kažnjavan zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pravomoćnom odlukom Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: 661/2021, pa je tim više s ciljem specijalne i generalne prevencije okrivljeniku trebalo izreći novčanu kaznu koja ne bi bila umanjena ispod zakonskog minimuma

 

           6. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

 

7. Žalba je u odnosu na prekršaj činjenično i pravno opisan u točki b) izreke neosnovana, dok je u odnosu na prekršaj iz točke a) izreke bespredmetna.

 

8. U povodu pravodobne žalbe okrivljenika ovaj Sud je po službenoj dužnosti ispitao prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 70/17, 118/18 i 114/22), i utvrdio da se protiv okrivljenika u ovom predmetu prekršajni postupak glede djela pod točkom a)  izreke više ne može voditi, jer je od vremena kada je prema okrivljenju prekršaj počinjen (12. travnja 2021.) proteklo više od tri godine, pa je u smislu članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona.

 

9. Naime, za počinitelja prekršaja činjenično i pravno opisanog u točki a) izreke pobijane presude propisana je novčana kazna u iznosu od 60,00 eura, pa kako je od dana 12. travnja 2021., kada je prema okrivljenju prekršaj počinjen, proteklo više od tri godine, to je u smislu članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona, budući da je za inkriminirani prekršaj propisana novčana kazna do iznosa prema kojem ulazi u režim obaveznog prekršajnog naloga (članak 239. stavak 1. točka 1. i 2. Prekršajnog zakona) sa zastarnim rokom  od 3 godine.

 

10. Trebalo je stoga, u smislu odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, donijeti presudu kojom se optužba protiv okrivljenika za djelo činjenično opisano pod točkom a) izreke odbija, zbog čega je žalba okrivljenika u tom dijelu postala bespredmetna.

 

11. Postupajući dalje po službenoj dužnosti u odnosu na prekršaj činjenično i pravno opisan u točki b) izreke ovaj sud nije utvrdio da bi pobijanom presudom bile povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, niti da su počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

12. Ispitujući odluku o novčanoj kazni vijeće ovog suda smatra da je u konkretnom slučaju u pravu žalitelj kada ističe da izrečena novčana kazna primjenom članka 37. Prekršajnog zakona nije primjerena težini djela.

 

13. Ispitujući odluku o novčanoj kazni vijeće ovog suda smatra da u konkretnom slučaju nije opravdana primjena instituta ublažavanja novčane kazne, obzirom na opasnost djela i istovrsni povrat okrivljenika.

 

14. Dakle, prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o kažnjavanju nije vrednovao i uzeo u obzir okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o djelu za koje je zbog njegove opasnosti propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana, kao i istovrsni povrat okrivljenika, te vijeće ovog suda smatra osnovanim žalbene navode ovlaštenog tužitelja za strožim kažnjavanjem, radi ostvarenja generalne i specijalne prevencije, s time da ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine novčane kazne izrečene ovom presudom, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

 

15. U svezi s tim valja istaći da je prvostupanjski sud okrivljeniku za navedeni prekršaj utvrdio primjenom članka 37. Prekršajnog zakona novčanu kaznu u visini od 3.000,00 kuna, smatrajući da je izrečena novčana kazna u navedenom iznosu primjerena cilju izražavanja društvenog prijekora, s time da je ovaj sud uvažavajući žalbene navode tužitelja za strožim kažnjavanjem prihvatio osnovanim, radi ostvarenja generalne i specijalne prevencije, budući na strani okrivljenika postoje samo otegotne okolnosti i to istovrsni povrat okrivljenika, kao posebno otegotna okolnost, s time da ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

 

16. Nadalje, razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, povodom žalbe tužitelja, ovaj Sud je utvrdio da nije osnovana odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima A2 kategorije u trajanju od 1 mjesec.

17. Naime, odredbom članka 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 85/22), koji je stupio na snagu 30. srpnja 2022. godine, propisano je da se briše članak 288. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojim je bilo propisano da se će se pravomoćno izrečena mjera zabrane upravljanja motornim vozilom počinitelju prekršaja koji nije prije toga stekao pravo na upravljanje motornim vozilom, izvršiti nakon stjecanja prava na upravljanje motornim vozilom odnosno izdavanja vozačke dozvole.

 

18. Dakle, kako navedena odredba više nije na snazi to je trebalo po službenoj dužnosti ukinuti izrečenu zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom, jer se ista brisanjem navedene odredbe više ne može izvršiti.

 

19. Zbog izloženih razloga trebalo je riješiti kao u izreci.

 

                                                 U Zagrebu, 3. srpnja 2024.

 

 

 

        Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka za: spis, okrivljenika i tužitelja.