- 1 -              Revd-2487/2024-2

Broj: Revd-2487/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Josipa Turkalja člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. K. iz V., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-663/2020-2 od 25. ožujka 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-333/2018-23 od 7. svibnja 2020., u sjednici održanoj 3. srpnja 2024.,

r i j e š i o   j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-663/2020-2 od 25. ožujka 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-333/2018-23 od 7. svibnja 2020.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je naznačio pravna pitanja koja glase:

"1. Ulaze li u smislu članka 44. stavka 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 104/13) u redoviti mjesečni fond radnih sati državnih službenika i namještenika koji rade u turnusu i sati određeni blagdanom i neradnim danima određeni Zakonom, koji su padali od ponedjeljka do petka te treba li te sate obračunati kao prekovremene sate rada koji prelaze mjesečni fond radnih sati ili mjesečni fond radnih sati treba umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu?

2. Je li evidencija tuženika/poslodavca o radnom vremenu tužitelja/radnika, bez da je doneseno rješenje o korištenju slobodnih dana, adekvatno dokazno sredstvo za utvrđenje da je tužitelj/radnik slobodne dane koristio po osnovi ostvarenih prekovremenih sati ili je sud dužan tu činjenicu utvrditi jedino tim dokaznim sredstvom (rješenjem)?

3. Može li se uređenje pitanja prekovremenih sati rada drugačije vrednovati od načina kako je to propisano Zakonom o radu ("Narodne novine", broj: 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22), primjerice slobodnim danima, te mogu li u tom smislu odredbe članka 44. stavka 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike ("Narodne novine", broj 104/2013) i članka 38. stavka 13. Kolektivnog ugovora za državne službenike ("Narodne novine", 112/17) "derogirati" odredbe članka 94. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14, 98/19 i 151/22)?

4. Je li sud pri odlučivanju o troškovima parničnog postupka, čak i u slučaju kada je stranka djelomično uspjela u sporu, dužan toj stranci odrediti naknadu troškova koji su neophodni za vođenje parnice?".

3. Kao razloge važnosti prva tri pitanja tužitelj se pozvao na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3256/2011 od 1. prosinca 2014.

4. U prijedlogu je tužitelj također naveo da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.

5. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

6. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ocijenjeno je da prvo, drugo i treće postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga što u odnosu na navedena pitanja tužitelj nije naveo odgovarajuće razloge važnosti, s obzirom da u odluci koju tužitelj navodi kao razlog važnosti prvo, drugo i treće postavljenog pitanja, Ustavni sud Republike Hrvatske nije izražavao pravno shvaćanje u vezi istih. Naime, iz navedene odluke proizlazi da je predmet spora u tom postupku pred redovnim sudovima bio tužbeni zahtjev podnositeljice kojim je od tuženika (svojeg bivšeg supruga) tražila isplatu novčanog iznosa na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje djeteta, što ovdje nije slučaj. Također, valja reći, da je Ustavni sud Republike Hrvatske u postupku pred tim sudom ocijenio da je odlukom drugostupanjskog suda došlo do povrede podnositeljičinog prava na pravično suđenje, s obzirom da je drugostupanjski sud bez bilo kakvog logičnog i ustavnopravnog prihvatljivog obrazloženja odstupio od ranije izraženih stajališta drugostupanjskog suda u istom predmetu, što ovdje nije slučaj. Konačno, u odnosu na četvrto pitanje naznačeno u prijedlogu izostali su bilo kakovi razlozi važnosti u smislu odredbe čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP (u tom smislu i ovaj sud u Revd-548/2024-2 od 13. ožujka 2024.).

7. Nadalje, ocjena je ovoga suda da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske), a kako on to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije.

8. Zbog svega navedenog, valjalo je odbiti prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, te odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbačen prijedlog za dopuštenje revizije utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te je odlučeno kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 3. srpnja 2024.