- 1 -              Rev-437/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-437/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. P. iz Z., OIB ..., zastupane po punomoćniku L. V., odvjetniku u Z., protiv tuženika H.-Z. d.d., iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćnici R. R., odvjetnici u Z., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-673/2019-2 od 15. listopada 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2369/17-40 od 19. srpnja 2019., u sjednici održanoj 25. lipnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija se odbija kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da otkaz ugovora o radu tuženika H. Z. d.d., Z., od 03. studenog 2017. godine, a koji je tužiteljica primila dana 08. studenog 2017, godine nije dopušten i da radni odnos tužiteljici S. P. iz Z., nije prestao, te se poništava odluka tuženika o otkazu ugovora o radu od 03.11.2017. godine, kao i drugostupanjska odluka tuženika od 28. studenog 2017. godine;

II. Nalaže se tuženiku H. Z. d.d. da tužiteljicu S. P. vrati na rad na poslove radnog mjesta "sobarica II", a koje poslove je tužiteljica obavljala sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme broj 331/06 od 01.09.2006. godine, a ako tog radnog mjesta više nema, da joj omogući da radi na poslovima radnog mjesta koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima;

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog postupka, a sve to u roku od 8 dana", kao neosnovan.

 

2. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 8 dana.“.

 

1.1. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382.a st. 1. al. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/08, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnijela tužiteljica iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

2.1. Tuženik u odgovoru na reviziju protivi se reviziji tužiteljice. Zahtijeva naknadu troška odgovora na reviziju.

 

3. Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

4. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

4.1. Postupajući pak sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382.a toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice naveden u izreci prvostupanjske presude.

 

6. Nije u pravu tužiteljica kada smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Nižestupanjske presude nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti sa jasno navedenim razlozima o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama. Tako prvostupanjski sud (a što prihvaća i drugostupanjski sud) ukazuje na postojanje radnog odnosa, otkazivanje ugovora o radu, razlozima otkazivanja ugovora o radu, postojanju tih razloga, o prethodnom upozorenju na obveze iz radnog odnosa uz upozorenje na mogućnost otkazivanja ugovora o radu, te o nepostojanju diskriminacije.

 

7. Nije u pravu tužiteljica kada smatra da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo u odnosu na odredbu čl. 20. st. 1. i odredbu čl. 9. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj 85/08 i 112/12). Ovo stoga što je prvostupanjski sud utvrdio, a što prihvaća i drugostupanjski sud, da tuženik tužiteljicu nije stavio u nepovoljni položaj (zbog njezine životne dobi) u odnosu na druge radnike tuženika. Ovaj revizijski razlog tužiteljica dakle zasniva na činjeničnim pretpostavkama koje su suprotne utvrđenju nižestupanjskih sudova.

 

8. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u vezi s odredbom čl. 119. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) nije obrazložen. Tužiteljica vezano za taj revizijski razlog u reviziji tek citira navedenu zakonsku odredbu. Stoga taj revizijski razlog nije uzet u obzir (čl. 391. st. 2. ZPP).

 

8.1. Vezano za taj revizijski razlog za ukazati je da je i taj revizijski razlog zasnovan na činjeničnoj pretpostavki koja je suprotna utvrđenju nižestupanjskih sudova.

 

9. Isto tako tužiteljica je vezano za revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 119. st. 2. ZR također tek citirala tu zakonsku odredbu, a bez da je obrazložila taj revizijski razlog. Zbog toga niti taj revizijski razlog nije uzet u obzir.

 

9.1. Vezano za taj revizijski razlog za ukazati je da nižestupanjski sudovi nisu niti imali potrebu sporni odnos među strankama razmotriti i u svjetlu te zakonske odredbe. Ovo stoga što tužiteljica predmetni otkaz ugovora o radu nije niti pobijala iz razloga što joj tuženik prethodno ne bi omogućio iznošenje obrane.

 

10. Kako tužiteljica kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka nižestupanjskih sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica (u čemu se revizija tužiteljice znatnim dijelom sadržaja iscrpljuje) ovdje je za ukazati na slijedeće. Riječ je o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude i iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No, prema odredbama čl. 386. ZPP drugostupanjska presuda ne može se pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga takvi revizijski navodi tužiteljice nisu uzeti u razmatranje.

 

11. S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP predmetnu reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

 

12. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, da ta radnja tuženika nije bila potrebna radi donošenja odluke o reviziji tužiteljice.

 

Zagreb, 25. lipnja 2024.

 

                                                                      Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              dr. sc. Jadranko Jug, v.r.