1

                            Poslovni broj: 7 Pr-1759/2021-41

 

             

Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Slavonski Brod                                                                     

Poslovni broj: 7 Pr-1759/2021-41

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A   I   R J E Š E NJ E  

 

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu  pojedincu u pravnoj stvari tužitelja J. K. iz S., S. A. P. …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku F. R., odvjetniku iz Z., protiv tuženika R. H., OIB: …, za M. u. p., zastupane po ODO u S. B., G.-u. o., radi naknade štete, dana 7. svibnja 2024., nakon održane glavne javne rasprave, u nazočnosti tužitelja sa zamjenikom punomoćnika, I. L. odvjetnikom iz S. B., te zastupnice tuženika, dana 24. lipnja 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I Nalaže se tuženiku R. H., OIB: …, za M. u. p., da tužitelju J. K. iz S., S. A. P. …, OIB: …, na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 1.500,00 eura (tisuću petsto eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. listopada 2020. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

 

II Nalaže se tuženiku R. H., OIB: …, za M. u. p., da tužitelju J. K. iz S., S. A. P. …, OIB: …, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.600,52 eura, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dana presuđenja tj. od 24. lipnja 2024., do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

III Tužitelj J. K. iz S., S. A. P. …, OIB: …, odbija se sa dijelom tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete u iznosu od 419,17 eura, zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom, te zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 274,48 eura.

 

r i j e š i o   j e

             

I Odbacuje se tužba tužitelja J. K. iz S., S. A. P. …, OIB: …,, u dijelu kojim potražuje naknadu imovinske štete u iznosu od 398,17 eura (ranije 3.000,00 kn) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos.

 

              II Tužitelj i tuženik su oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku.

 

Obrazloženje

 

1.              Tužitelj je utužio tuženika radi naknade štete navodeći u tužbi da je 19. travnja 2019., za vrijeme radnog vremena i na radnom mjestu zadobio tjelesnu ozljedu prilikom obavljanja poslova iz djelokruga svojih ovlasti, što je razvidno iz potvrde PU Brodsko-posavske, PP Slavonski Brod od 30. rujna 2020. godine. Naime, toga dana je zajedno sa svojim kolegom, policijskim službenikom I. G., postupajući u skladu sa svojim ovlastima i sukladno zakonu, odnosno prilikom intervencije, zadobio tjelesne ozljede radi kojih mu je pružena liječnička pomoć u Općoj bolnici Dr. Josip Benčević Slavonski Brod. Naveo je i da je iz priložene potvrde vidljivo da postoji osnovana sumnja da su toga dana, M. B., J. B. i J. P., počinili kazneno djelo iz čl. 315. st. 4. Kaznenog zakona, napad na službenu osobu.  Osim toga, tužitelj je naveo da je zadobio udarac u potiljak i bio gušen zbog čega je duže vremensko razdoblje trpio strah i bolove, koristio analgetike po preporuci liječnika, išao na liječničke kontrole, te je bio privremeno nesposoban/spriječen za rad u razdoblju od 20. travnja 2019. do 30. travnja 2019. godine. Detaljno je  opisao tijek liječenja.

Zbog predmetne ozljede na radu kroz duži vremenski period osjećao je fizičke boli, pretrpio je strah, kao i duševne boli zbog naruženosti.

Tužitelj se pozvao na odredbu čl. 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine 80/13, 137/13), odredbe čl. 3. st. 1. toč. 13., čl. 25. i čl. 17. st. 1.-4.  Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/14, 118/14, 154/14), čl. 111. Zakona o radu, te odredbe čl. 1045. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima.

Napose je naveo da se 22. listopada 2020., obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, a iz očitovanja O. d. o. proizlazi da je priznata osnova tužbenog zahtjeva, ali je sporna visina naknade štete.

Zaključno je tužitelj naveo da je vezano za predmetni štetni događaj došlo do povrede prava osobnosti iz razloga što je trpio bolove, strah i duševne boli zbog naruženosti, a uz to mu je bilo onemogućeno samostalno normalno funkcioniranje i obavljanje svakodnevnih aktivnosti, te je imao materijalne troškove u svezi liječenja.

 

1.1.              Slijedom navedenog tužitelj je predložio donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da mu na ime naknade štete isplati ukupan iznos od 15.000,00 kn (sada 1.990,84 eura) sa zakonskim zateznim kamatama koje na neimovinsku štetu u iznosu od 12.000,00 kn (sada 1.592,67 eura) teku od dana podnošenja zahtjeva do isplate, a na imovinsku štetu u iznosu od 3.000,00 kn (sada 398,17 eura), od dana završetka liječenja do isplate, te da mu tuženik naknadi parnične troškove uvećane za zakonske zatezne kamate.

 

2.              U odgovoru na tužbu tuženik je učinio nespornim da je 19. travnja 2019., došlo do štetnog događaja u kojem je tužitelj zadobio tjelesne ozljede i to istegnuće mišića vrata, natučenje glave i ogrebotine kože na vratu, prilikom obavljanja posla policijskog službenika, što proizlazi iz dokaza priloženih uz tužbu, kao i činjenica utvrđenih u kaznenom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Slavonskom Brodu pod brojem: Kmp-29/2019.

Tuženik je osporio visinu tužbenog zahtjeva, pozivajući se na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka M. M., vještačenje provedeno u postupku mirnog rješenja spora, a pozvao se i na Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH za naknadu neimovinske štete, sukladno kojima smatra da tužitelju pripada naknada štete u iznosu od 4.695,00 kn (sada 623,13 eura). Neosnovanim smatra potraživanje tužitelja na ime naruženosti i pretrpljenog straha jer se radi o policijskom službeniku koji je prošao obuku radi obavljanja policijskih poslova, te mu je u opisu posla obavljanje policijskih zadataka i savladavanje počinitelja kaznenih djela uporabom tjelesne snage radi savladavanja aktivnog otpora. (presuda Županijskog suda u Splitu broj: Gžrs-75/14 od 17. rujna 2015.)

Tuženik je predložio da se kao umješači u ovaj postupak pozovu M. B. i J. B. koji su presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: Kmp-29/2019, proglašeni krivima za kazneno djelo iz čl. 315. st. 2. Kaznenog zakona - napad na službenu osobu, koje kazneno djelo je štetni događaj u kojem je tužitelju nastala šteta i u kojem je zadobio tjelesne ozljede.

 

2.1.              Slijedom navedenog tuženik smatra tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim u iznosu koji prelazi 4.695,00 kn (sada 623,13 eura), te je predložio da se tužitelj sa preostalim iznosom tužbenog zahtjeva odbije, uz obvezu da mu naknadi parnične troškove.

 

3.              Po prijedlogu tuženika na temelju odredbe čl. 211. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje ZPP), dostavljena je obavijest M. B. i J. B. o započetoj parnici radi eventualnog stupanja u postupak u svojstvu umješača na strani tuženika, te su isti pozvani da se u roku od 15 dana očituju je li žele sudjelovati u ovome postupku kao umješači na strani tuženika, o čemu se navedeni nisu očitovali niti u ostavljenom roku, niti naknadno, pa sud smatra da isti nisu htjeli sudjelovati kao umješači u ovoj parnici.

 

4.              U podnesku od 6. rujna 2021., tužitelj je osporio navode odgovora na tužbu koji su u suprotnosti sa navodima tužbe, pozivajući se na sudsku praksu.

 

4.1.              Na ročištu održanom 17. svibnja 2023., tužitelj se protivio provođenju vještačenja po stalnom sudskom vještaku medicinske struke dr. M. M., te  je povukao dio tužbenog zahtjeva u odnosu na imovinsku štetu u iznosu od 3.000,00 kn (sada 398,17 eura) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

Tuženik je ostao kod navoda iz odgovora na tužbu, a u odnosu na dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.000,00 kn (sada 398,17 eura) koji se odnosi na imovinsku štetu, istakao je da isti treba odbaciti budući da tužitelj za isti nije podnio zahtjev za mirno rješenja spora sukladno odredbi čl. 186.a ZPP-a, što je procesna pretpostavka za podnošenje tužbe, a podredno se protivio i povlačenju toga dijela tužbenog zahtjeva.

 

4.2.              U podnesku od 21. veljače 2024., nakon provedenog medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku medicinske struke dr.med. D. M. spec. ortopedu, tužitelj je naveo da je suglasan sa provedenim vještačenjem, da na isti nema primjedbi, te je sukladno istome specificirao tužbeni zahtjev navodeći da od tuženika potražuje pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 1.919,17 eura.

 

5.              Tuženik se protivio i tako specificiranom tužbenom zahtjevu.

 

6.              U postupku su provedeni dokazi uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora, očitovanje tuženika na zahtjev za mirno rješenje spora, potvrdu PU Brodsko-posavske, PP Slavonski Brod od 30. rujna 2020., medicinsku dokumentaciju tužitelja, nalaz vještaka prim. M. M. dr.med. iz kaznenog spisa, sudsku praksu, spis Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: Kmp-29/2019 i njemu priležeće zapisnike, isprave i presudu poslovni broj: 18 Kmp-29/2019-14 od 20. travnja 2021., koja je postala pravomoćna istoga dana, podatke Jedinstvenog registra osoba RH (MUP) za J. B. i M. B., saslušan je svjedok I. G. i tužitelj J. K., te je proveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicinske struke dr.med. D. M. spec. ortopedu.

 

6.1.              Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužitelja u pretežitom dijelu osnovan. 

 

7.              Tuženik je na ročištu održanom 17. svibnja 2023., predložio odbacivanje dijela tužbenog zahtjeva za naknadu imovinske štete u iznosu od 3.000,00 kn (sada 398,17 eura), jer tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora od 15. listopada 2020., zaprimljeno u državnom odvjetništvu 23. listopada 2020., nije podnio zahtjev za naknadu imovinske štete za troškove u svezi liječenja zbog zadobivenih ozljeda, a podredno se tuženik protivio povlačenju toga dijela tužbenog zahtjeva, opisano pod toč. 4.1. obrazloženja ove presude. Na temelju odredbe čl. 186.a st. 6. ZPP-a, riješeno je kao u izreci, pa je obzirom na navedeno nepotrebno obrazlagati prigovor povlačenja dijela tužbenog zahtjeva.

 

8.              U ovoj pravnoj stvari nesporno je utvrđeno:

 

- da je tužitelj 19. travnja 2019., bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu policijskog službenika u PU Brodsko-posavskoj, PP Slavonski Brod, kojega dana je doživio ozljedu na radu prilikom obavljanja redovitih poslova svoga radnog mjesta, što proizlazi iz potvrde MUP-a, PU Brodsko-posavske, PP Slavonski Brod (str. spisa 19), presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: 18 Kmp-29/2019-14 od 20. travnja 2021. (priloženi spis poslovni broj: Kmp-29/2019, str. spisa 277-280), iskaza svjedoka I. G. i tužitelja J. K., a koje činjenice niti tuženik ne osporava u odgovoru na tužbu,

- da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio tjelesne ozljede što proizlazi iz njegove medicinske dokumentacije, te nalaza i mišljenja dr.med. D. M., spec. ortopeda,

- da je presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: 18 Kmp-29/2019-14 od 20. travnja 2021., okrivljenik M. B. proglašen krivim što je dana 19. travnja 2019., omogućio drugome trošenje tvari koje su propisom proglašene drogom, te silom pružio otpor službenim osobama u obavljanju njihove službene dužnosti, a službenim osobama je nanesena tjelesna ozljeda, a  okrivljenik J. B. proglašen je krivim što je 19. travnja 2019., pružao otpor službenim osobama u obavljanju njihove službene dužnosti, a službenim osobama je nanesena tjelesna ozljeda, čime su počinili kaznena djela i to M. B. kazneno djelo protiv zdravlja ljudi - omogućavanje trošenja droga opisano i kažnjivo po čl. 191. st. 1. KZ/11, a pod točkom II. kazneno djelo protiv javnog reda - napad na službenu osobu opisano u čl. 315. st. 2. i 4. KZ/11, a J. B. kazneno djelo opisano pod točkom III., protiv javnog reda - napad na službenu osobu - opisano u čl. 315. st. 2. i 4. KZ/11, te im je zbog počinjenih kaznenih djela izrečena uvjetna osuda, što je razvidno iz presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: 18 Kmp-29/2019-14 od 20. travnja 2021., pravomoćne istoga dana.

 

Na temelju odredbe čl. 12. st. 3. ZPP-a, u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

 

9.              Sporna je visina tužbenog zahtjeva.

 

10.              Obzirom da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio u radnom odnosu kod tuženika, te da je doživio ozljedu na radu obavljajući poslove svoga radnog mjesta, to uslijed profesionalnog rizika, tuženik kao poslodavac tužitelja odgovara po kriteriju objektivne odgovornosti.

 

11.              Svjedok I. G. i tužitelj J. K. suglasno su opisali tijek štetnog događaja. Dana navedenog u tužbi radili su kao policijski službenici u PU Brodsko-posavskoj, PP Slavonski Brod, u civilu, na suzbijanju i prevenciji zlouporabe droga na području Grada Slavonskog Broda, a unatoč što su postupali u skladu sa policijskim ovlastima i zakonskim propisima, zadobili su tjelesne ozljede, uslijed čega su obojica pretrpjeli strah, te su se osjećali razočarano, poniženo i nelagodno.

 

12.              Iskazu svjedoka i tužitelja poklonjena je vjera jer su iskazivali logično, uvjerljivo, u bitnome suglasno, a niti stranke nisu imale primjedbi na njihove iskaze. Napominje se i da je tuženik učinio nespornim nastanak štetnog događaja, a nije osporio niti svoju odgovornost za isti.

 

13.              Iz dokaza provedenih u ovome postupku utvrđeno je da je tužitelj 19. travnja 2019., doživio ozljedu na radu za vrijeme redovnog radnog vremena prilikom obavljanja poslova policijskog službenika. Navedenoga dana tužitelj je fizički napadnut od strane M. i J. B., koji su pravomoćno osuđeni presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: 18 Kmp-29/2019-14 od 20. travnja 2021., za kazneno djelo napad na službenu osobu. Opisani slučaj nije nepredviđeni događaj, a šteta nije nastala zbog namjere ili krajnje nepažnje tužitelja, kao niti treće osobe. Naime, osobe zaposlene na radnom mjestu policijskog službenika, prilikom obavljanja poslova svoga radnog mjesta dolaze u kontakt sa nepoznatim osobama moguće i sa osobama sklonim obijesnom, agresivnom i nasilničkom ponašanju, što predstavlja rizik posla, te je stoga tuženik odgovoran za štetu nastalu tužitelju. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužitelj isključivo odgovoran za nastalu štetu, tužitelj se nije ozlijedio svjesno, namjerno ili zbog krajnje nepažnje, a prije ozljeđivanja obavljao je uobičajeni posao na koji ga je rasporedio poslodavac, koji posao je obavljao sukladno odredbama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, te odredbama Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika.

 

14.              Na temelju odredbe čl. 111. st. 1., u vrijeme štetnog događaja važećeg Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19 - dalje ZR), ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, a na temelju odredbe čl. 7. st. 3. istoga Zakona, poslodavac je dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima.

 

15.              Odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca, smatra da potječe od rada i da poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka, propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, ili je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

Poslodavac mora dokazati kumulativni uvjet za oslobođenje od odgovornosti, a to je da se radi o događajima na koje unatoč svojoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati, što znači da je teret dokaza da su ispunjene pretpostavke za oslobođenje ili ograničenje odgovornosti, na temelju odredbe čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu, na poslodavcu.

Sud ističe da usprkos činjenici što su M. i J. B.počinili kazneno djelo napada na službenu osobu, da se ne radi o trećim osobama zbog čijih bi postupaka tuženik bio ekskulpiran za štetu nastalu tužitelju.

U konkretnom slučaju tuženik odgovara tužitelju za nastalu štetu po osnovi kriterija objektivne odgovornosti koja se naziva i kauzalna (uzročna) odgovornost, to iz razloga što je za zasnivanje odštetne odgovornosti odgovorne osobe, sasvim dovoljna činjenica prouzrokovanja štete, tj. dovoljno je da neka šteta potječe od opasne stvari, odnosno da ima uzrok ili da potječe od opasne djelatnosti. Objektivna odgovornost leži na samoj činjenici prouzrokovane štete, dok o krivnji odgovorne osobe ne treba voditi računa, tj. krivnja nije relevantna u zasnivanju odgovornosti. Objektivna odgovornost je odgovornost bez krivnje.

 

16.              Opći propisi obveznog prava koji su bili na snazi u vrijeme štetnog događaja sadržani su u Zakonu o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje ZOO).

 

16.1.              U slučaju kada je uzrok štete na radu ili u vezi s radom opasna stvar ili opasna djelatnost, odgovornost za štetu poslodavca ocjenjuje se na temelju odredbi čl. 1045. st. 3. i 4.  ZOO-a, u svezi s odredbom čl. 1063. i čl. 1064. ZOO-a. Za štetu od opasne stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju, kao i u drugim slučajevima predviđenim zakonom s tim da se prema predmnjevi uzročnosti iz čl. 1063. ZOO-a, za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari, opasnom djelatnošću smatra da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se ne dokaže da one nisu uzrok štete. Za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi na kojoj je teret dokaza da opasna stvar ili opasna djelatnost nisu uzrokom štete koju radnik pretrpi na radu ili u vezi s radom.  Zakonom o obveznim odnosima u odredbi čl. 1067., propisane su pretpostavke za oslobođenje od objektivne odgovornosti. Poslodavac se te odgovornosti oslobađa ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti, time da se može osloboditi odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

 

17.              Tuženik u ovome postupku ne tvrdi, niti je dokazao da je do nastanka štetnog događaja došlo isključivo krivnjom, odnosno radnjom tužitelja ili treće osobe koja se nije mogla predvidjeti i čije posljedice se nisu mogle izbjeći ni otkloniti, pa dakle nije dokazao postojanje razloga zbog kojih bi ga u konkretnom slučaju trebalo osloboditi odštetne odgovornosti.

 

17.1.              Opreza radi, sud navodi da predmetna šteta nije posljedica radnje treće osobe koju tuženik nije mogao predvidjeti, spriječiti niti izbjeći odnosno otkloniti. Naime, tuženik se bavi djelatnošću prilikom koje policijski službenici dolaze u doticaj sa nepoznatim moguće agresivnim osobama koja djelatnost nosi povećani rizik, pa se fizički napad koji je tužitelj doživio za vrijeme obavljanja svojih redovnih radnih zadataka, ne može smatrati događajem nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, na koje poslodavac unatoč svojoj dužnoj pažnji, nije mogao utjecati. Radnje M. i J. B. ne predstavljaju radnje trećih osoba, već je riječ o profesionalnom riziku za koji poslodavac odgovara.

Odgovornost počinitelja kaznenog djela ne otklanja odgovornost tuženika za predmetnu štetu budući je navedeno kazneno djelo česta pojava i predvidiva mogućnost na radnom mjestu policijskog službenika, pa stoga nema elemenata za oslobođenje tuženika od odgovornosti, jer kako je navedeno radi se o profesionalnom riziku u poslovanju tuženika obzirom na prirodu njegovog posla. (presuda Vrhovnog suda RH poslovni broj: Rev 933/04 od 18. studenog 2004., presuda i rješenje Vrhovnog suda RH poslovni broj: Revr 740/2014-3 od 24. veljače 2015., presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu Gž-1870/13-6 od 22. siječnja 2015., Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-2924/18 od 6. prosinca 2019., Županijskog suda u Splitu poslovni broj: 22 Gž R 306/2020-2 od 26. svibnja 2020., Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: 13 Gž R 806/2020-2 od 14. rujna 2020.)

Dakle po ocjeni ovoga suda, osim što je u konkretnom slučaju tužitelj obavljao opasnu djelatnost, radi se i o profesionalnom riziku posla za koji isključivo odgovara poslodavac, slijedom čega je tuženik dužan naknaditi štetu tužitelju.

 

18.              Tuženik je stoga dužan tužitelju naknaditi štetu na temelju odredbi čl. 1045. st. 3. i 4. ZOO-a, u svezi s odredbom čl. 1063. i 1064. ZOO-a, u smislu odredbe čl. 111. st. 1. Zakona o radu i čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu.

 

19.              Na ime pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa od 1.919,17 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, tj. od 23. listopada 2020. godine.

 

20.              Radi utvrđivanja obima štete koju je tužitelj pretrpio proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicinske struke dr.med. D. M., spec. ortopedu, koji je u nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj nastradao vršeći svoju profesionalnu obvezu, napadom druge osobe. Nakon javljanja na objedinjeni hitni prijem Opće bolnice Dr. Josip Benčević, utvrđene su mu slijedeće ozljede: istegnuće vratne kralježnice, natučenost glave i ogrebotine na vratu. Vještak je detaljno opisao tijek liječenja tužitelja kod liječnika različitih specijalnosti. Mišljenja je da je tužitelj pretrpio obične tjelesne ozljede (nekadašnja klasifikacija laka tjelesna ozljeda). Vještak je naveo i da je tužitelj zbog pretrpljenih ozljeda trpio bolove i strah, naruženosti nema, a završetak kirurškog liječenja je 15. srpanj 2019. godine.

 

20.1.              Na ročištu održanom 7. svibnja 2024., vještak je ostao u cijelosti kod nalaza i mišljenja, a na pitanje je li se može očitovati zašto je ocijenio da je tužitelj u štetnom događaju trpio strah, to obzirom na prigovor tuženika da tužitelj obzirom da je obučeni policijski službenik, nije trebao trpjeti strah, iskazao da je strah psihički doživljaj koji je pod sferom subjektivnog doživljaja koji se ne može staviti pod kontrolu i spada u emotivnu reakciju na koju više sfere centralnog živčanog sustava ne mogu utjecati. Bez obzira što je tužitelj policijski službenik, on ne može biti naučen da ne reagira na strah jer je strah normalna psihička reakcija.

Na pitanje zamjenika punomoćnika tužitelja hoće li se tužitelju javljati bolovi tijekom života na temelju zadobivenih ozljeda, vještak je iskazao da prema stupnju ozljede koju je prebolio, prema kvalifikaciji koja se sada izražava u ljestvici fibek, tužitelj je pretrpio ozljedu drugog stupnja koja ne može ostaviti trajne posljedice, samo 4. stupnja, znači dislokacija kralježaka, koja može ostaviti posljedice.

 

20.2.              Nalazu i mišljenju medicinskog vještaka, sud je u cijelosti poklonio vjeru, smatrajući iste stručnim, obrazloženim, te danim u skladu s pravilima znanosti i vještine, a niti tužitelj, niti tuženik nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

 

21.              Vještak je utvrdio je da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta do 24 sata nakon ozljede, srednjeg intenziteta 5 dana, te bolove slabog intenziteta 6 tjedana.

 

21.1.               Imajući u vidu dužinu i intenzitet bolova, dob tužitelja, karakter ozljede, činjenicu da je tužitelj zbog opisane ozljede išao na liječničke kontrole i preglede, te bio na bolovanju sud smatra da pravična novčana naknada za fizičke boli iznosi 900,00 eura.

 

22.              Tužitelj je prema nalazu vještaka pretrpio primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan nakon napada druge osobe, sekundarni strah jakog intenziteta koji je trajao 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana i slabog intenziteta 2 tjedna vezano za zabrinutost radi zaostalih tegoba.

 

22.1.              Uzimajući u obzir trajanje i jačinu straha koji je tužitelj pretrpio, koji strah je doveo do promjena u njegovom životu, a bez obzira što je tužitelj policijski službenik, ne može biti naučen da ne reagira na strah jer je strah normalna psihička, emotivna reakcija koja se ne može staviti pod kontrolu, sud je mišljenja da pravična novčana naknada za strah iznosi 600,00 eura.

 

23.               Prema nalazu i mišljenju vještaka kod tužitelja nije došlo do naruženosti, a u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, tužitelj ne potražuje naknadu za ovaj vid štete.

 

24.              Dakle tužitelju je na ime pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosuđen iznos od 1.500,00 eura, a odbijen je sa dijelom tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 419,17 eura, zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom.

 

25.              Na temelju odredbe čl. 19. st. 1. ZOO-a, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a na temelju odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, a o svemu navedenom sud je vodio računa prilikom određivanja dosuđene visine pravične novčane naknade.

 

25.1.              Iz navedenih odredbi razvidno je da ZOO prihvaća tzv. objektivnu koncepciju neimovinske štete kao posljedice povrede prava osobnosti što podrazumijeva da su svaka ozljeda pa i navedene tjelesne ozljede koje je tužitelj pretrpio, povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, koje isti štiti. Dakle, prema objektivnoj koncepciji neimovinsku štetu čini već sama povreda prava osobnosti, a pretrpljeni tjelesni i duševni bolovi i strah, izazvani štetnom radnjom, samo su mjerilo težine povrede prava osobnosti i uzimaju se u obzir pored drugih okolnosti pri utvrđivanju pravične novčane naknade.

 

25.2.              Napominje se i da je pravo osobnosti vrlo širok pojam, pa je u tom smislu zaštita prava osobnosti popravljanjem nanesene neimovinske štete tek jedan oblik zaštite. Novčanu naknadu koju oštećenik dobiva ne treba shvatiti kao ekvivalent ugroženom ili izgubljenom dobru. Novac treba oštećeniku osigurati mogućnost pribavljanja drugih dobara i ugodnosti koje mu pomažu da lakše prebrodi tjelesnu ili duševnu krizu ili strah nastao kao posljedica štete. Isplata određene novčane svote barem može ublažiti osjećaj neugode koju je oštećenik pretrpio i donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u življenju.     

 

25.3.              Institut isplate pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu, određen je odredbom čl. 1100. ZOO-a, u kojoj je zakonodavac izrijekom uputio sud da ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosudi pravičnu novčanu naknadu. Iz naprijed navedenog razvidno je da se u svakome postupku posebno ispituje postojanje uvjeta i pretpostavki da se oštećeniku dosudi pravična novčana naknada. Prema mišljenju ovoga suda koji u cijelosti uvažava nalaz i mišljenje medicinskog  vještaka, ozljede koje je tužitelj pretrpio, način na koji ih je zadobio, odnosno okolnosti predmetnog slučaja, te trajanje i jačina pretrpljenih fizičkih boli i straha, opravdavaju zahtjev tužitelja da mu se dosudi pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti, a dosuđivanje novčane naknade nije protivno cilju kojem služi ta naknada.

 

26.              Osnov za dosuđenje pravične novčane naknade u slučaju povrede prava osobnosti određen je na temelju odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, te čl. 111 st. 1. Zakona o radu.

 

27.              Na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora. Na temelju odredbe čl. 1103. ZOO-a, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom donošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Na računanje tijeka zakonskih zateznih kamata, primjenjuje se odredba čl. 300. st. 1. ZOO-a, kojom je propisano da rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od kojega se rok računa, a završava se istekom posljednjeg dana roka. Radi se o roku dospijeća obveze, povezanim sa odredbom čl. 1103. ZOO-a.

 

Obzirom na naprijed navedeno tužitelju su na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od 23. listopada 2020., jer je prije podnošenja tužbe tuženik toga dana zaprimio zahtjev za mirno rješenje spora kojemu tuženik nije udovoljio.

 

28.               Odluka o parničnom trošku određena je na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, u svezi sa odredbom čl. 155. ZPP-a. Visina troškova određena je prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, priloženim troškovnicima, u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje OT) i uspjehu stranaka u parnici.

 

28.1.              Tužitelj je u tužbi od 15. lipnja 2021., naveo da od tuženika potražuje isplatu  iznosa od 1.990,84 eura (ranije 15.000,00 kn). Na ročištu od 17. svibnja 2023., povukao je dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 398,17 eura (ranije 3.000,00 kn), a u odnosu na koji dio je tužba odbačena na temelju odredbe čl. 186.a st. 6. ZPP-a, kako je ranije obrazloženo. Dakle, tužitelj je u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio 100%, obzirom da o iznosu naknade imovinske štete od 398,17 eura, sud nije meritorno odlučivao, jer za to nisu postojale procesne pretpostavke. Nakon provedenog medicinskog vještačenja u podnesku od 21. veljače 2024., naveo je da potražuje naknadu štete u iznosu od 1.919,17 eura. Tužitelju je na ime naknade štete dosuđen ukupan iznos od 1.500,00 eura, pa taj iznos predstavlja uspjeh tužitelja u ovoj parnici, a odbijen je sa dijelom tužbenog zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 419,17 eura.

 

28.2.              Prilikom određivanja troškova postupka iste treba ocjenjivati ne samo kvantitativno nego i kvalitativno, kako s obzirom na osnovu tako i s obzirom na visinu usvojenog odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva. U pogledu osnove tužbenog zahtjeva tužitelj je uspio sa 100%, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sa 78%, što u prosjeku iznosi 89%. Tuženik u pogledu osnove nije uspio u parnici, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspio je sa 22%, što u prosjeku iznosi 11%. Kada se od postotka tuženika koji je u ovoj parnici uspio u većoj mjeri, odbije postotak tužitelja koji je uspio u manjoj mjeri, dobije se 78%, što predstavlja uspjeh tužitelja u parnici prema kojemu je određen iznos ukupnih troškova koji su bili potrebni za svrhovito vođenje ovoga postupka, te je tužitelju odmjerena naknada troškova koja odgovara postotku koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

 

28.3.              Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sudske pristojbe na tužbu i presudu koje je samo uopćeno naveo (nije naznačio visinu iznosa pristojbe), jer je na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18, 51/23) oslobođen plaćanja pristojbi, te zatražene troškove sudskih pristojbi nije niti platio. Odbijen je i sa zahtjevom za naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 99,54 eura sa pripadajućim PDV-om, jer punomoćnik tužitelja nije pristupio na ročište za objavu.              

 

28.4.              Trošak tužitelja koji je bio potreban za svrhovito vođenje postupka odnosi se na sastav tužbe po tbr. 7/1 OT u iznosu od 199,08 eura, zastupanje po punomoćniku na ročištima održanim 15. prosinca 2022. i 17. svibnja 2023. po tbr. 9/1 OT u iznosima od po 199,08 eura, te na ročištu od 7. svibnja 2024. po tbr. 9/1 OT u iznosu od 200,00 eura, sastav obrazloženih podnesaka od 6. rujna 2021. i 19. rujna 2022., zaprimljen 20. rujna 2022. po tbr. 8/1 OT u iznosima od po 199,08 eura, sastav podneska od 21. veljače 2024. po tbr. 8/1 OT u iznosu od 200,00 eura, PDV u iznosu od 348,85 eura, a ne kako je u troškovniku traženo, što ukupno iznosi 1.744,25 eura, a prema postotku od 78% koji je preostao nakon opisanog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, tužitelju bi pripadala naknada troškova u iznosu od 1.360,52 eura. Na taj iznos valjalo je dodati troškove medicinskog vještačenja u punom iznosu od 240,00 eura, jer je taj trošak bio potreban bez obzira na uspjeh tužitelja u parnici, tako da ukupni troškovi tužitelja koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka iznose 1.600,52 eura, te je iste tužitelju valjalo dosuditi, a odbiti ga sa dijelom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 274,48 eura.

 

29.              Visina stope zakonske zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a. (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23)

 

30.               Paricijski rok i rok za žalbu u radnim sporovima na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 70/19) iznosi 15 dana.

 

31.              Tužitelj i tuženik su oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. i toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18, 51/23).

 

32.              Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci.

 

U Slavonskom Brodu 24. lipnja 2024.

                                                                                                              Sutkinja

 

                                                                                               Mirjana Šebalj Meglajec

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana po primitku istih. Žalba se podnosi ovome sudu pozivom na broj gornji.

 

DN-a

1. F. R., odvjetnik iz Z.
2. ODO u S. B., G.-u. o.