1              Poslovni broj: Gž Ob-16/2024-4

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Vladimira Šestaka kao predsjednika vijeća, suca Vladimira Ferenčevića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Marije Huljev kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. P. iz Z., OIB: …., zastupanog po punomoćniku mr. sc. I. B., odvjetniku u Z., protiv tužene L. P. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici I. G. Š., odvjetnici u Z., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob-140/2023 od 18. siječnja 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 20. lipnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

1. Žalba se djelomično uvažava te se pobijana presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob-140/2023 od 18. siječnja 2024.

 

-potvrđuje u dijelu kojim je utvrđeno da nije pravno valjan tužiteljev otkaz Ugovora o diobi bračne stečevine (točka I izreke), kao i u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva radi isplate iznosa od 21.362,22 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka II a izreke),

 

- preinačava u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva radi isplate iznosa od 6.080,74 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka II b izreke), u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva radi utvrđenja da bračnu stečevinu stranaka čini osobni automobil (točka II, II izreke), kao i o odluci o parničnom trošku (točka III izreke), tako da se sudi:

 

I Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati iznos od 6.080,74, eura po ugovoru o kreditu br. 7428001090 sa zakonskom zateznom kamatom:

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. kolovoza 2018. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. rujna 2018. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. listopada 2018. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. studeni 2018. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. prosinca 2018. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. siječnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. veljače 2019. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. ožujka 2019. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. travnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. svibnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. lipnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. srpnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. kolovoza 2019. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. rujna 2019. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. listopada 2019. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. studeni 2019. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. prosinca 2019. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. siječnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. veljače 2020. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. ožujka 2020. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. travnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. svibnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. lipnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. srpnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. kolovoza 2020. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. rujna 2020. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. listopada 2020. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. studeni 2020. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. prosinca 2020. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. siječnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. veljače 2021. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. ožujka 2021. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. travnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. svibnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. lipnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. srpnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. kolovoza 2021. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. rujna 2021. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. listopada 2021. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. studeni 2021. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. prosinca 2021. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. siječnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. veljače 2022. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. ožujka 2022. pa do isplate,

- na iznos od 132,19 EUR, od 01. travnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 132,26 EUR, od 01. svibnja 2022. pa do isplate,

i to od 1. kolovoza 2018. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

 

II Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužitelja B. P., OIB: … i tuženice L. P., OIB: … čini osobni automobil marke VOLKSWAGEN Passat 2.0 Tdi Comfortline, broj šasije: …, registarske oznake …, što je tuženica L. P., OIB: … dužna priznati i trpjeti da se tužitelj B. P., OIB: …., temeljem ove presude u evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske upiše kao suvlasnik za ½ dijela na osobnom automobilu marke VOLKSWAGEN Passat 2.0 Tdi Comfortline, broj šasije: …, registarske oznake …., uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice L. P., OIB: ….

 

III Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe, kao i zahtjev tužene za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom je odbijen tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu tužena isplati iznos od 27.442,96 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te da sud utvrdi da bračnu tečevinu stranaka čini osobni automobil Volkswagen Passat 2.0 Tdi Comfortline, reg oznake …, kao i da je tužena dužna trpjeti uknjižbu suvlasništva tužitelja u ½ dijela na navedenom vozilu u evidenciji MUP-a (točka II izreke), dok je usvojen tužbeni zahtjev iz protutužbe, te je utvrđeno da nije pravno valjan tužiteljev otkaz između stranaka sklopljenog Ugovora o diobi bračne stečevine i raspodjeli međusobnih prava i obveza, na kojemu su potpisi stranaka ovjereni 5. srpnja 2023. (točka I izreke). Ujedno je tužitelju naloženo da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 1.500,00 eura (točka III izreke).

 

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj pobijajući je iz svih žalbenih razloga.

 

3. U odgovoru na žalbu tužena osporava osnovanost žalbenih navoda.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da su stranke sklopile brak 13. veljače 1999.,s tim da je bračna zajednica prestala 2015. godine,

-da su 4. lipnja 2020. stranke sklopile ugovor naslovljen kao Ugovor o diobi bračne stečevine (i raspodjeli međusobnih prava i obveza), u kojem navode da uređuju međusobna prava i obveze povodom razvoda braka,

-da je navedenim ugovorom konstatirano da su stranke tijekom trajanja bračne zajednice stekle stan u k.o. Z. ukupne površine 114,18 m2 kojem pripada spremište površine 2,58m2, te da je stan njihovo suvlasništvo i to svakog u ½ dijela,

-da je navedeni stan kupljen sredstvima stambenog kredita, ishođenog temeljem Ugovora o namjenskom kreditu od 12. listopada 2005 na iznos kunske protuvrijednosti od 209.000,00 CHF,

-da je člankom 4. navedenog Ugovora o diobi bračne stečevine ugovoreno slijedeće: „Ugovorne strane suglasno izjavljuju da će B. P. sljedeće 4 (slovima: četiri) godine i to počevši od dana potpisivanja ovog ugovora, a za vrijeme dok B. P. bude boravio na brodu, na račun L. P.; IBAN: HR….otvoren kod O. B. d.d. svakog 15-og u mjesecu uplaćivati iznos od 3.000,00 USD (slovima: tritisuće američkih dolara) u protuvrijednosti u kunama na dan isplate, od kojeg novčanog iznosa će L. P. svaki mjesec plaćati anuitet stambenog kredita navedenog u čl. 2. ovog ugovora (cca 5.500,00 kuna), dok će preostali novčani iznos od uplaćenog iznosa odvajati za uzdržavanje njihove zajedničke kćeri mldb. S. P. za koju je B. P. u obvezi doprinositi. B. P. se obvezuje da će za vrijeme dok ne bude boravio na brodu na račun L. P., IBAN: HR…. otvoren kod O. B. d.d., svakog 15-og u mjesecu uplaćivati iznos od 1.000,00 USD (slovima: tisuću američkih dolara) u protuvrijednosti u kunama na dan isplate, za otplatu stambenog kredita navedenog u čl. 2. ovog ugovora te mjesečni iznos od 5.000,00 kuna (slovima: pettisuća kuna) za uzdržavanje njihove zajedničke kćeri mldb. S. P..

U slučaju da B. P. prestane ploviti, ugovorne stranke suglasno izjavljuju da će iznose iz stavka 1. i 2. ovog članka izmijeniti sukladno promijenjenim okolnostima. B. P. se obvezuje da će protekom razdoblja od 4 (slovima: četiri) godine od dana potpisivanja ovog ugovora, u cijelosti izvršiti otplatu stambenog kredita navedenog u čl. 2. ovog ugovora, nakon koje isplate kredita će bezuvjetno i neopozivo izdati L. P. tabularnu izjavu kojom će svoj suvlasnički udio od ½ dijela,

-stana A 12 prenijeti u vlasništvo L. P. na način da će istoj bez svakog njegovog daljnjeg pitanja i odobrenja dozvoliti da u zemljišnim i katastarskim knjigama ishodi uknjižbu prava vlasništva odnosno evidenciju na navedenom stanu na ime i kao vlasništvo L. P. za cijelo.“,

-da je člankom 7. ugovoreno:

„Ugovorene strane suglasno izjavljuju da su potpisom ovog ugovora u cijelosti riješile sve imovinske odnose glede zajedničke imovine koja je stečena u braku, te da L. P. nakon što B. P. izvrši preuzete obveze iz čl. 4. ovog ugovora prema istom neće imati nikakvih daljnja potraživanja, a niti će B. P. imati s navedene osnove prema L. P. kakvih potraživanja.„,

-da je između stranaka vođen parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti navedenog ugovora, da je u navedenom postupku donesena pravomoćna presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob-217/2017 od 11. studenog 2022., kojom je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovora, dok je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim pojedinih njegovih odredbi usvojen djelomično, tako da je ništetnom utvrđena odredba članka 6. ugovora, kojom su ugovorena prava i obveze stranaka u odnosu na brodicu S. 34 F.,

-da je dopisom tuženici od 5. srpnja 2023. tužitelj otkazao navedeni Ugovor o diobi bračna stečevine,

-da je za vrijeme trajanja bračne zajednice, 18. travnja 2012., tužitelj kao korisnik kredita sklopio sa K. b. Z. Ugovor o nenamjenskom kreditu na iznos kunske protuvrijednosti od 20.000,00 eura.

 

6. Dio tužbenog zahtjeva radi isplate novčanog iznosa, tužitelj zasniva na tvrdnjama da su novčana sredstva od oba podignuta kredita utrošena za vrijeme trajanja bračne

zajednice, i to od prvoga kredita od 12. listopada 2005. za kupnju i adaptaciju stana, a od drugoga kredita od 18. travnja 2012. za tekuće potrebe bračne zajednice i adaptaciju stana, te da je on sam otplaćivao oba kredita. Potražuje 50% iznosa svakog pojedinog anuiteta pri otplati navedenih kredita u razdoblju od posljednjih 5 godina prije pokretanja ovoga parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom od plaćanja anuiteta do isplate. Deklaratorni dio tužbenog zahtjeva tužitelj zasniva na tvrdnji da navedeni automobil predstavlja bračnu stečevinu.

 

7. Svoje protivljenje tužbenom zahtjevu tužena u bitnome obrazlaže ocjenom da tužiteljev otkaz Ugovora o diobi bračne stečevine nije proizveo pravne učinke, zbog čega podnosi protutužbeni zahtjev. Smatra da upravo na temelju navedenog, i nadalje važećeg Ugovora, tužitelj ne ostvaruje navedena prava.

 

8. Prvostupanjski sud pobijanu presudu u bitnome obrazlaže učincima navedenog Ugovora o diobi bračne stečevine, kojim da se je tužitelj obvezao otplatiti oba kredita,

dok neosnovanost deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva obrazlaže ocjenom da iz sadržaja Ugovora, kojim nije obuhvaćen navedeni automobil, a prije svega iz konstatacije da su njegovim sklapanjem stranke riješile sve imovinske odnose, treba zaključiti da su se stranke suglasile da navedeni automobil, koji je bio u posjedu tužene, ne predstavlja bračnu stečevinu. Tužiteljev otkaz ugovora cijeni nevaljanim, er da se ne radi o trajnom obveznom odnosu koji je moguće okončati otkazom temeljem članka 212. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO).

 

9. Ovakvi razlozi pobijane presude su u svemu razumljivi, pa nije osnovana žalbena tvrdnja da bi zbog nerazumljivosti razloga pobijana presuda bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP).

 

10. Neosnovani su žalbeni navodi o nedopuštenosti deklaratornog tužbenog zahtjeva

iz protutužbe. Naime, budući da tužena svoja prava zasniva na učincima Ugovora o diobi bračne stečevine, te da navedeni Ugovor ne proizvodi pravne učinke za slučaj da ga je tužitelj valjano otkazao, pitanje valjanosti otkaza je prethodno pitanje za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Stoga je takav prejudicijelni zahtjev za utvrđenje dozvoljen u protutužbi temeljem članka 199. ZPP.

 

 

11. Neosnovana je također žalbena tvrdnja da uz zahtjev iz protutužbe tužena nije iznijela konkretne činjenične tvrdnje i predložila dokaze. Naime, protutužba je podnesena nakon što su odlučne činjenice za ocjenu valjanosti navedenog otkaza ugovora stranke prethodno iznijele u tužbi i odgovoru na tužbu.

 

12. U pravu je prvostupanjski sud da spornim Ugovorom, kojim su stranke uredile imovinske odnose povodom razvoda braka, nije zasnovan takav obvezni odnos trajanje kojega nije određeno, u smislu članka 212. stavka 1. ZOO. Navedenom odredbom je propisano: „Ako trajanje obveznog odnosa nije određeno, svaka ga strana može otkazati otkazom“. Suprotno žalbenim navodima, niti to što navedeni ugovor proizvodi trajne obveznopravne učinke, pa niti to što je njime tužitelj preuzeo obvezu otplate kredita kroz daljnjih nekoliko godina, tj. do njegove otplate, ne daje navedenom obveznom odnosu karakter trajnog obveznog odnosa u smislu navedene

odredbe, kao što je obvezni odnos koji proizlazi iz ugovora o najmu ili zakupu, sklopljenih na neodređeno vrijeme. Stoga je u pravu prvostupanjski sud da tužitelj nije mogao otkazati navedeni ugovor temeljem članka 212. ZOO. Dakle, budući da navedeni Ugovor proizvodi pravne učinke, pravilno je prvostupanjski sud cijenio bitnim kakva prava i obveze su stranke stekle odnosno preuzele navedenim ugovorom.

 

13. U odnosu na žalbenu tvrdnju da se niti ne radi o ugovoru kojim se dijeli bračna stečevina, budući da je ugovorom tuženoj pripala imovina dok je tuženik preuzeo obveze, treba reći da se neovisno o njegovom sadržaju radi o ugovoru kojim su nakon prestanka bračne zajednice uređeni imovinski odnosi stranaka. Dakle, o ugovoru iz članka 45. Obiteljskog Zakona („Narodne novine“ broj 103/15,98/19,47/20:

dalje: ObZ).

 

14. U pravu je tužitelj kada u žalbi ponavlja da je navedeni Ugovor sklopljen suprotno načelu jednake vrijednosti davanja. Ovo stoga što iz sadržaja ugovora i navoda stranaka proizlazi da je stan koji je naveden u ugovoru daleko najvrjedniji dio bračne stečevine stranaka, da kredit za navedeni stan nakon prestanka bračne zajednice 2015. godine otplaćuje isključivo tužitelj, te se je obvezao otplatiti ga sam do kraja, iako u konačnici stan ima pripasti tuženoj. Pored toga se je tužitelj obvezao sa neuobičajeno visokim novčanim iznosom doprinositi za uzdržavanje zajedničke kćerke stranaka koja živi sa tuženom, što također ima biti od utjecaja na imovinske prilike tužene.

 

15. Načelo jednake vrijednosti činidaba je prije svega sadržano u članku 7. stavku 1. ZOO., kojim je propisano da pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba. Navedeni Ugovor iz članka 45. ObZ nije besplatni ugovor, pa se stoga radi o naplatnom ugovoru na koji se primjenjuje načelo jednake vrijednosti činidaba. Međutim, uz povredu navedenog načela ne vežu se uvijek pravne posljedice, budući da je člankom 7. stavkom 2. ZOO propisano da se zakonom određuje u kojim slučajevima narušavanje toga načela povlači pravne posljedice. Tužitelj tijekom postupka nije iznio takvih činjeničnih tvrdnji

s obzirom na koje bi se moglo zaključiti da zbog povrede navedenog načela navedeni Ugovor nije proizveo pravne učinke (npr. zelenaški ugovor).

 

16. Između stranaka je sporno kako tumačiti odredbe navedenog ugovora. Pri tumačenju spornih ugovornih odredbi sud je u obvezi voditi računa o načelu jednake vrijednosti činidaba utoliko što je člankom 319. stavkom 2. ZOO propisano da se pri tumačenju spornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava, dok je člankom 320. stavkom 2. istog Zakona propisano da nejasne odredbe u besplatnom ugovoru treba tumačiti u smislu koji je manje tegotan za dužnika, a u naplatnom u smislu kojim se ostvaruje pravičan odnos

uzajamnih činidaba.

 

17. Suprotno žalbenim navodima, ocjena je ovoga drugostupanjskog suda da su Ugovorne odredbe članka 4., kojima se je tužitelj obvezao otplatiti cjelokupni namjenski kredit za stan iz 2005. godine, a nakon toga svoj suvlasnički dio na stanu prepisati na tuženu, u svemu razumljive. Da stoga ugovor u navedenom dijelu nije moguće tumačiti drugačije nego onako kako je to prethodno navedeno. Dakle, kada se je tužitelj izričito obvezao otplatiti kredit u cijelosti, tada takva ugovorna odredba podrazumijeva da je tužena oslobođena bilo kakvih obveza iz toga kredita, što podrazumijeva da se tužitelj odriče bilo kakvih potraživanja prema tuženoj s osnove ispunjenih obveza iz toga ugovora.

 

18. Međutim, osnovano tužitelj u žalbi navodi da Ugovor o diobi bračne stečevine ne sadrži takvih izričitih odredbi u odnosu na ispunjene obveze iz nenamjenskog ugovora o kreditu iz 2012. godine, kao i da ne sadrži izričitih odredbi koje bi se odnosile na osobni automobil. Nastavno, osnovano se u žalbi navodi da prvostupanjski sud pogrešno tumači navedeni ugovor kada samo na temelju članka 7. Ugovora cijeni da automobil kao bračna stečevina ima pripasti tuženoj , te da se je tužitelj odrekao prava potraživati od tužene njezin dio duga po navedenom ugovoru o kreditu. Naime konstatacija iz navedene ugovorne odredbe, da su potpisom ugovora stranke u cijelosti riješile sve imovinske odnose glede zajedničke imovine, ne mora značiti da niti ne postoji druga bračna stečevina stranaka osim one koja je navedena u ugovoru. Smisao navedene odredbe mogao bi biti i u tome da su ugovorom stranke

riješile sporne imovinske odnose u odnosu na bračnu stečevinu, te da nisu uređivale odnose u odnosu na ostalu, nespornu bračnu stečevinu. Smisao konstatacije iz navedene odredbe, da tužena, nakon što tužitelj izvrši sve preuzete obveze iz članka 4. ugovora, prema istom neće imati nikakvih daljnjih potraživanja, te da niti tužitelj s navedene osnove neće imati nikakvih potraživanja, trebao bi biti u tome da stranke neće imati nikakvih međusobnih potraživanja u odnosu na ono što je predmet članka 4. ugovora, a to su stan i ispunjene obveze u otplati stambenog kredita.

 

19. Tumačeći navedenu spornu odredbu u skladu sa prethodno navedenim odredbama članka 319. stavka 2. te članka 320. stavka 2. ZOO, odnosno u skladu sa

načelom jednake vrijednosti činidaba, ovaj drugostupanjski sud cijeni da se navedenim ugovorom tužitelj nije odrekao prava potraživati od tužene ono što je nakon prestanka bračne zajednice isplatio pri otplati nenamjenskog kredita iz 2012. godine, a koji dio duga prema davatelju kredita otpada na tuženu, tj. ½ dijela otplaćenog kredita. Iz istoga razloga cijeni da se tužitelj navedenim ugovorom nije odrekao prava na svoj udio u onome dijelu bračne stečevine koji nije naveden u Ugovoru o diobi bračne stečevine, pa niti prava na svoj suvlasnički dio na osobnom automobilu. Pri tome treba reći da činjenice za ocjenu da li je automobil bračna stečevina nisu bile sporne. Naime, tužena nije osporila činjeničnu tvrdnju tužitelja da je automobil kupljen za vrijeme trajanja bračne zajednice, novčanim sredstvima od plaće tužitelja. Isto tako nije bila sporna činjenica da utužena novčana tražbina predstavlja ½ dijela iznosa na ime otplaćenih kredita kroz utuženo razdoblje.

 

20. Iz navedenih razloga, a cijeneći neosnovanim tijekom prvostupanjskog postupka istaknut prigovor zastare novčanog potraživanja, budući da navedena tražbina zastarijeva u općem, petogodišnjem zastarnom roku, žalba tužitelja je djelomično uvažena te je pobijana presuda preinačena usvajanjem tužbenog zahtjeva u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva radi isplate ½ dijela iznosa na ime otplaćenog nenamjenskog kredita iz 2012. godine, kao i u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva radi utvrđenja da osobni automobil predstavlja bračnu stečevinu te suvlasništvo tužitelja u ½ dijela, kao i da je tužena dužna trpjeti da se ovo pravo tužitelja upiše u odgovarajućem javnom registru, dok je u preostalom dijelu odluke o glavnoj stvari žalba odbijena te je pobijana presuda potvrđena.

 

21. Odluka o parničnom trošku se zasniva na odredbama članka 166. stavka 2. te članka 154. stavka 2. ZPP. Ocjena je da nakon djelomične preinake prvostupanjske presude omjer uspjeha stranaka iznosi 1/3 u korist tužitelja te 2/3 u korist tužene. Stoga je tuženoj dosuđen dio parničnog troška koji odgovara razlici omjera uspjeha stranaka u postupku, tj. 1/3 troška, s tim da je cjelokupni njezin trošak iznosio 1.500,00 eura, i to prema stavkama iz obrazloženja pobijane prvostupanjske presude.

 

22. Budući da, s obzirom na uspjeh u postupku, tužitelj ne ostvaruje pravo na naknadu parničnog troška, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška žalbe, dok je zahtjev tužene za naknadu troška odgovora na žalbu odbijen budući da je ocijenjen nepotrebnim.

 

Bjelovar, 20. lipnja 2024.

 

      Predsjednik vijeća

      Vladimir Šestak v.r.