1              Poslovni broj: Gž-237/2024-2

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Antuna Dominka kao predsjednika vijeća te suca mr. sc. Alena Goluba kao člana vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Vesne Šuflaj Šestak kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. N. iz G. D., OIB …, zastupanog po punomoćniku S. K., odvjetniku u Č., protiv tuženika D. B. iz P., OIB …, zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u P., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu poslovni broj Pn-80/2020-31 od 16. studenoga2023., u sjednici vijeća održanoj 19. lipnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu poslovni broj Pn-80/2020-31 od 16. studenoga 2023.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja radi naknade troškova podnošenja žalbe kao neosnovan.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika radi naknade troškova podnošenja žalbe kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom, presuđeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

 

"I. Nalaže se tuženiku D. B. iz P., OIB …. da tužitelju M. N. iz G. D., OIB … na ime pravične novčane naknade za neimovinsku štetu isplati iznos od 1.258,88 eura[1]/ 9.485,00 kuna (tisuću dvjesto pedeset osam eura i osamdeset i osam centa / devet tisuća četiristo osamdeset i pet kuna) sa zateznim kamatama tekućim od 7. rujna 2020. do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II. Djelomično se odbija tužbeni zahtjev tužitelja M. N. iz G. D., OIB … za isplatu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu u iznosu od 889,24 eura / 6.700,00 kuna kao neosnovan.

 

III. Nalaže se tuženiku D. B. iz P., OIB …. da tužitelju M. N. iz G. D., OIB …. naknadi troškove postupka u iznosu od 1.721,09 eura / 12.967,55 kuna sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv točke II. i točke III. izreke pobijane prvostupanjske presude pravovremeno je žalbu podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o naknadi troškova parničnog postupka u kojoj predlaže da se pobijana prvostupanjska presuda preinači pod točkom II. i III. izreke tako da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka tužitelju, a podredno da se prvostupanjska presuda u pobijanim dijelu ukine te predmet vrati na ponovno suđenje te ujedno zahtjeva naknadu troškova podnošenja žalbe.

 

3. Protiv točke I. i točke III. izreke naznačene prvostupanjske presude pravovremeno je žalbu podnio tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u kojoj predlaže da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a podredno da se pobijana prvostupanjska presuda preinači tako da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan uz

naknadu troškova parničnog postupka tuženiku te ujedno zahtijeva naknadu troškova

podnošenja žalbe.

 

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

6. Žalba tuženika nije osnovana.

 

Na žalbu tužitelja:

 

7. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke povodom žalbe tužitelja, u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud smatra kako prilikom donošenja pobijane prvostupanjske presude nije počinjena niti jedna prethodno naznačena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te da je materijalno pravo pravilno primijenjeno. Pri tome, tužitelj u podnesenoj žalbi niti ne ističe kao žalbeni razlog koju od prethodno naznačenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, a niti ne navodi u čemu bi se takva bitna povreda odredaba parničnog postupka sastojala.

 

8. Prema razlozima pobijane presude proizlazi da je radi utvrđivanja trajanja i intenziteta pretrpljenih tjelesnih bolova i straha kao kriterija za pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti, prvostupanjski sud izveo dokaz liječničkim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. med. D. K. i mr. sc. M. V.-G., čije je nalaze prihvatio kao objektivne i u skladu s pravilima liječničke struke.

 

9. Tužitelj u podnesenoj žalbi neosnovano osporava činjenična utvrđenja koja proizlaze iz nalaza i mišljenja te iskaza stalnog sudskog vještaka mr. sc. M. V.-G., spec. psihijatrije u pogledu intenziteta i trajanja pretrpljenog straha kod tužitelja izazvanog zadobivenim tjelesnim ozljedama u štetnom događaju te pravilnost primjene materijalnog prava, jer je i prema ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud pravilno interpretirao nalaz i mišljenje kao i iskaz sudskog vještaka mr. sc. M. V.-G., spec. psihijatrije te na tako utvrđene činjenice o kojima su izloženi jasni i neproturječni razlozi pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.,29/18. i 114/22. – dalje: ZOO).

 

10. Naime, prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda pobijanom prvostupanjskom presudom tužitelju je dosuđena odgovarajuća pravična novčana naknada u smislu članka 1100. stavka 1. i 2. ZOO-a, u vezi članka 19. stavka 1. i 2. ZOO-a, zbog povrede prava osobnosti po kriteriju pretrpljenog straha u iznosu od 437,99 eura, s obzirom na intenzitet i trajanje pretrpljenog straha kod tužitelja kao posljedice štetnog događaja, koji je prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka mr.sc. M. V.-G., specijalista psihijatrije, trajao kao primarni strah u trenutku zadobivanja tjelesne ozljede, a nakon toga se nastavio kao sekundarni strah jakog intenziteta u ukupnom trajanju od sedam dana koliko su ujedno trajali i fizički bolovi kod tužitelja izazvani tjelesnom ozljedom, a nakon toga sekundarni strah srednjeg intenziteta sve od objavljivanja informacije o štetnom događaju u „L. M.“ u trajanju od oko sedam dana.

 

11. Pri tome, prvostupanjski sud je imao u vidu da je tužitelj za vrijeme trajanja sekundarnog straha jakog intenziteta bio zabrinut ishodom liječenja zadobivenih ozljeda, dok je objavom članka o predmetnom događaju u „L. M.“ došlo do reaktivacije psihičke traume kod tužitelja te do ponovne pojave anksioznosti, odnosno straha, kako to proizlazi iz iskaza stalnog sudskog vještaka mr.sc. M. V. G..

 

12. Stoga, suprotno žalbenim navodima iz žalbe tužitelja prvostupanjski sud je imao u vidu sve okolnosti koje su od utjecaja na visinu dosuđene pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti po kriteriju pretrpljenog straha te je s obzirom

na sve okolnosti navedenog slučaja kako su prethodno izložene, pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 1100. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 114/22. – dalje: ZOO), kada je tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti po kriteriju pretrpljenog straha u iznosu od 437,99 eura (3.300,00 kuna), a u preostalom dijelu po navedenom kriteriju odbio tužbeni zahtjev do zatraženog iznosa od 663,61 eura (5.000,00 kuna) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na odbijajući dio tužbenog zahtjeva, jer niti prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda trajanje i intenzitet pretrpljenog straha te sve okolnosti konkretnog slučaja ne opravdavaju pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti prema kriteriju pretrpljenog straha iznad dosuđene.

 

13. Osim toga, prema razlozima prvostupanjske presude, samim ozljeđivanjem tužitelja u prisustvu oko 100-tinjak gledatelja nogometne utakmice, između ostalog i u prisutnosti članova obitelji tužitelja, prijatelja, poznanika i suigrača, kada je tuženik bez ikakvog povoda udario tužitelja u predjelu lica, nakon čega je tužitelj pao na tlo, došlo je do povrede prava osobnosti tužitelja na ugled, čast i dostojanstvo zbog čega je tužitelj osjećao nelagodu i sram zbog štetnog događaja, odnosno tjelesnog napada

od strane tuženika bez povoda, te je nakon štetnog događaja bio izložen upitima oko štetnog događaja, a također takvim upitima i interesu trećih bio je izložen i nakon objave članka u „L. M.“ pod naslovom „Incidenti na sportskim terenima! Ima li lijeka? Ponovno krv i suzavac na nogometnim travnjacima.„ koji je članak objavljen nakon što je tužitelj dao izjavu za navedeni medij, a uz članak je objavljena i njegova fotografija, ime i prezime pa navedene okolnosti opravdavaju pravičnu novčanu naknadu zbog duševnih bolova zbog povrede prava osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo u dosuđenom iznosu od 663,61 EUR (5.000,00 kuna).

 

14. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 1100. stavak 2. ZOO-a, u vezi članka 19. stavka 1. i 2. ZOO-a, kada je u preostalom dijelu, odnosno u iznosu od 663,61 EUR (5.000,00 kuna) odbio tužbeni zahtjev s osnova naknade štete zbog povrede prava osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo, s obzirom da prethodno obrazložene okolnosti slučaja ne opravdavaju pravičnu novčanu naknadu u većem iznosu od dosuđenog. Dakle, sagledavajući prethodno izloženo, proizlazi da je prvostupanjski sud imao u vidu sve okolnosti vezane za visinu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo, koje proizlaze iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka mr. sc. M. V.-G., spec. psihijatrije i iskaza tužitelja i svjedoka A. P., L. P., M. Č., B. J. i T. Š., koje tužitelj reinterpretira u podnesenoj žalbi te da je na temelju tih okolnosti kao i okolnosti cjelokupnog slučaja, odnosno načina i dinamike odvijanja štetnog događaja pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 1100. stavka 2. ZOO-a kada je tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu po navedenom kriteriju u iznosu od 663,61 eura (5.000,00 kuna), a odbio tužbeni zahtjev po naznačenom kriteriju u iznosu od 663,61 eura (5.000,00 kuna) jer i prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda dosuđena novčana naknada odgovora okolnostima slučaja te se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, odnosno sa novčanom satisfakcijom zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog povrede prava osobnosti zbog povrede prava na ugled, čast i dostojanstvo.

 

15. Pri tome, tužitelj posve neosnovano navodi u podnesenoj žalbi kako prvostupanjski sud nije utvrdio u kojem je postotku tužitelj doprinio nastanku neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužitelja na ugled, čast i dostojanstvo, budući se ovdje niti ne radi o prigovoru podijeljene odgovornosti, već o okolnostima konkretnog slučaja pri čemu je prvostupanjski sud imao u vidu kako je sam tužitelj dao intervju za „L. M.“ nakon čega je objavljen članka pod naslovom „Incidenti na sportskim terenima! Ima li lijeka? Ponovno krv i suzavac na nogometnim travnjacima„ dok je za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužitelja na ugled, čast i dostojanstvo u cijelosti, bez ikakvog doprinosa tužitelja, kako to uostalom proizlazi iz razloga pobijane prvostupanjske presude.

 

16. Stoga je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu protiv točke II. izreke pobijane prvostupanjske presude, budući u navedenom dijelu nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti su osnovani žalbeni razlozi koje tužitelj ističe u podnesenoj žalbi.

 

17. Kako je žalba tužitelja odbijena protiv prvostupanjske presude u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u odluci o glavnoj stvari kao neosnovana, uslijed čega nije došlo do promjene omjera uspjeha stranaka u sporu, valjalo je žalbu tužitelja odbiti i protiv odluke o naknadi troškova parničnog postupka pod točkom III. izreke pobijane presude s time da tužitelj samo paušalno i neodređeno pobija odluku o troškovima parničnog postupka, pa kako ovaj drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava protiv odluke o naknadi troškova parničnog postupka u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, a tužitelj ne ističe

određene žalbene razloge protiv odluke o naknadi troškova parničnog postupka, žalba tužitelja protiv odluke o naknadi troškova parničnog postupka pod toč. III. izreke pobijane presude nije osnovana, a niti su prihvatljivi žalbeni navodi kako tužitelj nije obeštećen uslijed odluke o naknadi troškova parničnog postupka koja je u skladu s omjerom uspjeha stranaka u postupku prema članku 154. stavku 2. ZPP-a.

 

Na žalbu tuženika:

 

18. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke povodom žalbe tuženika, u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud smatra kako prilikom donošenja pobijane prvostupanjske presude nije počinjena niti jedna prethodno naznačena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

 

19. Tuženik u podnesenoj žalbi neosnovano ističe žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu dinamike nastanka štetnog događaja, u dijelu u kojem je prvostupanjski sud kao istinite prihvatio iskaze svjedoka L. P., M. Č. i B. J. te iskaz svjedoka T. Š. koji je na predmetnoj utakmici sudjelovao kao delegat N. saveza, dok nije prihvatio kao istinite iskaze svjedoka P. K., A. B. i L. K. u dijelu kojem su iskazivali da je tužitelj sudjelovao u naguravanju igrača neposredno prije štetnog događaja te da tuženik nije udario tužitelja u predjelu lica, već da je tužitelja gurnuo u predjelu vrata, a ocjenu iskaza saslušanih svjedoka kako ih je ocijenio prvostupanjski sud, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud s obzirom da je prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dr. med. D. K. specijalista kirurgije, kod tužitelja neposredno nakon štetnog događaja, dijagnosticirana tjelesna ozljeda natučenje donje čeljusti i krvni podljev sluznice usne šupljine koja je nanesena tupo-tvrdim predmetom, a mogla je nastati i udarcem šakom pri čemu se radi o primijenjenoj sili srednjeg intenziteta i jednom udarcu, pa stoga potpuno neosnovano tuženik u podnesenoj žalbi ističe žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, osporavajući opisanu dinamiku nastanka ozljeda kod tužitelja, jer je upravo iz suglasnih iskaza svjedoka L. P., M. Č. i B. J. kao i nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. med. D. K., pravilno utvrđeno kako je tužitelj zadobio tjelesnu ozljedu natučenja donje čeljusti i krvnog podljeva sluznice usne šupljine kada ga je tuženik udario otvorenim dlanom u lice u predjelu donje čeljusti.

 

20. U vezi navedenog, tuženik u podnesenoj žalbi neosnovano osporava nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. med. D. K. u pogledu dinamike ozljeđivanja tužitelja, navodeći kako je stalni sudski vještak iskazao na ročištu pred prvostupanjskim sudom 2. listopada 2023., da je vjerojatno do nastanka ozljeda došlo udarcem šakom, ali da ne može odgovoriti radi li se o udarcu zatvorenom šakom ili otvorenim dlanom, ali svjedoci L. P., M. Č. i B. J. koji su bili očevici štetnog događaja suglasno iskazuju kako je tuženik otvorenim dlanom udario tužitelja po lijevoj strani lica, kako to prvostupanjski sud pravilno utvrđuje interpretirajući iskaze svjedoka L. P., M. Č. i B. J. (točka 17. razloga presude). S tim u vezi, nije odlučno niti što svjedok T. Š. u svom iskazu nije mogao određeno reći radi li se u konkretnom slučaju o udarcu ili naguravanju, jer je isti kao delegat H. n. saveza potpisao izvještaj o utakmici između N. „O.“ i N. „B.“ od 28. travnja 2019. u kojem je navedeno da je gledatelj udario u glavu kapetana gostujuće ekipe koji je pao na travu i ostao ležati pa prema tome uz iskaze svjedoka očevidaca L. P., M. Č. i B. J., ovaj sud prihvaća kao pravilno činjenično utvrđenje da je tuženik otvorenim dlanom udario tužitelja po lijevoj strani lica u predjelu čeljusti nakon čega je tužitelj pao na tlo, a žalbene navode

kojima se pokušava osporiti tako utvrđena dinamika nastanka štetnog događaja ovaj drugostupanjski sud smatra neosnovanim.

 

21. Nadalje, neosnovano tuženik u podnesenoj žalbi osporava nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka mr.sc. M. V.-G., jer je navedena jasno i određeno objasnila svoje mišljenje kako u pisanom nalazu i mišljenju, tako i u iskazu pred sudom u pogledu trajanja i intenziteta pretrpljenog straha kod tužitelja uslijed štetnog događaja, time da je potpuno logično i uvjerljivo da je tužitelj u trenutku ozljeđivanja trpio primarni strah jakog intenziteta, a u vrijeme kada je trpio fizičke bolove i to sedam dana nakon ozljeđivanja da je ujedno trpio sekundarni strah srednjeg intenziteta s obzirom da je bio zabrinut za ishod liječenja, odnosno svoje zdravstveno stanje sve dok fizički bolovi nisu prestali. Također je potpuno prihvatljiv iskaz stalnog sudskog vještaka mr.sc. M. V.-G. kako je objava članka u „L. M.“ pod naslovom „Incidenti na sportskim terenima! Ima li lijeka? Ponovno krv i suzavac na nogometnim travnjacima„ koji je objavljen nakon što je tužitelj dao izjavu za navedeni medij, reaktivirala psihičku traumu kod tužitelja te je došlo do ponovne pojave anksioznosti odnosno straha tužitelja kao reaktivacije stresne reakcije, time da prema iskazu stalnog sudskog vještaka mr.sc. M. V.-G. akutna stresna reakcija može trajati šest mjeseci, ali trajanje je individualno i ovisi o premorbidnoj strukturi osobe.

 

22. U vezi navedenog, neosnovani su žalbeni navodi iz žalbe tuženika da bi prilikom donošenja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, budući je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako je to prethodno u bitnome izloženo te je odlučnim činjenicama izložio jasne i neproturječne razloge pa pobijana prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati niti je izreka presude nerazumljiva niti proturječi sama sebi i razlozima presude te o odlučnim činjenicama ne postoji nikakva proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

23. Uz sve navedeno, valja reći da prema članku 12. ZPP-a, sud u parničnom postupku nije vezan za postojanje prekršaja i počinitelja prekršaja pravomoćnim prekršajnim nalogom, pa je stoga neodlučno pozivanje tuženika na prekršajni nalog Policijske uprave Međimurske, Policijske Postaje Prelog, broj Pn-511-21-06-PN-14/2021-19 od 2. svibnja 2019., jer kako je prethodno obrazloženo, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje u pogledu dinamike nastanka štetnog događaja na temelju iskaza svjedoka L. P., M. Č. i B. J. te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. med. D. K. te je na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo iz članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a, u vezi članka 19. ZOO-a te u pogledu dospijeća pravične novčane naknade materijalno pravo iz članka 1103. ZOO-a, kada je tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 1.258,88 eura, kako je presuđeno pod točkom I. izreke pobijane presude.

 

24. Kako je žalba tuženika odbijena protiv prvostupanjske presude u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u odluci o glavnoj stvari kao neosnovana, valjalo je žalbu tuženika odbiti i protiv odluke o naknadi troškova parničnog postupka pod točkom III. izreke pobijane presude s time da tuženik samo paušalno i neodređeno pobija odluku

o troškovima parničnog postupka.

 

25. Stoga je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu tuženika kao

neosnovanu protiv točke I. izreke pobijane prvostupanjske presude, budući u navedenom dijelu nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti su osnovani žalbeni razlozi koje tuženik ističe u podnesenoj žalbi.

 

26. Kako su žalba tužitelja i žalba tuženika odbijene kao neosnovane, na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja te zahtjev tuženika radi naknade troškova podnošenja žalbe kao neosnovan.

 

27. Iz izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.

 

Bjelovar, 19. lipnja 2024.

 

         Predsjednik vijeća

         Antun Dominko v.r.