1

Poslovni broj Gž-803/2024-3

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-803/2024-3

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

           P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HZMO, Z.,  OIB: ..., protiv tuženika HUO, Z., OIB: ...,  zastupan po punomoćniku G. M., odvjetniku u Z., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3074/2023-7 od 25. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. lipnja 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3074/2023-7 od 25. ožujka 2024.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Tuženik HUO iz Z., OIB: ..., dužan je platiti tužitelju HZMO, Z..., svotu od 7.217,20 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16.02.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju HZMO, Z., OIB: ... nadoknaditi tuženiku HUO, Z., OIB: ... trošak parničnog postupka u iznosu 500,00 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 25. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.".

 

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

3. U žalbi ističe da HUO nije društvo za osiguranje pa nema osnove za primjenu odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 - dalje ZOOP) jer se u tom članku spominje samo pojam "društvo za osiguranje". Navodi da ZOOP jasno razgraničava navedene pojmove, što jasno proizlazi iz odredbe čl. 15. gdje se navodi: "koji se" i "kada se" članci ZOOP-a odnose na HUO. Također i kroz ostale članke ZOOP-a jasno se vidi razlika tih pojmova. Navodi da traži naknadu štete od tuženika po čl. 161. i čl. 164. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13 – s naknadnim izmjenama i dopunama - dalje ZMO).

 

4. Predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,  114/22, 155/23 – dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih povreda.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat iznosa isplaćenog na ime invalidske mirovine koju je isplaćivao osiguraniku D. Č. u razdoblju od 1. travnja 2020. do 31. prosinca 2022.

9. U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je čitanjem prijave od 22. svibnja 1996. utvrđeno da je D. Č. zadobio ozljedu na radu, pri obavljanju posla komercijalne nabave,

-da je čitanjem nalaza i mišljenja tužitelja od 26. veljače 1999. utvrđeno da kod D. Č. nakon nezgode u svibnju 1996., nastupila invalidnost kao posljedica ozljede na radu u omjeru od 50% te bolesti u omjeru od 50%,

-da je rješenjem tužitelja od 3. svibnja 1999. osiguraniku D. Č., rođenom 22. ožujka 1950., utvrđen nastup gubitka sposobnosti za rad zbog bolesti i povrede počev od 29. prosinca 1998., te pravo na invalidsku mirovinu u određenom iznosu,

-da je tuženik 1. veljače 2023. primio tužiteljev odštetni zahtjev za isplatu iznosa od 14.434,40 eur/108.756,00 kn,

-da je rješenjem od 3. svibnja 1999. broj 61868 tužiteljevom osiguraniku D. Č. određena isplata invalidske mirovine zbog ozljede na radu kao posljedice štetnog događaja u omjeru od 50% i zbog bolesti 50%,

-da je osiguraniku tužitelja D. Č. u razdoblju od 1. travnja 2020. do 31. prosinca 2022. na ime invalidske mirovine isplaćen iznos od 108.756,00 kn/14.434,40 eur, s tim da tužitelj traži isplatu polovice tog iznosa, jer je prometna nezgoda utjecala s 50% na nastanak invalidnosti.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, izrazivši shvaćanje da treba primijeniti odredbu čl. 27. ZOOP-a. Naime, utvrđuje da je tužiteljevom osiguraniku određeno pravo i isplata invalidske mirovine zbog ozljede na radu kao posljedice štetnog događaja u omjeru od 50%, pa nema stvarne štete koju bi tužitelj trpio isplatom te invalidske mirovine jer ista postoji samo ako invalidska mirovina nije utvrđena zbog ozljede na radu, u kojem slučaju je, pak, potrebno utvrditi da li je razmjerni iznos mirovine koje se isplaćuje osiguraniku tužitelja eventualno veći od razmjernog iznosa mirovine koji se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, na koje okolnosti tužitelj nije predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem.

11. Također sud prvog stupnja navodi da je tužiteljev osiguranik 22. ožujka 2015. navršio 65 godina, slijedom čega bi stvarnu štetu mogla predstavljati razlika između visine invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje i starosne koju bi osiguranik primao po redovnom tijeku stvari temeljem postojećeg mirovinskog staža da je s navršenih 65 godina umirovljen, pa kako tužitelj, na kojem je teret dokaza  u tom pravcu nije predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem na okolnost visine štete, to tužbeni zahtjev odbija temeljem odredbe čl. 27. ZOOP-a u vezi s čl. 221a ZPP-a.

12. Pravno shvaćanje izraženo u prvostupanjskoj odluci, kao pravilno prihvaća i ovaj sud.

13. U vezi sa žalbenim navodima, ovaj sud navodi da je temeljem odredbi Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj 30/15, 112/18, 63/20, 133720, 151/22)        i Statuta HUO, HUO pravna osoba koja u pravnom prometu s trećim osobama predstavlja udruženje društava za osiguranje sa sjedištem u R. H.. HUO za svoje članove poslove utvrđene Zakonom o osiguranju, Zakonom o obveznom osiguranju u prometu, te drugim propisima.

14. Iz svega navedenog proizlazi da su nadležnosti HUO utvrđene Zakonom o osiguranju, Zakonom o obveznom osiguranju u prometu i Statutom te obuhvaćaju obavljanje poslova koji se odnose na poslove nacionalnog ureda za osiguranje i druge poslove utvrđene međunarodnim sporazumima o osiguranju vlasnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama, poslove predstavljanja i zastupanja interesa društava za osiguranje u međunarodnim institucijama, poslove vođenja garancijskog fonda. S obzirom da odredba čl. 27. ZOOP-a govori o društvu za osiguranje, navedenu odredbu treba tumačiti na način da se pod pojmom "društvo za osiguranje" podrazumijeva i HUO kao udruga koja okuplja društva za osiguranje.

15. Prema odredbi čl. 27. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HrZMO i invalidske mirovine koja je bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

16. Polazeći od utvrđenih činjenica da je tužiteljevom osiguraniku D. Č. određeno pravo na isplatu invalidske mirovine zbog ozljede na radu kao posljedice štetnog događaja u omjeru od 50% i zbog bolesti u omjeru od 50% pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da nema stvarne štete koju bi tužitelj trpio isplatom te invalidske mirovine jer ista postoji samo ako invalidska mirovina nije utvrđena zbog ozljede na radu, u kojem slučaju je, pak, potrebno utvrditi da li je razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja eventualno veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.

17. Tužitelj tijekom postupka nije osporio da bi tužiteljev osiguranik D. Č. ostvario pravo na starosnu mirovinu 22. ožujka 2015., kada je navršio 65 godina (rođen ....).

18. Prema odredbi čl. 161. st. 2. toč. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučaju iz tog Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu.

19. Prema odredbi čl. 164. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od Hrvatskog ureda za osiguranje ako je šteta nastala uporabom nepoznatog vozila, nanesena vozilom inozemne registracije na teritoriju R. H. koje ima valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti ili ako je nanesena uporabom neosiguranog vozila inozemne registracije.

20. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da bi tuženik bio dužan naknaditi tužitelju stvarnu štetu koja predstavlja novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punoj svoti.

21. Imajući u vidu nespornu činjenicu da je osiguranik tužitelja D. Č. rođen .... s navršenih 65 godina života 22. ožujka 2015., stekao pravo na starosnu mirovinu, šteta koja bi tužitelju nakon tog trenutka nastala predstavlja razliku između invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje i iznosa starosne mirovine koju bi on da nije bilo štetnog događaja ostvario.

22. Teret dokaza je na tužitelju, pa kako tužitelj nije dokazao odlučne činjenice koliko iznosi razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, kao ni koliko iznosi razlika između invalidske mirovine koju je tužitelj isplaćivao i iznosa starosne mirovine koju bi osiguranik tužitelja ostvario, a koje činjenice je dužan dokazati upravo tužitelj, pravilno je sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

23. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a.        

   

U Rijeci 19. lipnja 2024.

 

 

   Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan, v.r.