1

Poslovni broj: Gž R-801/2022-5

 

 

Poslovni broj: Gž R-801/2022-5

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja I. Č., iz Z., OIB: ...., zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2780/2019-39 od 5. svibnja 2022., u sjednici održanoj 19. lipnja 2024.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2780/2019-39 od 5. svibnja 2022..

 

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom, u točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju bruto iznos od 13.102,30 kuna s pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos od 15.-tog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirezu poreza na dohodak. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 8.750,00 kuna sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne  novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. , 70/19., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode te predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane. Zahtjeva naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od lipnja 2014. do studenog 2018. u ukupnom bruto iznosu od 13.102,30 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, za vrijeme provedeno na radu pola sata prije početka formalnog radnog vremena.

 

6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. toč.14. ZPP-a na koju se sadržajem žalbe poziva tuženik.

 

6.1. Naime, tuženik u žalbi ističe da nije ispunjena procesna pretpostavka iz čl. 186.a st.1. ZPP-a za podnošenje tužbe jer da je tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora zatražio isplatu prekovremenog rada, a u tužbi isplatu redovnog rada u turnusu čime da je istaknuo novu činjeničnu osnovu pa da istaknuti zahtjevi objektivno nisu identični, zbog čega je tužbu valjalo odbaciti.

 

6.2. Nije sporno da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora u kojem je naveo da prema rasporedu rada obavlja poslove osiguranja štićenih objekata u turnusima od 7,00 do 19,00 sati i od 19,00 do 7,00 sati, ali da poslodavac traži da dolazi na posao pola sata ranije na otpremu službe u 6,30 sati odnosno 18,30 sati, za koji dolazak mu ne isplaćuje naknadu koja bi mu pripadala na temelju čl. 44. odnosno čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Stoga potražuje neisplaćena odnosno manje isplaćena uvećanja plaće za prekovremeni rad u razdoblju od 01. prosinca 2012. do 1. prosinca 2018.. Nesporno je da je tuženik odbio zahtjev za mirno rješenje spora.

 

6.3. Prema odredbi čl. 186.a st.1. ZPP-a  osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba. Prema odredbi čl. 186. st.1. ZPP-a,tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (članak 106).

 

6.4. U konkretnom slučaju tužitelj je svoj zahtjev za mirno rješenje spora temeljio na istoj činjeničnoj osnovi kao i zahtjev istaknut u tužbi, odnosno na činjenici obaveze dolaska na posao pola sata prije početka turnusa prema formalnom radnom vremenu radi otpreme službe, s time da je u zahtjevu za mirno rješenje spora kao pravnu osnovu naveo prekovremeni rad, a u ovom postupku redovan rad u turnusu. Promjena pravne osnove zahtjeva tužitelja iz prekovremenog rada u redovan rad u turnusu, pri nepromijenjenoj činjeničnoj osnovi zahtjeva, prema pravnom shvaćanju ovog suda nema za posljedicu neispunjenost  procesne pretpostavke za podnošenje tužbe iz čl. 186.a st.1. ZPP-a  te slijedom toga odbacivanje tužbe sukladno čl. 282. st.1. ZPP-a jer bi suprotno shvaćanje bilo pretjerano formalističko. Naime, tuženik bi očito odbio zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora i da je tužitelj u istom kao pravnu osnovu naveo redovan rad u turnusu kao u ovom postupku, a ne prekovremeni rad, s obzirom da se oba zahtjeva temelje na istim činjenicama (ranijem dolasku na posao zbog otpreme službe).

 

7. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2.  ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14.  ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

 

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio djelatnik tuženika na poslovima policijskog službenika za osiguranje objekata u Službi za osiguranje i zaštitu diplomatskih misija i konzularnih ureda te da je radio u turnusima.

 

9. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je tužitelj bio dužan doći na posao pola sata prije preuzimanja smjene radi otpreme i prijevoza na štićeni objekt.

 

10. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da rad tužitelja dolaskom na posao trideset minuta ranije radi otpreme službe nema karakter prekovremenog rada u smislu čl. 65. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17., 98/19., dalje:ZR), ali cijeneći da se radi o redovitim radnim zadacima tužitelja zaključuje da tužitelju sukladno čl. 60. st. 1. ZR-a za taj rad pripada pravo na plaću za redovan rad.

 

10.1. Stoga, pri nespornoj visini tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu utuženog iznosa s pripadajućim zateznim kamatama.

 

11. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st.1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14.,107/15., dalje: Tarifa).

 

12. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice te primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

 

13. Naime, pri utvrđenju da je tužitelj bio u obvezi doći na posao pola sata prije početka formalnog radnog vremena u 7,00 odnosno 19,00 sati, pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da se to vrijeme ne može podvesti pod pojam prekovremenog rada iz čl. 65. st.1. ZR-a, ali da tužitelju pripada pravo na isplatu razlike plaće za to vrijeme po osnovi redovnog rada u turnusu na temelju 60. st.1. ZR-a, kao i  čl. 44. st.1. („Narodne novine“ broj 104/13., 104/13., 150/13., 153/13., 71/16., 123/16., 112/17., dalje:KU/13) i čl. 38.st.1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/17., 12/18., 2/19., 119/19., dalje: KU/17) koji su bili na snazi u utuženom razdoblju.

 

14. Žalbeni navodi tuženika kojima se poziva na rezultate ankete prema kojima su se djelatnici tuženika izjasnili o takvoj organizaciji rada te da je raniji dolazak na posao dogovoren isključivo u njihovom interesu radi prijevoza na štićene objekte, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. To iz razloga jer nije sporno da su djelatnici tuženika imali obvezu obavljanja poslova u vezi otpreme službe koji su zahtijevali određeno vrijeme prije početka radnog vremena pa nije riječ o izboru tužitelja da ranije dolazi na posao, već je to činio po nalogu tuženika kao poslodavca.

 

15. Stoga je prvostupanjski sud, pri nespornoj visini tužbenog zahtjeva, pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa tužitelju s pripadajućim zateznim kamatama.

 

16.  Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u točki I. izreke.

 

17. Tužitelju nije priznat trošak odgovora na žalbu, budući da nije riječ o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st.1. ZPP-a pa je odlučeno kao u točki II. izreke.

 

 

U Rijeci 19. lipnja 2024.

 

Predsjednica vijeća

 

                                     Milena Vukelić-Margan, v. r.