1                                                     Broj:Ppž-6280/2023

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R  J  E  Š  E  N  J  E

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. D. V., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Karlovac s ispostavom Vojnić, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 10. svibnja 2023., broj: 27. Pp-2550/2022-9, u sjednici vijeća održanoj 19. lipnja 2024.,

r i j e š i o   j e

              Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Karlovac s ispostavom Vojnić, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu od 10. svibnja 2023., broj: 27. Pp-2550/2022-9, okr. D. V. je, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), oslobođen optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio tužitelj, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet dostavi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se preinači na način kako se to specificira u žalbi.

              3. Žalba je osnovana.

4. U pravu je tužitelj kada ističe propust prvostupanjskog suda da donese odluku u odnosu na tjelesno nasilje. Naime, protiv okr. D. V. je optužba podnesena zbog počinjenja psihičkog i tjelesnog nasilja na štetu supruge E. Š. V., a prvostupanjski sud je, kako to proizlazi iz izreke pobijane presude, okrivljenika oslobodio optužbe samo za psihičko nasilje. Iz obrazloženja pobijane presude je vidljiv stav prvostupanjskog suda da, u odnosu na tjelesno nasilje, u optužbi nedostaje „bitan element toga bića prekršaja“.

5. Takvim postupanjem, prvostupanjski sud nije potpuno riješio predmet optužbe i počinio je bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 8. Prekršajnog zakona. Ispuštanjem dijela činjeničnog opisa optužbe kod donošenja oslobađajuće presude, prvostupanjski sud je zanemario da se okrivljenik može osloboditi optužbe samo za ono što je i kako je optuženo, bez ikakvih izmjena i dopuna, ni u činjeničnom opisu niti u pravnoj kvalifikaciji. Kod donošenja osuđujuće odluke, prvostupanjski sud je ovlašten, prema rezultatima dokaznog postupka, mijenjati činjenični opis i pravnu kvalifikaciju prekršaja, pazeći pritom da ne prekorači optužni prijedlog i da u potpunosti riješi predmet optužbe. Međutim, kod donošenja oslobađajuće odluke, a prvostupanjski sud je u ovom predmetu donio upravo tu odluku, mora postojati potpuni identitet činjeničnog i pravnog opisa između optužbe i presude.

6. Nadalje, u pravu je tužitelj i kada u žalbi navodi da izostanak fraze „počinio tjelesno nasilje“ ne znači da je činjenični opis nepotpun i da nedostaje bitan element bića prekršaja tjelesnog nasilja, kako to neosnovano smatra prvostupanjski sud. Izričaj „počinio tjelesno nasilje“ je sinonim zakonskog opisa prekršaja tjelesnog nasilja, a zakonski opis prekršaja, kao i pravno kvalificiranje prekršaja, je podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja. Suprotno stavu prvostupanjskog suda, u činjeničnom opisu optužbe za prekršaj tjelesnog nasilja, treba biti opisana i konkretizirana radnja okrivljenika koja se može podvesti pod zakonski opis djela iz čl. 10. t. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a upravo je takva radnja okrivljenika u predmetnoj optužbi i opisana, jer je tužitelj naveo da je okr. D. V. „svoju suprugu E. Š. V., u kuhinji, udario otvorenim dlanom desne ruke u njezino desno rame“ pa je potpuno jasno da se okrivljenik optužuje upravo za tjelesni nasrtaj na žrtvu uslijed kojeg nije nastala posljedica u vidu tjelesne ozljede (odnosno da je „počinio tjelesno nasilje“), kako je to i propisano zakonskom odredbom čl. 10. t. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

7. Osnovano tužitelj osporava i odluku prvostupanjskog suda u odnosu na radnje psihičkog nasilja okr. D. V. I po ocjeni ovog suda, pogrešno prvostupanjski sud smatra da je zapisnik o ispitivanju svjedokinje žrtve nasilja u predsudskom postupku jedini dokaz u ovom prekršajnom postupku. Prvostupanjski sud je, iako je u dokaznom postupku izveo dokaz čitanjem svih materijalnih dokaza koji postoje u spisu, propustio iskaz svjedokinje žrtve nasilja koji je dala 28. kolovoza 2022. u PP Duga Resa, kojom prilikom je upozorena da će se, ako odluči svjedočiti, njen iskaz moći upotrijebiti kao dokaz ako kasnije tijekom postupka prihvati blagodat nesvjedočenja, povezati s podacima o zapažanjima policijskog službenika prilikom obavljanja razgovora u svrhu ispunjavanja obrasca procjene rizika od ponavljanja nasilničkog ponašanja, a iz kojeg dokaza je vidljivo da je policijski službenik opazio da je žrtva nasilja uznemirena i u strahu. Radi se o kontaktu službene osobe sa žrtvom nasilja vrlo brzo nakon inkriminiranog događaja, zbog čega je njegova zapažanja trebalo cijeniti s više pažnje i kritičnosti te ih povezati s iskazom koji je žrtva nasilja dala 28. kolovoza 2022. u PP Duga Resa. Osim toga, iz podataka u spisu proizlazi da bi relevantna posredna saznanja o inkriminiranom događaju mogli imati i majka žrtve nasilja (koja je prijavila inkriminirani događaj policijskim službenicima i kod koje je žrtva nasilja otišla neposredno nakon inkriminiranog događaja) te roditelji okrivljenika (koje je žrtva nasilja pozvala upravo zbog nasilničkog ponašanja okrivljenika a prije nego li je otišla kod svojih roditelja) pa je prvostupanjski sud imao na raspolaganju i mogućnost ispitivanja kao svjedoka i tih osoba.

8. Slijedom navedenog, ne mogu se prihvatiti razlozi prvostupanjskog suda kojima se rukovodio pri zaključivanju, jer je provedene dokaze trebalo cijeniti s više pažnje i kritičnosti, a bilo je mogućnosti izvođenja i drugih dokaza, pa je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

9. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući razloge ovog rješenja, provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi i druge, te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

              10. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 19. lipnja 2024.

              Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.