Poslovni broj: P-127/2023.-19.

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-127/2023-20

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

                   Općinski su u Kutini po sucu pojedincu Jasmini Pintarić,  u pravnoj stvari tužiteljice M. J. iz K., S. R., OIB: , koju zastupa o. A. B. D. iz K., protiv tuženika P. B. Z. d.d., OIB:  iz Z., R. c., kojeg zastupaju odvjetnici iz o. d. L. i p. iz Z., radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 20. svibnja 2024. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužitelja o. A. B. D. i zamjenika punomoćnika tuženika o. M. G., na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08.,  57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 1555/23.-  dalje: ZPP) 18. lipnja  2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Utvrđuje se da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF Ugovora o kreditu broj 9011151595 koji su 13. travnja 2006. sklopili  tužiteljica M. J. iz K., S. R. kao korisnik kredita i tuženik P.  B.  Z., Z., R. c., kao kreditor, sadržane u članku 6. Ugovora, a u dijelu u kojem je ugovorena primjena valutne klauzule vezane za CHF odnosno kojima je ugovoreno da su kredit i kamate iz točke 4. Ugovora ''plativi u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja.''

 

II              Nalaže se tuženiku P. b. Z., R. c. da tužiteljici M. J. iz K., S. R. isplati iznos od 2.472,83 € (dvije tisuće četiristo sedamdeset i dva eur i osamdeset i tri cent), sa zakonskom zateznom kamatom do 31.12.2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja

 

banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

 

-          na iznos od       0,51 €   od    1.6.2006.,

-          na iznos od      11,62 €   od  1.11.2008.,

-          na iznos od     12,49 €  od      1.1.2009.,

-          na iznos od     14,58 €  od     1.2.2009.,

-          na iznos od     15,50 €  od     1.3.2009.,

-          na iznos od    12,61 €  od     1.4.2009.,

-          na iznos od     13,07 €  od     1.5.2009.,

-          na iznos od        9,31 €  od     1.6.2009.,

-          na iznos od     6,09 €  od     1.7.2009.,

-          na iznos od     6,81 €  od     1.8.2009.,

-          na iznos od     8,66 €  od     1.9.2009.,

-          na iznos od        8,46 €  od   1.10.2009.,

-          na iznos od       6,69 €  od   1.11.2009.,

-          na iznos od     10,00 €  od   1.12.2009.,

-          na iznos od     12,41 €  od     1.1.2010.,

-          na iznos od     16,29 €  od     1.2.2010.,

-          na iznos od   15,28 €   od     1.3.2010.,

-          na iznos od   20,28 €   od     1.4.2010.,

-          na iznos od   19,19 €   od     1.5.2010.,

-          na iznos od   21,47 €   od     1.6.2010.,

-          na iznos od   36,63 €   od     1.7.2010.,

-          na iznos od   33,40 €   od     1.8.2010.,

-          na iznos od   42,13 €   od     1.9.2010.,

-          na iznos od   39,32 €   od   1.10.2010.,

-          na iznos od   33,37 €   od   1.11.2010.,

-          na iznos od   44,88 €   od   1.12.2010.,

-          na iznos od   59,21 €   od     1.1.2011.,

-          na iznos od   49,33 €  od     1.2.2011.,

-          na iznos od   52,92 €  od     1.3.2011.,

-          na iznos od   48,10 €  od    1.4.2011.,

-          na iznos od   48,83 €  od     1.5.2011.,

-          na iznos od   67,97 €  od     1.6.2011.,

-          na iznos od   69,26 €  od    1.7.2011.,

-          na iznos od      85,79 €  od     1.8.2011.,

-          na iznos od    77,77 €  od     1.9.2011.,

-          na iznos od   68,94 €  od   1.10.2011.,

-          na iznos od   67,84 €  od   1.11.2011.,

-          na iznos od   67,05 €  od   1.12.2011.,

-          na iznos od   70,94 €  od     1.1.2012.,

-          na iznos od   75,02 €  od    1.2.2012.,

-          na iznos od   75,33 €  od     1.3.2012.,

-          na iznos od   72,59 €  od     1.4.2012.,

-          na iznos od   73,95  €  od     1.5.2012.,

-          na iznos od   75,22  €  od     1.6.2012.,

-          na iznos od   73,19 €  od   1.7.2012.,

-          na iznos od   73,88 €   od     1.8.2012.,

-          na iznos od   72,73 €  od    1.9.2012.,

-          na iznos od   69,82 €  od 1.10.2012.,

-          na iznos od   72,90 €   od   1.11.2012.,

-          na iznos od   74,59 €   od   1.12.2012.,

-          na iznos od   74,00 €  od   1.1.2013.,

-          na iznos od   67,42 €  od     1.2.2013.,

-          na iznos od   73,02 €   od     1.3.2013.,

-          na iznos od    73,29 €  od    1.4.2013.,

-          na iznos od    70,89 €  od   1.5.2013.  do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

III              Nalaže se tuženiku  da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.610,59 €,  zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 18.6.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1.              Tužiteljica u tužbi navodi da su ona kao korisnik kredita i tuženi kao kreditor sklopili 13.4.2006. Ugovor o kreditu broj 9011151595, a na temelju kog ugovora je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 24.335,84 CHF, u kunskoj protuvrijednosti.

Odredbom članka 6. Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 24.335,84 CHF i kamata otplaćuju u 84 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja.

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14.6.2018. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih 2. tuženika Privredne banke Zagreb d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je P. b. Z. u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

Slijedom navedenog tužiteljica predlaže da se utvrdi da je ništetna odredba predmetnog ugovora u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF i da se tuženiku naloži da joj na ime tečajne razlike isplati iznos od 2.472,84 €, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

             

2.              U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva i ističe da je tužitelj cijelu svoju tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti u cijelosti prestao isplatom kredita. Iz odredbe članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača i članka 502. Zakona o parničnom postupku proizlazi da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u posebnim parnicama za naknadu štete, te tuženik ističe da se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete već o parnici radi utvrđenja i stjecanja bez osnove.

 

U odnosu na valutnu klauzulu tuženi ističe da ako je na temelju članka 22. ZOO valutna klauzula dopuštena, onda je takva zakonska odredba jedini smjer u kojem sud u okviru svoje zakonske uloge smije tu odredbu primjenjivati.

Radi se o zakonom izričito dopuštenoj klauzuli.

Ističe se da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran od strane Javnog bilježnika i da stoga ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta i da predstavlja pravu volju ugovornih stranaka i zato nema pretpostavki niti za ništetnost pojedinih odredbi Sporazuma, niti za pobojnost istog.

Tuženik još ističe da je prilikom zaključenja predmetnog ugovora s tužiteljem u potpunosti poštovao tada važeću zakonsku regulativu.

Ističe se i prigovor zastare utuženog potraživanja.

 

3.              Tijekom postupka sud je pročitao ugovor o kreditu od 13.4.2006., izvršio uvid u otplatnu tablicu s prikazom efektivne kamate, pregled uplata po kreditu na dan 28.3.2023., plan otplate, knjigovodstvenu karticu, saslušana je tužiteljica i  pročitan je nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog v. J. F.

 

4.              Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

             

5.              Nesporno je da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili 13.4.2006. Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje tužiteljici staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 24.335,84 CHF po srednjem tečaju na dan korištenja kredita.

 

6.              Odredbom članka 6. Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 24.335,84 CHF i kamata otplaćuju u 84 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja.

 

7.              Iz iskaza tužiteljice je vidljivo da je ona u banku došla samo potpisati ugovor i da je dobila na potpis unaprijed sastavljeni tipski ugovor i da nije mogla pregovarati niti o jednoj njegovoj stavci.

U banci joj nije ništa pojašnjavano u vezi valutne klauzule nego joj je samo bilo rečeno da je švicarski franak stabilan i da joj je to povoljna opcija.

Nitko je nije upozorio na moguće rizike zaključenja ugovora o kreditu vezanog uz tečaj franka.

              Upravo iz iskaza tužiteljice je vidljivo da ona nije mogla pregovarati o sadržaju ugovora o kreditu odnosno da nije imala utjecaj na sadržaj ugovora.

 

8.              Prema odredbi članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 78/12. i 56/13.- dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin

sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

 

 

 

 

9.              Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

 

10.              Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.- dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

 

11.              Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

 

12.              Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao ugovorne strane.

 

13.              Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.

 

14.              Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 6. je neodređena i nepoštena, o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.

 

15.              Sam položaj tužiteljice prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je ona pristupila sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na valutnu klauzulu.

 

16.              Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužiteljici u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužiteljice na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedenu odredbu, a na koju tužiteljica nije mogla utjecati.

 

17.              Odredbom članka 322. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, te je stoga odredba članka 6. predmetnog Ugovora o kreditu ništetna.

 

 

 

18.              Kako je odredba članka 6. predmetnog Ugovora o kreditu protivna prisilnim propisima i moralu društva ista je i ništetne, te je stoga trebalo utvrditi njenu ništetnost i u tom dijelu usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

19.              Opće pravilo o posljedicama ništetnosti je sadržano u članku 323. stavak 1. ZOO koji glasi: u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.             

 

20.              Po prijedlogu tužiteljice provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje.

 

21.              Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Jasmine Fijačko proizlazi da razlika između iznosa koji je tužiteljica po osnovi valutne klauzule plaćala i iznosa koji bi plaćala da je plaćala anuitete po tečaju švicarskog franka na dan korištenja kredita iznosi 2.301,49 €, pri čemu se iznos od 2.472,84 € odnosi na rast, a iznos od 171,35 € se odnosi na pad tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita.

 

22.              Nalaz i mišljenje vještakinja je dala na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, nalaz i mišljenje je iscrpan, detaljan, obrazložen po stavkama i argumentiran, te je nalaz izrađen sukladno postavljenom zadatku od strane suda, a prigovori tuženika su pravne prirode, te stoga sud nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti.

 

23.              Budući da tuženik nije postavio prigovor radi prijeboja, a isto tako nije postavio niti protutužbeni zahtjev, tužiteljici je dosuđen iznos utvrđene pozitivne tečajne razlike odnosno iznos od 2.472,84 €.

O tijeku zatezne kamate odlučeno je na temelju odredbe članka 29. stavak 1. i 2. ZOO u vezi s člankom 1115. ZOO.

Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nesrazmjera u davanjima, te je odlučeno da zatezne kamate teku od dana stjecanja.

 

24.              Prigovor zastare potraživanja je neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4.7.2013., a koji je pravomoćno okončan donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu

Pž-6632/2017 od 14.6.2018. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalog i ovdje tuženika.

Navedenom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14.6.2018.  potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013., a kojom je utvrđeno da je tužena Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1.4.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju  - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a

 

 

 

tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu i pravima i obvezama ugovornih strana, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe  članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva  počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (14.6.2018.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 13.4.2023., nije nastupio zastarni rok od pet godina.

             

25.              Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a

Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe 200,00 €, sastava podneska od 19.5.2023. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 5.2.2024. 200,00 €, sastava podneska od 11.3.2024. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 20.5.2024. 200,00 €, na ročištu od 18.6.2024. 100,00 €, PDV- a 275,00 €, sudske pristojbe na tužbu 35,59 € i trošak predujma za financijsko vještačenje 200,00 €.

 

26.              Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.             

             

U Kutini 18. lipnja 2024.

 

Sudac

Jasmina Pintarić

                                                                     

 

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana po primitku iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismenim podneskom u 3 primjerka.

 

Dna

1.O. A. B. D. K.

2.O. d. L. i p., Z.