Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev-655/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. N., OIB ... iz D. S., koju zastupa punomoćnica V. B. T., odvjetnica u D. S., protiv tuženika Z. b. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica M. K. K., odvjetnica u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2718/2021-6 od 30. kolovoza 2022., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj P-257/2019-21 od 30. lipnja 2021., u sjednici održanoj 18. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. točki 1. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3206795678 od 2. lipnja 2006., ovjeren kod Javnog bilježnika Z. B.-P. pod brojem: OU146/2006 od 5. lipnja 2006., koji glasi: “a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d.“ (toč. I. izreke), utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u članku 6. točki 2. istog Ugovora o kreditu, koji glasi: “Za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.” (točka II. izreke), naloženo je tuženiku da tužiteljici s osnove razlike preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 6.959,19 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (toč. III. izreke), utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. točki 2. Ugovora o kreditu, koji glasi:“uz valutnu klauzulu“ (toč. IV) te je utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u članku 6. točki 1. Ugovora o kreditu, koji glasi: “Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 369,18 CHF (slovima: tristošezdesetdevet švicarskih franaka i osamnaest rapena) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.“ (toč. V. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u navedenom dijelu.
3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd 586/2023-2 od 4. listopada 2023., dopustio je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
„U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka, je li za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara ako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu drugostupanjsku presudu na način da odbije zahtjev za isplatu iznosa od 53,27 Eur/ 401,36 kn s pripadajućim zateznim kamatama, a podredno da ju ukine u pobijanom dijelu, uz naknadu troškova revizije.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija nije osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovom stupnju postupka sporno je od kada teče zastara u situaciji kada je povećanjem tužbenog zahtjeva, s osnove preplaćenih iznosa kamata, koje je učinjeno sukladno nalazu i mišljenju vještaka došlo do objektivne preinake tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a.
9. Tužitelj je u tužbi zahtijevao isplatu razlike između redovnih kamata u anuitetima utvrđenim po početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi i plaćenih iznosa na ime redovnih kamata utvrđenih po promjenjivoj kamatnoj stopi u utuženom razdoblju u iznosu od 6.557,83 kn da bi podneskom od 14. svibnja 2021., sukladno čl. 191. st. 1. ZPP-a, objektivno preinačio tužbu jer je nakon provedenog vještačenja postavljeni tužbeni zahtjev za isplatu povećao za iznos od iznos od 401,36 kn potražujući iznos od 6.959,14 kn te je tuženik u odnosu na povećani iznos od 401,36 kn istakao prigovor zastare.
10. Drugostupanjski sud u odnosu na zastaru za preinačeni dio tužbe odbija prigovor tuženika kao neosnovan iznoseći pravno shvaćanje da je u slučaju povećanja tužbenog zahtjeva, kojim se potražuje isplata preplaćenih iznosa po ugovoru o potrošačkom kreditu na temelju stečenog bez osnove uslijed ništetnih ugovornih odredbi, za ocjenu prigovora zastare odlučan dan kada je podnesena tužba, slijedom čega u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva nije nastupila zastara.
11. Ovakav zaključak nižestupanjskih sudova da nije nastupila zastara potraživanja u odnosu na dio tužbenog zahtjeva od 53,27 Eur/401,36 kn, odnosno za iznos za koji je povišen tužbeni zahtjev podneskom od 14. svibnja 2021. u skladu je s pravnim shvaćanjem ovog suda. Naime, o postavljenom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024., a koje glasi:
„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“.
12. Slijedom navedenog, a kako je pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana presuda u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
Đuro Sessa, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.