- 1 -              Rev-4868/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-4868/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. R. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik N. H., odvjetnik u Z., protiv tužene A. b. d.d., Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovnog broja Gž-2226/2017-3 od 23. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8106/2015-19 od 25. svibnja 2017., u sjednici održanoj 18. lipnja 2024.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovnog broja Gž-2226/2017-3 od 23. svibnja 2019. i predmet se vraća sudu drugoga stupnja na ponovno odlučivanje.

 

II. Odluka o trošku revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženoj isplatiti tužiteljici na ime "naknade štete zbog stjecanja bez osnove" 259.018,32 kune sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže određeno u izreci presude te je odlučeno o trošku parničnog postupka.

 

2. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude, reviziju je, u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), a koja se u ovom odlučivanju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19) i čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), podnijela tužena, iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP-a revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Osnovano tužena u reviziji upire na pogrešan postupovni pristup nižestupanjskih sudova prilikom utvrđenja činjeničnog stanja.

 

7. Predmet spora je (kako ga predstavlja tužiteljica i kako ga vidi prvostupanjski sud) isplata razlike preplaćenog iznosa po (tuženičinom) nepoštivanju odredbe Ugovora o kreditu broj 066-156/2008 sklopljenog 17. travnja 2008. između tužene kao kreditora i tužiteljice kao korisnice kredita (dalje: Ugovora o kreditu), kojim je banka odobrila tužiteljici stambeni kredit u visini 240.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za euro poslovne banke važećem na dan korištenja kredita, jer da je banka pogrešno i protivno čl. 6. toga ugovora obračunavala i naplaćivala kamatnu stopu, pri čemu je člankom 6. tog ugovora određeno da je kamatna stopa vezana za šestomjesečni EURIBOR te da će se u skladu s tim usklađivati  i da se kamatna stopa utvrđuje dva puta godišnje, izračunata je na temelju prosječnog šestomjesečnog EURIBORA, a Banka će je mijenjati i usklađivati tako da će se visina kamatne stope na ovaj način usklađivati svakog 31. ožujka u godini, uzimajući prosječni šestomjesečni EURIBOR u kolovozu (…).

 

8. Prvostupanjski je sud odluku utemeljio na pravnom shvaćanju o nepostupanju tužene po odredbama čl. 6. Ugovora o kreditu, jer da kamatnu stopu tužena nije pravilno izračunavala, tj. da nije primjenjivala pravilne parametre upravo određene tom ugovornom odredbom (koji su parametri primarno vezani uz stopu šestomjesečnog EURIBORA), nego je to činila temeljem jednostranih odluka banke, koje su bile u neskladu sa sadržajem ugovorene odredbe. Tako je i visina tužbenog zahtjeva određena vještačenjem u visini "da je tuženik poštivao promjenu visine EURIBOR-a" te usklađivao kamatnu stopu u skladu s odredbom čl. 6. Ugovora o kreditu te da je, u skladu sa promjenom EURIBOR-a, obračunavao i naplaćivao rate kredita od tužitelja. Tim se vještačenjem dalje utvrdilo da, "ako se korigira kamatna stopa na način da se ista mijenja prema odredbama ugovora tj. dva puta godišnje na temelju šestomjesečnog EURIBORA, tj. da se kamatna stopa usklađuje svakog 31.03. u godini uzimajući prosječni šestomjesečni EURIBOR u veljači i svakog 30.09. u godini, uzimajući šestomjesečni EURIBOR u kolovozu, proizlazi da je tužiteljica pretplatila 34.700,89 EUR odnosno protuvrijednost po srednjem tečaju Hypo banke na dan uplate iznos od 259.018,32 kuna.".

 

9. Iako se tužiteljica u tužbi osvrtala na sadržaj presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa (Pž-7129/13), ona je izričito tijekom postupka navela da ne smatra ništetnom predmetnu odredbu Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i da ne smatra da bi se razlika (iz prethodne točke ovoga obrazloženja) trebala izračunavati kao da je bila ugovorena fiksna kamatna stopa, nego je tužbeni zahtjev utemeljila na činjeničnopravnom supstratu u smislu točke 8. ovoga obrazloženja).

 

10. Drugostupanjski je sud prvenstveno konstatirao da je predmet spora "zahtjev tužiteljice da joj je tuženik isplati utužene iznose koje je stekao bez osnove zbog više naplaćenih mjesečnih anuiteta od ugovorenih za utuženo razdoblje prema Ugovoru o kreditu od 17. travnja 2008., koji tužiteljica temelji na tvrdnji da je odredba Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi prema Odluci o kamatnim stopama banke, ništetna" (iako takve navode o ništetnosti tužiteljica nije istaknula niti se na njih pozvala niti je tužbeni zahtjev na njima utemeljila).

 

10.1. Nastavno ovome, drugostupanjski je sud, pozivajući se isključivo na utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 (presuda iz kolektivnog spora), utvrdio ništetnost predmetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i na takvoj ocjeni utemeljio odluku. Iznio je pravno shvaćanje da se, sukladno odredbi čl. 502.c ZPP tužiteljica može pozvati na pravno utvrđenje iz presuda navedenog postupka povodom zaštite kolektivnih prava i interesa iako se taj postupak odnosio odnosi na kredite u CHF, a ovopredmetni se odnosi na kredit u eurima.

 

11. Osnovano dijelom revizijskih navoda tužena spori postupovni pristup drugostupanjskog suda iz prethodne točke ovoga obrazloženja.

 

12. Naime, revizijski je sud, u odluci poslovnog broja Rev-935/2020 od 11. siječnja 2023. otklonio izravnu mogućnost primjene utvrđenja iz odluke broj Revt-249/14-2 i broj Pž-3129/13 – donesene povodom tužbe Udruge "Franak" za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, predmet kojeg spora je bila zaštita kolektivnih interesa potrošača u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale s potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je bio ugovoren švicarski franak kao valuta, uz koju je vezana glavnica, te ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva – na predmete u kojima je tužitelj s tuženicom zaključio ugovor o kreditu s valutom u kunama. To, jer zaštita kolektivnih interesa nije tražena niti je utvrđena u odnosu na ugovore o kreditu s valutom u kunama.

 

13. U bitnom podudarno pravno shvaćanje je izraženo i u drugim odlukama revizijskog suda, pa tako i Rev-4441/19 od 23. siječnja 2024., Rev-1089/2020-2 od 25. travnja 2023. (etc.), od kojih se neke odnose na pitanje primjene utvrđenja iz kolektivnih sporova na kredite sa valutnom klauzulom u eurima, a neke na kunske kredite.

 

14. Sva se ta pravna shvaćanja svode na bitno – da se presuda u kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. broj P-1401/12 koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. broj Pž-7129/13-4 ne primjenjuje na korisnike kredita u drugim valutama (HRK i EUR) (tako izričito u Rev-248/2021-3 od 1. veljače 2024., koja se tiče kredita s valutnom klauzulom u eurima).

 

15. Utemeljivši svoje pravno shvaćanje isključivo na utvrđenjima iz te presude donesene u kolektivnom sporu, drugostupanjski sud je povrijedio odredbu čl. 502.c, u svezi čl. 354. st. 1. ZPP, a što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

 

16. Za nadodati je i da je kontradiktorno obrazloženje drugostupanjskog suda, kada se (uz prejudicijalno utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi učinjeno po drugostupanjskom sudu) u obračunavanju visine preplaćenih iznosa, oslanja na nalaz i mišljenje financijskog vještačenja, koje je temeljeno upravo na dosljednoj primjeni odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu u pogledu određivanja visine kamatne stope (vidi točku 8. ovoga obrazloženja).

 

17. S obzirom da je drugostupanjski sud ocjenu o ništetnosti predmetne ugovorne odrede o promjenjivoj kamatnoj stopi utemeljio isključivo na spomenutoj presudi donesenoj u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa, koja je donesena u okviru ocjene drugačijeg pravnog odnosa, valjalo je, primjenom gore iznesenog pravnog shvaćanja, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao pod točkom I. izreke.

 

18. Pri ponovljenom će odlučivanju drugostupanjski sud otkloniti povredu na koju ukazuje ovaj sud i donijeti novu, zakonitu odluku.

 

19. Odluka o trošku postupka (točka II. izreke) utemeljena je na čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 18. lipnja 2024.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                dr. sc. Jadranko Jug, v.r.