- 1 -              Revd-2398/2024-2

Broj: Revd-2398/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. H. iz T., Savezna republika Njemačka, OIB ..., zastupanog po punomoćniku K. G., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. i Š. iz Č., protiv tuženika T. o. d.d. Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku H. L., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. & L. u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-186/2021-2 od 26. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj Pn-3/19-22 od 8. prosinca 2020., u sjednici održanoj 18. lipnja 2024.,

r i j e š i o   j e:

I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pravno pitanje.

II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-186/2021-2 od 26. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj Pn-3/19 od 8. prosinca 2020.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

3. To stoga jer se tim pitanjem problematizira pripada li tužitelju naknada štete s naslova popravka vozila, bez obzira je li vozilo popravljeno ili ne, prema cijenama popravka u zemlji registracije vozila gdje on navodi da živi i radi, a pritom iako je tužitelj popravio vozilo nije dostavio dokaze o tome kod koga je izvršen popravak odnosno, da li u Republici Njemačkoj ili ne i za koji iznos, pa dostavljena sudska praksa ne koincidira stanju predmeta spisa, posebice jer je nižestupanjski sud utvrdio da tužitelj ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj.

4. Stoga u odnosu na postavljeno pravno pitanje nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u toč. I. izreke.

5. Predlagatelj drži da je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka došlo i do povrede prava na pravično suđenje, ali pritom nije dokazao činjenice na kojima bazira svoje tvrdnje o povredi tog prava.

6. U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje, treba istaći da odredba čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), sadrži određena procesna jamstva, pa do povrede tog prava u pravilu dolazi u slučaju da je pobijana odluka doista arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

7. Ništa ne ukazuje da su u konkretnim okolnostima niži sudovi primijenili odredbe procesnog prava na način koji bi ugrozio samu bit prava tužitelja na pristup sudu. Naime, sud je utvrdio prebivalište tužitelja i prema podacima iz javne isprave, Potvrde PU Međimurske, Postaje prometne policije Č. od 3. travnja 2018.

8. Slijedom navedenog, predlagatelj nije učinio vjerojatnim da je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, pa je njegov prijedlog valjalo u tom dijelu odbaciti pozivom na odredbu čl. 389.a st. 4. ZPP, a kao u toč. II. izreke.

Zagreb, 18. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković, v.r.