1

Poslovni broj:  Us I-1405/2023-31

Poslovni broj:  Us I-1405/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja Ž. G. iz S. B., Vl. Obrta G., OIB: … kojeg zastupa opunomoćenik I. P., odvjetnik u V., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o prijedlogu tužitelja za obnovu upravnoga spora, 14. lipnja 2024.,

r i j e š i o   j e

              Odbacuje se prijedlog tužitelja za obnovu upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Pred ovim sudom vodio se upravni spor tužitelja . G. iz S. B., Vl. Obrta G., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Z. radi manje obračunatoga poreza na dobit, manje obračunatog poreza na dohodak po osnovi dohotka od kapitala, manje obračunate obveze prireza poreza na dohodak po osnovi dohotka od kapitala i manje obračunate obveze poreza na dodanu vrijednost te je u istome 25. listopada 2022. donesena presuda poslovni broj: 2 UsI-707/2022-7, kojom je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.
2. Tužitelj se na označenu presudu od 25. listopada 2022. žalio, povodom koje žalbe je Visoki upravni sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj: Usž-4555/22-2 od 1. veljače 2023., kojom je žalbu odbio.
3. Tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-471-02/22-01/7, URBROJ: 513-04-22-2 od 5. svibnja 2022, kojim je tuženik odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv poreznoga rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda S. B. KLASA: UP/I-471-02/2020-01/175, URBROJ: 513-07-12/21-42 od 24. studenog 2021.
4. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je utvrđena manje obračunata obveza i porez na dobit za 2016., 2017., 2018. i 2019.; manje obračunata obveza poreza na dohodak po osnovi dohotka od kapitala za 2016., 2017., 2018. i 2019., manje obračunata obveza prireza porezu na dohodak po osnovi dohotka od kapitala za 2016., 2017., 2018. i 2019.; manje obračunata obveza poreza na dodanu vrijednost za 2016., 2017., 2018. i 2019., naložena mu je uplata utvrđenih obveza i kamata te da nakon izvršenih uplata provede odgovarajuća knjiženja u svojim poslovnim knjigama te je određeno da će se naplata izvršiti ovrhom ako navedene uplate ne izvrši u određenom roku.
5. Dana 18. svibnja 2023. tužitelj je sudu podnio prijedlog za obnovu ovoga upravnog spora te je isti prijedlog odbačen rješenjem ovoga suda poslovni broj: 2 Us I-707/2022-20 od 25. svibnja 2023. te je rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3756/2023-2 od 2. svibnja 2024. odbačena žalba tužitelja izjavljena  protiv tog rješenja.
6. U međuvremenu tužitelj je podnio prijedlog i za obnovu upravnog postupka, koji je rezultirao donošenjem prethodno citiranih rješenja te je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-471-02/23-01/197, URBROJ: 513-04-23-2 od 16. kolovoza 2023. odbijen prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog rješenjem tuženika KLASA: UP/II-471-02/22-01/7, URBROJ: 513-04-22-2 od 5. svibnja 2022.
7. Tužitelj je protiv tog rješenja pokrenuo upravni spor kod ovoga suda te je presudom ovoga suda poslovni broj: 1218/2023 od 23. siječnja 2023. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-471-02/23-01/197, URBROJ: 513-04-23-2 od 16. kolovoza 2023.
8. Navedena presuda potvrđena je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-995/2024 od 27. ožujka 2024.
9. Dana 27. studenog 2023. tužitelj podnosi novi prijedlog za obnovu upravnog spora.
10. U prijedlogu za obnovu upravnoga spora tužitelj navodi kako isti podnosi jer je u međuvremenu saznao za nove činjenice, odnosno stekao je mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih bi spor bio povoljnije riješen za njega da su ti dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem sudskom postupku. Ističe kako je već tijekom upravnog postupka, a nastavno i upravnog spora ukazivao da su pobijena rješenja utemeljena na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju te pogrešnoj primjeni materijalnog prava, obzirom da tijekom nadzora i žalbenog upravnog postupka nije uzeta u obzir cjelokupna dokumentacija s kojom raspolaže tužitelj. Radi se o dokumentaciji putem koje bi se bitno izmijenilo činjenično stanje, a tako i osnovica za iskazivanje poreza. Sve navedeno vidljivo je iz činjenice što je obustavljen kazneni postupak protiv tužitelja rješenjem Općinskog suda u S. B. poslovni broj: K-348/2023 od 15. studenog 2023. Smatra da je kazneni postupak obustavljen na temelju činjenice što je tužitelj ispitan kada je objasnio sve okolnosti slučaja, kao što je  pribavljen nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za financije D. H. iz kojeg proizlazi da tužitelj nije oštetio Državni proračun Republike Hrvatske i da mu je neosnovano nametnuta porezna obveza. Zbog toga tužitelj smatra da je saznao za nove činjenice, a koje bi trebale biti podloga za donošenje rješenja o obnovi upravnog spora. Isti je mišljenja kako je u provedenom kaznenom predmetu utvrđeno da su porezna tijela proizvoljno i samovoljno utvrdila nepostojeću obvezu primijenivši kriterije koji se ne mogu primjenjivati na utvrđenje obveze poreznog obveznika. Smatra kako je već prilikom provođenja nadzora i samog upravnog postupka jasno ukazao da je tuženik na temelju paušalnih ocjena utvrdio i obračunao PDV na robu koja je bila u tranzitu i to po pitanju nabave i prodaje robom, da je pogrešno utvrđena porezna obveza kod kupoprodaje stanova za koje je tužitelj dostavio prateću dokumentaciju koju tuženik nije želio uzeti u obzir, a da je kod utvrđivanja osnovice za porez i prirez na dohodak od kapitala pogrešno utvrđivao istu osnovicu, jer nije uzimao u obzir dostavljenu dokumentaciju, koja odgovara knjigovodstvenom stanju. Sve navedeno je tužitelj argumentirano obrazlagao prilikom nadzora te isto nije uzeto u obzir niti je vidljivo zbog čega tuženik priloženu dokumentaciju ne smatra vjerodostojnom, kako u vidu ulaznih računa, tako i u vidu elaborata vrijednosti stanova izrađenog po stalnom sudskom vještaku, već je isključivo koristio metodu „slobodne procjene“ uz navođenje kako tužitelj nije imao odgovarajuću i vjerodostojnu dokumentaciju. Ističe i kako je ovaj sud sve dokazne prijedloge tužitelja odbio, a što je sve potvrdio Visoki upravni sud, bez utvrđenja činjenice da je tuženik proizvoljno i samovoljno utvrdio poreznu obvezu, što je sve u konačnici i potvrđeno nalazom i mišljenje vještakinje D. H.od 22. veljače 2023. Pojašnjava kako je isti nalaz i mišljenje izrađen po nalogu Općinskog državnog odvjetništva u S. B., a povodom kaznene prijave protiv tužitelja u svezi navedenih poreznih rješenja te je isti doveo do obustave kaznenog postupka pa je očigledno da isto predstavlja nove činjenice, odnosno nove dokaze koje bi dovele do povoljnijeg rješenja za tužitelja u provedenom postupku. Sve navedeno trebao je utvrditi i ovaj sud, a što je propušteno učiniti, jer je iz obrazloženja prvostupanjske presude vidljivo da su prihvaćena stajališta iz poreznih rješenja bez analize i provjere istih. Predmetno je dovedeno u dvojbu naknadno utvrđenim činjenicama iz citiranog kaznenog predmeta, a što je sve i potvrđeno u nalazu i mišljenju sudske vještakinje, koja je nesporno zaključila da je tuženik proizvoljno i svojevoljno utvrdio nepostojeću obvezu na temelju kriterija koji se ne mogu primijeniti. Ukazuje i kako je vještakinja utvrdila da su poreznim nadzorom utvrđene razlike u ukupnom iznosu od 1.638.181,50 kn, dok su u nalazu i mišljenju vještakinje utvrđene razlike od 43.479,58 kn pa je zaključeno da tužitelj nije oštetio državni proračun u iznosu za koji se tereti. Navedeno je osim iz nalaza i mišljenja vještakinje od 24. veljače 2023. vidljivo i iz pouke o pravima Općinskog državnog odvjetništva broj: Kir-DO-52/2023, a koji se prilažu uz prijedlog te se predlaže saslušanje tužitelja. Slijedom navedenog tužitelj na temelju odredba članka 76. stavka 1. točke 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) predlaže donošenje presude na način da se dopušta obnova okončanog upravnog spora te da se privremeno odgodi izvršenje prvostupanjskog rješenja od 24. studenog 2021.
11. Člankom 76. stavkom 1. točkom 6. Zakona o upravnim sporovima propisano je da će se spor okončan presudom obnoviti na prijedlog stranke ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih bi spor bio povoljnije riješen za nju da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem sudskom postupku.
12. Iz odredbe članka 77. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima proizlazi kako će sud odbaciti prijedlog rješenjem ako utvrdi da je prijedlog podnijela neovlaštena osoba ili da je prijedlog nepravodoban ili da stranka nije učinila vjerojatnim postojanje zakonske osnove za obnovu.
13. U konkretnom slučaju relevantne su odredbe članaka 65., 66. i 67. i 92. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), odredbe članka 5. stavka 1. Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“ 177/04., 90/05., 57/06.,146/08., 80/10., 22/12., 148/13., 143/14., 50/16., 106/18. i 121/19.), odredbe članka 61. stavka 1. i članka 66. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ 115/2016., 106/2018., 121/2019., 32/2020. i 138/2020.), odredbu članka 7. stavka 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19. i 138/20.), odredbe članka 26. stavka 1., članka 78. stavka 1. točke 1. i članka 157. stavka 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 1/17., 41/17., 128/17., 1/19. i 1/20.)
14. Iz obrazloženja presude Upravnoga suda u Osijeku poslovni broj: 2 UsI-39/2020-9 od 22. svibnja 2020. i presude Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-2856/20-2 od 25. studenoga 2020. proizlazi kako je obveza poreza na dobit, poreza na dohodak po osnovi dohotka od kapitala, prireza porezu na dohodak po osnovi dohotka od kapitala te poreza na dodanu vrijednost, utvrđena prvostupanjskim poreznim rješenjem iz razloga jer tužitelj knjigovodstvenu dokumentaciju nije vodio na način kako  se mora voditi knjigovodstvo, odnosno na način da bi bilo vidljivo kojim i kakvim ispravama su temeljena knjiženja u poslovnim knjigama.
15. Naime, kod tužitelja je proveden porezni nadzor poreza na dobit, poreza na
    dohodak po osnovi dohotka od kapitala, prireza porezu na dohodak po osnovi dohotka
    od kapitala te poreza na dodanu vrijednost, o čemu je 19. listopada 2021. sastavljen zapisnik KLASA: 471-02/20-01/120, URBROJ: 513-07-12/21-02, iz kojega proizlazi da tužitelj evidentiranja u poslovnim knjigama ne temelji na urednoj i vjerodostojnoj dokumentaciji.
16. Dakle, predmet poreznog nadzora je provjera i utvrđivanje porezno relevantnih činjenica u kontekstu zakonitog utvrđenja, obračuna i iskazivanja porezne obveze, koja obveza se tiče isključivo poreznog obveznika, jer je upravo porezni obveznik dužan, prema općim načelima knjigovodstva, ustrojiti i voditi svoje poslovne knjige i evidencije. Za sve poslovne promjene, porezni obveznik mora imati odgovarajuće uredne i vjerodostojne isprave, kako bi već u tijeku postupka nadzora dokazao da je sukladno zakonu utvrđivao, obračunavao i u poreznim prijavama iskazivao poreznu osnovicu i poreznu obvezu. I odredbe samog Općeg poreznog zakona nalažu poreznom obvezniku dokazati one činjenice koje umanjuju ili ukidaju porez, na način da za svoje tvrdnje o zakonitosti poslovanja, a naročito zakonitosti utvrđene i obračunate porezne osnovice i obveze, već u tijeku postupka nadzora predoči odgovarajuće dokaze.
17. Sud ponavlja da samo ona dokumentacija iz koje se nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena, odnosno ona koja potpuno i istinitu odražava nastali poslovni događaj, može imati status uredne i vjerodostojne dokumentacije i kao takva može biti relevantna u poreznom postupku i postupku dokazivanja pored poreznim tijelom,  a u skladu s odredbama članka 56. i članka 66. Općeg poreznog zakona.
18. U skladu s navedenim sud ističe kako je u provedenom upravnom sporu pravilno utvrđeno relevantno činjenično stanje u svezi neurednog vođenja poslovne dokumentacije te su u odnosu na tužitelja jasno pobrojani svi nedostaci u toj dokumentaciji, a što je sve vidljivo iz obrazloženja poreznih rješenja te presude ovoga suda poslovni broj: 2 Us I-707/2022-7 od 25. listopada 2022. Slijedom navedenog sud upućuje na obrazloženje navedene presude u kojoj su jasno nabrojane sve relevantne činjenice i nedostaci poslovne dokumentacije, a koje obrazloženje nije dovedeno u dvojbu navodima tužitelja iz prijedloga. Pri tome sud zaključuje kako tužitelj ne konkretizira pogrešna utvrđenja, već provedeni nadzor, a zatim i utvrđeno činjenično stanje osporava uopćeno, na temelju priloženog nalaza i mišljenja sudske vještakinje koje je izrađeno za potrebe kaznenog predmeta.
19. Nadalje, ovaj sud je sukladno ovlasti iz odredbe članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima uzeo u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku te nakon što je izvršio uvid u spis tuženika i proveo raspravu, ocijenio da su nadležna javnopravna tijela  valjano i  dostatno obrazložila razloge za oporezivanje tužitelja te je odbio tužbeni zahtjev i ocijenio neosnovanim istaknute prigovore tužitelja u pogledu utvrđene porezne obveze, jer tužitelj nije raspolagao vjerodostojnom i urednom dokumentacijom te sud ponavlja kako je naknadno dostavljena dokumentacija od strane tužitelja bila razmatrana tijekom upravnog spora, a vidljivo je da je ista bila razmatrana i prilikom odlučivanja o žalbi u upravnom postupku.
20. Visoki upravni sud Republike Hrvatske je zaključio kako je Upravni sud u Osijeku pravilno odbio tužbeni zahtjev, jer je tijekom upravnoga postupka nedvojbeno utvrđeno da tužitelj nije raspolagao vjerodostojnom dokumentacijom. Istaknuto je i kako je ovaj sud pravilno utvrdio činjenice koje su odlučne u provedenom upravnom
    sporu i na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio mjerodavno materijalno
    pravo, kao i da je u obrazloženju presude iznio valjane i dostatne
    razloge o odlučnim činjenicama, te je, navodeći koje odredbe materijalnog prava
    primjenjuje u sporu, obrazložio koje su činjenice u smislu mjerodavnog zakona odlučne
    za konkretnu upravnu stvar te otklonio sve prigovore tužitelja, s čime je u cijelosti
    suglasan i Visoki upravni sud.
21. Imajući u vidu obvezu vođenja poslovnih knjiga i evidencija poreznih obveznika propisanih Općim poreznim zakonom, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je zaključio kako je Upravni sud u Osijeku postupio sukladno odredbi članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima te dao razloge zašto odbija dokazne prijedloge tužitelja pa nisu nađene postupovne povrede zbog neprovođenja dokaza jer su odlučne činjenice dostatno utvrđene na temelju dokumentacije u spisu.
22. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, sud smatra kako tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje zakonske osnove za obnovu.
23. Tužitelj je predmetni prijedlog za obnovu spora podnio na temelju odredbi članka 76. stavka 1. točke 6. Zakona o upravnim sporovima, jer smatra da bi saznanja za činjenice i dokaze u kaznenom predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu protiv tužitelja, a u kojem se tužitelja kaznenopravno teretilo za iznos utvrđen prilikom poreznog nadzora, međutim postupak je obustavljen, dovelo do povoljnijega rješavanja predmetne upravne stvari za tužitelja.
24. Ovakve navode tužitelja sud ne prihvaća, jer pitanje eventualne kaznenopravne odgovornosti tužitelja nije odlučno za drukčije rješavanje ove upravne stvari, iz razloga što je pravomoćno utvrđeno da tužitelj nije raspolagao, u smislu odredbe članka 65. i 66. Općega poreznog zakona, urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama, iz kojih bi bila jasno i nedvojbeno vidljiva narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovnih promjena povodom kojih su sastavljene i koje bi potpuno te istinito odražavale nastale poslovne događaje, koji su u prvostupanjskoj presudi iscrpno opisani.
25. Stoga nije bilo potrebe da sud izvrši uvid u kazneni spis ili da isti pribavlja te da dodatno analizira priloženo  financijsko-knjigovodstveno vještačenje stalne sudske vještakinje D. H., odnosno da izvodi dokaz saslušanjem tužitelja.
26. K tome, a kako je i označenom presudom Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-4555/22-2 od 1. veljače 2023. pravomoćno utvrđeno da su navedena rješenja poreznoga tijela od 5. svibnja 2022. i 24. studenog 2021. zakonita, sud ne prihvaća niti nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za financijsko-knjigovodstveno područje D. H., u kojem je zaključeno da tužitelj nije uredno vodio poslovnu dokumentaciju, ali da je pogrešno utvrđena visina porezne obveze za koju bi istoga trebalo teretiti, jer njeno mišljenje o tome da su utvrđenja poreznoga tijela neutemeljena i da su utvrđena na temelju nepostojećih obveza, nije odlučno, jer su jedino sudovi, u smislu odredbe članka 3. Zakona o sudovima (Narodne novine, broj: 28/13., 33/15., 82/15. i 67/18.), ovlašteni odlučivati jesu li pojedinačni akti javnopravnih tijela zakoniti ili nisu.
27. Slijedom iznesenoga, sud smatra kako tužitelj u predmetnom prijedlogu za obnovu spora nije iznio da je saznao za nove činjenice ili da je našao ili stekao mogućnost uporabe novih dokaza na temelju kojih bi spor za tužitelja bio povoljnije riješen da su te činjenice odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem sudskom postupku. Pri tome sud naglašava kako su navodi tužitelja gotovo istovjetni njegovim navodima i stajalištima koji su bili ranije analizirani tijekom upravnog spora u kojem je ocjenjivana zakonitost prijedloga za obnovu upravnog postupka, odnosno prijedloga za obnovu spora.
28. Stoga je sud utvrdio kako tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje zakonskih pretpostavki za obnovu spora iz članka 76. stavka 1. točke 6. Zakona o upravnim sporovima te je sukladno članku 77. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci rješenja.

U Osijeku 14. lipnja 2024.

                                                                                                                              Sudac

                                                                                                                              Berislav Babić v.r.

Uputa o pravnom lijeku: protiv ovoga rješenja žalba nije dopuštena (članak 67. stavak 1., vezano za članak 77. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima).