- 1 -              Revd-957/2024-3

Broj: Revd-957/2024-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. T. Š. iz K., OIB ..., 2. D. Š. iz K., OIB ..., 3. K. T. iz K., OIB ..., 4. M. T. iz O., OIB ..., 5. M. V. iz D., OIB ... i 6. M. Ž. iz O., OIB ..., koje zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika Republike Hrvatske - Ministarstvo unutarnjih poslova RH, OIB ..., kojega zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-132/2023-3 od 18. svibnja 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-111/2020 od 6. svibnja 2022., u sjednici održanoj 12. lipnja 2024.

r i j e š i o   j e:

              I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja se odbija.

              II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatraju da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatraju da im reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što im je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

2. Tuženik na taj prijedlog nije odgovorio.

3. Prijedlog je djelomično neosnovan a djelomično nedopušten.

4. Pitanja naznačena u prijedlogu, koja glase:

„Mora li prilikom odlučivanja o (nekom) pravu iz Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike sud uzeti u obzir (primijeniti) tumačenje/tumačenja Zajedničke komisije koje je doneseno upravo u vezi s tim konkretnim pravom kao izvor materijalnog prava, odnosno objasniti zašto ga nije primijenio ako takvo tumačenje postoji?“,

„Mora li sud kada odlučuje o pravu koje je dogovoreno ranijim Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike, a za koje pravo Zajednička komisija za tumačenje tog Kolektivnog ugovora nije dala tumačenje, primijeniti tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje kasnijeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ako je riječ o sadržajno istovjetnim/identičnim odredbama (tj. ako je riječ o odredbama koje na identičan način uređuju to konkretno pravo) kolektivnog ugovora kao što su to odredbe članka 56. KU/13 i članka 50. KU/17?“,

„Ako Vlada Republike Hrvatske dogovori s vladom druge države da će hrvatski službenici svoju službu obavljati na određenom području (lokalitetu) koje se nalazi na državnom području te druge države, je li sporazumom dviju vlada (automatizam) izmijenjen i akt o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela u kojem je hrvatski službenik obavljao svoju službu do dana sklapanja dogovora dviju vlada, odnosno prije stupanja na snagu dogovora dviju vlada?“ i

„Da li dogovor Vlade Republike Hrvatske s vladom druge države kojim se umjesto kontrola na državnoj granici svake države uspostavlja jedna kontrola na zajedničkom graničnom prijelazu smještenom na državnom području druge države ima pravni učinak na prava i obveze iz radnog odnosa između Republike Hrvatske kao poslodavca i državnog službenika kao zaposlenika uzimajući u obzir da bi pozitivan odgovor na ovo pitanje značio da je do izmjene ugovora o radu došlo jednostrano, tj. bez suglasnosti zaposlenika?“,

nisu važna pravna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP jer je drugostupanjska odluka utemeljena na pravnim shvaćanjima zauzetima u odlukama ovoga suda (na primjer: Rev 1206/2022-2 od 17. siječnja 2023., Rev 173/2023-2 od 21. ožujka 2023. i Rev 360/2023-2 od 9. svibnja 2023.). Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.

5. Tužitelji nisu učinili vjerojatnima tvrdnje o povredi prava na pravično suđenje pa je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 12. lipnja 2024.

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

                                                                                                                              Renata Šantek, v.r.