1              Poslovni broj: Gž R-57/2024-4

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Gorana Milakovića kao predsjednika vijeća, sutkinje Jarmilke Kučera-Slivar kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Nade Sambol kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz S., OIB:…, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika K. centar Z., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Ž. S., odvjetniku iz O. društva S. i partneri d.o.o. u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1226/2023-29 od 12. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1226/2023-29 od 12. travnja 2024.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

 

„I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja M. P. iz S., OIB: …, koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu sklopljenog 1.prosinca 2017. između stranaka u ovom postupku, K. centra Z., Z., OIB: … i M. P. iz S., OIB: …., otkaz kojeg je tuženik dao tužitelju odlukom od 17. studenog 2021. godine.

 

Nalaže se tuženiku K. centru Z., Z., OIB: …, da vrati tužitelja M. P. iz S., OIB: …, na radno mjesto medicinska sestra – tehničar, Klinika za onkologiju, Zavod za internističku onkologiju, Odjel za urogenitalne tumore, sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 2017."

 

II./ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

 

III./ Nalaže se tužitelju M. P. iz S., OIB: … da tuženiku K. centar Z. iz Z., OIB: … naknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj te navodi da istu temelji na odredbi čl. 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92.,112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da se povodom žalbe ukine pobijana presudu i prihvati zahtjev tužitelja uz obvezu tuženika

na naknadu troška tuženiku.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu sklopljen 1. prosinca 2017. između stranaka, otkaz kojeg je tuženik dao tužitelju odlukom od 17. studenoga 2021., uz obvezu tuženika vratiti tužitelja na radno mjesto medicinska sestra – tehničar, Klinika za onkologiju, Zavod za internističku onkologiju, Odjel za urogenitalne tumore sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 2017. Tužitelj je sukladno odredbi čl. 133. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22. – dalje: ZR) pravovremeno podnio tužbu.

 

7. U provedenom postupku je utvrđeno:

 

-da je tužitelj radio kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 1. prosinca 2017., na radnom mjestu medicinska sestra –tehničar;

-da je tuženik 17. studenoga 2021. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja;

-da je tužitelj premetnu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu primio i da je tuženiku dana 29. studenoga 2021. podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, koji je tuženik zaprimio istoga dana i na koji je odgovorio Odlukom od 14. prosinca 2021. na način da je isti odbio, nakon čega je tužitelj 23. prosinca 2021. podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari, čime je postupio u zakonom propisanim rokovima iz odredbe čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14.,127/17., 98/19., 151/22. i

64/23. - dalje: ZR);

-da je odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17. studenoga 2021. tužitelju otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa

uz obrazloženje:

- da je poslodavac 6. listopada 2021. došao do saznanja o podnesenoj prijavi ovlaštene osobe za provedbu Odluke Stožera civilne zaštite o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja svih radnika zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava koje obavljaju zdravstvenu djelatnost te privatnih zdravstvenih radnika na virus SARS-CoV-2 koja je u primjeni od 4. listopada 2021.,

-da je radnik htio pristupiti svom radnom mjestu ali je odbio predočiti EU digitalnu COVID potvrdu ili odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju;

-da je radnik imao saznanja da mora predočiti jedan od navedenih dokaza jer je o tome usmeno i pismeno ranije obaviješten, a kako je isto odbio učiniti, nije mu dozvoljen ulaz na radno mjesto kako ne bi došlo do potencijalne ugroze pacijenata i drugih radnika s kojima dolazi u kontakt;

- da je radnik i slijedećih dana sve do donošenja pobijane odluke pokušavao ući na svoje radno mjesto i odbijao predočiti EU digitalnu COVID potvrdu ili odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju, s time da je radnik od 6. listopada 2021. do pisanja odluke svaki dan dostavljao poslodavcu podneske naziva "Zahtjev za zaštitu prava radnika" u kojima je naveo da je spriječen od strane ovlaštene osobe K.-a Z. pristupiti svom radnom mjestu;

-da se stajalište radnika i njegova odluka da ne poštuje sigurnosne mjere i želi raditi bez poštivanja sigurnosnih mjera ne može okarakterizirati kao njegovo pravo na osobni ili individualni izbor, jer takvim ponašanjem potencijalno ugrožava druge radnike i pacijente i njihovo pravo na zaštitu života i zdravlja, što poslodavac ne može i ne smije dopustiti, k tome nepristupanjem radnika na radno mjesto od 6. listopada 2021. do dana pisanja odluke izazvane su dodatne teškoće u poslovanju poslodavca

jer se morala izvršiti reorganizacija posla ostalih radnika;

-da je poslodavac utvrdio da radnik nije obavijestio poslodavca cijelo vrijeme nedolaska na radno mjesto o privremenoj nesposobnosti za rad, nije dostavio liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad niti na koji dugi način obavijestio poslodavca o postojanju opravdanih razloga nedolaska na radno mjesto;

-da je poslodavac 12. listopada 2021. radniku izrekao upozorenje na obveze iz radnog odnosa radi kontinuiranog neopravdanog odsustva sa radnog mjesta, neispunjavanja ugovorenih obveza iz radnog odnosa, povrede propisa o sigurnosti i zaštiti na radu, čime je počinio povredu obveze iz radnog odnosa. Navedeno upozorenje radnik je zaprimio 18. listopada 2021., iz čega je razvidno da je upoznat da mora poštivati svoje obveze koje proizlaze iz ugovora o radu te će u slučaju nastavka kršenja obveze iz radnog odnosa to biti opravdan razlog za otkaz ugovora o radu;

-da je radnik nastavio kršiti obveze iz radnog odnosa;

-da sukladno odredbi članka 119. ZR-a radniku nije pruženo dodatno pravo obrane na navedene okolnosti jer postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini;

-da je tuženik uputio radničkom vijeću K.-a Z. obavijest o namjeri izvanrednog otkazivanja ugovora o radu tužitelju čemu se radničko vijeće usprotivilo;

-da je tuženik o namjeravanoj odluci o izvanrednom otkazu radniku, obavijestio Sindikat medicinskih sestara tehničara zajedno dana 5. 11. 2021. te da je isti nakon isteka roka utvrđenog čl. 43. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, dostavio odgovor kojim se protivi namjeravanom otkazu;

-da je Odlukom Stožera Civilne zaštite Republike Hrvatske o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja svih zaposlenika zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava koje obavljaju zdravstvenu djelatnost te privatnih zdravstvenih radnika na virus SARS-CoV-2 ("Narodne novine" broj: 105/21. i 108/21.), radi zaštite pučanstva od zaraze i prijenosa te suzbijanja bolesti COVID-19 ranim otkrivanjem infekcije virusom SARS-CoV-2 uvedena obveza testiranja svih zaposlenika na virus SARS-CoV-2 u zdravstvenom sustavu, odnosno u zdravstvenim ustanovama, trgovačkim društvima koja obavljaju zdravstvenu djelatnost i kod privatnih zdravstvenih radnika, a koji dolaze na posao, najmanje dva puta u sedam dana. Naime, za zaposlenike u zdravstvenom sustavu, odnosno u zdravstvenim ustanovama, trgovačkim društvima koja obavljaju zdravstvenu djelatnost i kod privatnih zdravstvenih radnika uvedena je posebna sigurnosna mjera obveznog predočenja EU digitalne COVID potvrde ili drugog odgovarajućeg dokaza o testiranju, cijepljenju ili preboljenju zarazne bolesti COVID-19 radi ulaska u prostore poslodavca, kojim dokazuju da su testirane na virus SARS-CoV-2, odnosno da su cijepljene ili su preboljele bolest COVID-19. Prema toj mjeri zaposlenici su obvezni EU digitalnu COVID potvrdu ili odgovarajući drugi dokaz predočiti na uvid ovlaštenoj osobi poslodavca. Zaposlenicima koji odbiju testiranje, a odbiju predočiti EU digitalnu COVID potvrdu ili odgovarajući drugi dokaz o testiranju, cijepljenju ili preboljenju zarazne bolesti COVID-19, nije dozvoljeno ući u prostore poslodavca. Ako ne osigura

provedbu posebne sigurnosne mjere obveze predočenja dokaza o testiranju, cijepljenju ili preboljenju zarazne bolesti COVID-19 radi ulaska u prostore poslodavca, odgovorna osoba podliježe prekršajnoj odgovornosti sukladno zakonu kojim se uređuje zaštita pučanstva od zaraznih bolesti. Navedena Odluka je donesena je na temelju čl. 47. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti ("Narodne novine" broj 79/07., 113/08., 43/09., 130/17., 114/18., 47/20. i 134/20.);

- u konkretnom slučaju cilj obaveze testiranja zaposlenika u zdravstvenom sustavu bio je zaštita zdravlja i života pacijenata koji su ranjiviji zbog oslabljenog imunološkog odgovara uslijed životne dobi ili bolesti, te smanjiti na minimum rizik zaraze;

-da tijekom postupka tužitelj nije osporio da je na ulazu na svoje radno mjesto odbio predočiti EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju, odnosno testiranju, kao i da je odbio testiranje;

-da su osobe na ulazu u prostor tuženika imale dokument kojim ih je tuženik ovlastio da mogu tražiti potvrde, što izričito navodi tužitelj;

-da rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: U-II 5417/2021 od 21. prosinca 2021., nisu prihvaćeni prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom Odluke o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja svih zaposlenika zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava koje obavljaju zdravstvenu djelatnost te privatnih zdravstvenih radnika na virus SARS-CoV- 2. Pema odredbi čl. 31. st. 1. Zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni su i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba;

-da je tužitelj neopravdano izostao s posla od 6. listopada 2021. sve do donošenja odluke o izvanrednom otkazu, odnosno do 17. studenoga 2021., zbog čega rok za izvanredni otkaz nije počeo teći sve dok je trajalo takvo ponašanje tužitelja, iz kojih razloga je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena u okviru zakonom propisanog roka iz odredbe čl. 116. st. 2. ZR-a;

-da iz činjenica utvrđenih u ovom postupku proizlazi da nakon izdanog upozorenja od 12. listopada 2021. tužitelj i nadalje nije promijenio svoje postupanje, slijedom čega nije bilo opravdano očekivati da bi mu poslodavac omogućio iznošenje obrane.

 

8. Dakle, tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da tužitelj nije postupio sukladno Odluci poslodavca o uvođenju posebne sigurnosne mjere testiranja svih zaposlenika ustanova trgovačkih društava koje obavljaju zdravstvenu djelatnost i privatnih zdravstvenih radnika na virus SARS/CoV19 (dalje: Odluka o uvođenju posebne sigurnosne mjere), po protokolu o primjeni iste Odluke kao i uputi Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u vezi primjene EU digitalne Covid potvrde ili predočenja odgovarajućeg drugog dokaza o cijepljenju, preboljenju, odnosno testiranju za zaposlenike u sustavu zdravstva. Po ocjeni ovoga suda Odlukom o uvođenju posebne sigurnosne mjere nije ograničeno tužiteljevo pravo na rad i slobodu rada, već je to pravo zbog važnih razloga (zdravlja ljudi) samo uvjetovano ispunjenjem određenih uvjeta koje je tužitelj trebao ispuniti, a tuženik je bio dužan poštivati odluke propisane Odlukom Stožera civilne zaštite radi zaštite svih djelatnika i pacijenata koji se liječe kod tuženika, uz omogućavanje tužitelju odabira načina provjere za bolest COVID-19, a koju je mogućnost tužitelj odbio, te u situaciji kada tužitelj nije poštivao Odluku o uvođenju posebnih sigurnosnih mjera o davanju na uvid potvrde o cijepljenju, preboljenju ili negativnom PCR testu, opravdano je tužitelju zapriječen ulaz u zgradu tuženika i to od strane osoba koje je tuženik ovlastio za vršenje provjere i testiranja na lokaciji Rebro, pa je neosnovan prigovor tužitelja da su neovlaštene osobe od njega tražile osobne podatke, jer je tužitelj znao za osobe koje

provode predmetnu Odluku tuženika.

 

9. Po ocjeni ovog suda opravdan je zaključak tuženika da se odbijanje provedbe Odluka Stožera civilne zaštite ima smatrati teškim kršenjem obveza iz radnog odnosa (neopravdani nedolazak na posao, te u situaciji kad su počinjene osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, ovisno o okolnostima, u određenim situacijama nije opravdano od poslodavca očekivati da radnika pozove na iznošenje obrane, a radi se o okolnostima kad niti eventualno iznošenje obrane ne bi utjecalo na odluku poslodavca, dok iz činjenica utvrđenih u ovom postupku proizlazi da nakon izdanog Upozorenja od 12. listopada 2021. tužitelj i nadalje nije promijenio svoje postupanje i nije bilo opravdano očekivati da tuženik (poslodavac) omogući radniku (tužitelju) da iznese svoju obranu u smislu odredbe čl. 119. st. 2. ZR-a.

 

 

 

10. S obzirom na sve naprijed navedeno tuženik je opravdano zapriječio ulazak tužitelju u zgradu gdje je tužitelj radio, pa tužitelj nije dolazio na posao i nije obavljao poslove svog radnog mjesta i to sve iz neopravdanih razloga. Naime, tužitelj (radnik) je došao na posao no nije ušao u prostorije tuženika jer nije predočio potvrdu o cijepljenju i nije se podvrgao testiranju na Covid-19 što je bio u obvezi, a tužitelj je imao saznanja da se mora testirati jer je o tome usmeno i pismeno obaviješten, pa mu nije omogućen pristup na radno mjesto kako ne bi došlo do potencijalne ugroze pacijenata i drugih radnika s kojima dolazi u kontakt.

 

11. Navedena činjenična i pravna utvrđenja suda prvog stupnja žalbenim navodima tužitelja nisu dovedena u dvojbu.

 

12. S obzirom na sve navedeno ovaj sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda da u okolnostima povećanog rizika od širenja i prijenosa zarazne bolesti, zbog koje su i donesene Odluke tuženika o provođenju Odluke Civilnog stožera Republike Hrvatske kako bi se smanjio rizik prijenosa zaraze, odluka

zaposlenika da ne predoči i jedan od mogućih dokaza da je za svoju radnu okolinu siguran, predstavlja činjenicu koja je od utjecaja na ugovorni odnos s poslodavcem. Slijedom izloženog prvostupanjski sud pozivom i na odluku Ustavnog suda, poslovni broj: U-II-5417/2021 od 21. prosinca 2021., kojom je odlučeno o ustavnosti mjera uvedenih na temelju Odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske u vezi pandemije bolesti COVID-19, kao i u vezi uporabe covid potvrde u sustavu zdravstva,

opravdano prihvaća navode tuženika da onemogućavanjem takvom radniku da pristupi u službene prostorije, poslodavac štiti život i zdravlje dugih radnika i pacijenata, a što je obvezan i prema Zakonu o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14., 118/14., 94/18. i 96/18.) te da mjere koje je tuženik provodio nisu diskriminatorne, jer je radnicima tuženika ostavljena mogućnost izbora, cijepljenje koje je dostupno i besplatno ili testiranje koje se provodi prije dolaska na posao na trošak tuženika. Isto tako, zahtjev da se obavezno testiraju osobe koje nisu cijepljene i koje nisu preboljele bolest COVID-19 da ima objektivno i razumno opravdanje, odnosno legitiman cilj i razmjerno je u smislu pravilne ravnoteže između interesa zajednice i poštovanja prava i sloboda pojedinaca. Ovo sve tim više kada se ima u vidu da je tuženik bio dužan poštivati obveze propisane Odlukom Stožera, s obzirom na ubrzano širenje i povećani rizik prijenosa bolesti COVID-19, uz omogućavanje odabira tužitelju koji od načina provjere na bolest COVID želi odabrati, a koju mogućnost je tužitelj odbio.

 

13. Dakle, kada tužitelj nije poštovao odluku tuženika o predočenju EU digitalne COVID potvrde ili drugog odgovarajućeg dokaza o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju, kao i da je odbio testiranje, i po ocjeni ovoga suda opravdano mu je zapriječen ulazak na radno mjesto, odnosno u poslovne prostorije tuženika, kao i da su svi daljnji izostanci tužitelja tretirani neopravdanima. Pri tome se prvostupanjski sud osnovano pozvao i na sadržaj odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 8. ZR-a, odnosno da je temeljna obveza radnika obavljati preuzeti posao prema uputama poslodavca u skladu s naravi i vrstom rada, te da je radnik u radnom odnosu dužan pridržavati se odredbi ZR-a i drugih zakona odnosno propisa, da poslodavac nije dužan trpjeti u radnom odnosu radnika koji se grubo ne pridržava svojih obveza iz radnog odnosa, a

neopravdani izostanak tužitelja s posla u trajanju od 6. listopada 2021. pa sve do donošenja osporene odluke 17. studenoga 2021., zbog čega je nedvojbeno došlo do problema i poremećaja u procesu rada, neprihvatljivo je ponašanje u smislu odredbi ZR-a, što je u opisanim okolnostima predstavljalo opravdani razlog za donošenje pobijane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju.

 

14. Za donošenje drugačije odluke nisu od utjecaja ni žalbeni navodi tužitelja kojima ističe da poslodavac ni u jednom trenutku nije uspio dokazati da je na zakonit način prikupljao osobne podatke, kao i da se pozvao na prigovor savjesti, budući da je tuženik u spis dostavio popis radnika koji imaju posebna ovlaštenja vršiti provjeru digitalnih COVID potvrda ili drugog odgovarajućeg dokaza o cijepljenju, preboljenju, odnosno testiranju u mjesecu listopadu i studenome 2021., te je dostavio Ovlaštenja (list broj 258-272) iz kojih proizlazi ovlaštenje određenih osoba da od zaposlenika K.-a Z. zatraže na uvid i izvrše provjere vezane za provođenje mjera, da je tužitelj bio upozoren na obveze iz radnog odnosa i jasno upoznat da sukladno odluci, protokolu i uputama samo radnik koji ima valjanu EU digitalnu COVID potvrdu ili odgovarajući drugi dokaz o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju, može obavljati poslove preuzete ugovorom o radu iz ugovornog odnosa, kao i da je bio upoznat da u protivnom neće moći obavljati ugovorene poslove, te će se u evidenciju o radnom vremenu tom radniku evidentirati to vrijeme kao sati nenazočnosti u tijeku dnevnog rasporeda radnog vremena. Tužitelj je u vremenskom razdoblju od 6. listopada 2021. do donošenja pobijanje odluke o otkazu ugovora o radu 17. studenoga 2021., uporno

odbijao postupiti sukladno narečenoj odluci tuženika, značaj koje odluke je prvostupanjski sud pravilno ocijenio, te posljedično tome pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

15. Uz navedeno potrebno je istaknuti da predmetnim rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske nisu prihvaćeni prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom Odluke o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja svih zaposlenika zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava koje obavljaju zdravstvenu djelatnost te privatnih zdravstvenih radnika na virus SARS-CoV-2 („Narodne novine“ broj 105/21. i 108/21.).

 

15.1. Kako su prema odredbi čl. 31. st. 1. Zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba, to pozivanje tužitelja na dijelove znanstvenih članaka nema nikakvog značaja

na donošenje odluke u ovom žalbenom postupka.

 

16. Neosnovan je prigovor tužitelja kojim osporava stajalište prvostupanjskog suda o opravdanosti mjere zapreke dolaska tužitelja na radno mjesto od strane tuženika kao poslodavca, čime da su povrijeđena njegova ustavna prava na rad i zdravlje, pa da mjera zapreke ima diskriminatoran karakter. Suprotno takvim žalbenim tvrdnjama, ovaj sud prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda da je u situaciji proglašene epidemije zarazne bolesti osobna dogovornosti pojedinaca povećana jer je to nužno za sprečavanje širenja zaraze te je potrebna pojačana društvena odgovornost koja počiva na načelu solidarnosti, a da je u okolnostima povećanog rizika od širenja i prijenosa zaraznih bolesti, odluka radnika da ne predoči bilo koji od mogućih dokaza da je za svoju radnu okolinu siguran, predstavlja činjenicu koja može utjecati na ugovorni odnos s poslodavcem zbog čega su opravdano prihvaćeni navodi tuženika da onemogućavanjem takvom radniku da pristupi u službene prostorije poslodavac štiti život i zdravlje drugih radnika i pacijenata, što je obvezan i prema odredbama Zakona o radu i Zakona o zaštiti na radu. Uz navedeno ovaj sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da uvedene mjere nisu diskriminatorne jer je radnicima tuženika ostavljena mogućnost izbora, cijepljenje koje je dostupno i besplatno ili testiranje koje se provodi prije dolaska na posao. Zahtjev da se obvezno testiraju osobe koje nisu cijepljene i koje nisu preboljele bolest COVID-19 u ovom slučaju ima objektivno i razumno opravdanje, a osporena mjera ima legitiman cilj i razmjerna je u smislu da je uspostavljena pravedna ravnoteža između interesa zajednice i poštovanja prava i sloboda pojedinca, pa se ne radi o nezakonitoj diskriminaciji. S obzirom na navedeno se prihvaća zaključak da u situaciji kada tužitelj nije poštovao odluku tuženika (a bio ju je i po shvaćanju ovoga suda dužan poštovati) o davanju na

uvid potvrde o cijepljenju, preboljenu ili negativnom PCR testu, to je opravdano tužitelju zapriječen ulaz u zgradu tuženika i to od strane osoba koje je tuženik ovlastio za vršenje provjera i testiranja na lokaciji Rebro. Nije osnovan niti prigovor tužitelja da tuženik ni na koji način nije potvrdio da su osobe koje su bile na ulazu u poslovne prostorije tuženika imale posebno pisano ovlaštenje tuženika za pregled takvih dokaza i podataka, obzirom da se u spisu nalazi popis radnika koji su imali ta ovlaštenja, te Ovlaštenja izdana od tuženika, a značaj istog je prvostupanjski sud pravilno ocijenio. S obzirom na sve navedeno i po ocjeni ovoga suda tuženik je pri provođenju propisanih mjera donio valjane odluke kojima je odredio provođenje mjera, vodio je evidenciju osoba koje te mjere provode i odredio je osobe koje su dužne iste provoditi, to nisu točne tvrdnje tužitelja da tuženik nije postupio sukladno odredbama Opće uredbe o zaštiti podataka.

 

17. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a., a navodima žalbe tužitelj nije doveo u sumnju odlučna činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava, te nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer je u konkretnim okolnostima, kada je

utvrđeno da tužitelj u razdoblju od 6. listopada 2021. do 17. studenog 2021. godine nije dolazio na posao bez opravdanog razloga, to je tuženik u smislu odredbe čl. 116.

ZR-a imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog s tužiteljem jer neopravdani izostanak s rada u konkretnom (duljem) vremenskom razdoblju predstavlja tešku povredu obveze iz radnog odnosa, slijedom čega Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije nedopuštena, kako je to pravilno zaključio

prvostupanjski sud.

 

18. Isto tako pravilna je i valjano obrazložena odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka koju tužitelj u žalbi posebno ne pobija.

 

19. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

 

20. Žalba tužitelja je odbijena, pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka te je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

 

Bjelovar, 11. lipnja 2024.

 

                                                                                                         Predsjednik vijeća

        Goran Milaković v.r.