1                                      Broj: Ppž-290/2022

                       

                   Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

  Zagreb

Broj: Ppž-290/2022                                

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M. Š., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu poslovni broj: Pp-1846/2021 od 26. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2024.

 

 

                                                       p r e s u d i o   j e

                

 

I     Odbija se žalba okr. M. Š. kao neosnovna i prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

II              Na temelju odredbe članka 139. stavka 3.  u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

 

                                                                        Obrazloženje

 

             

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu okr. M. Š. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 11.000,00 kuna, u koju je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme koje je okrivljeniku bila oduzeta sloboda u vezi s prekršajem, kao 300,00 kuna novčane kazne, pa mu je na ime kazne preostalo za platiti 10.700,00 kuna, u roku petnaest dana od pravomoćnosti odluke.

 

1.1.   Uz novčanu kaznu, okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci, u koju će se uračunati vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole mjerom opreza.

 

1.2.              Okrivljenik je istom presudom obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 330,00 kuna.

 

2.              Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja P. T., odvjetnika u S., zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

2.1.              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

 

3.              Žalba je neosnovana.

 

4.              Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

5.              Rješavajući predmet u pogledu navoda žalbe, po ocjeni ovog suda, nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6. Prekršajnog zakona, prekoračenja optužnog prijedloga, kako na tu povredu upire žalitelj, smatrajući da je prvostupanjski sud samoinicijativno izmijenio pravnu oznaku djela. Naime, iz prvostupanjskog spisa predmeta, usporedbom optužnog akta i izreke pobijane presude, proizlazi da se presuda odnosi na djelo iz podnesenog optužnog prijedloga, te da postoji istovjetnost između činjeničnog opisa optužbe i presude koja je na temelju njega donesena, da izreka pobijane presude sadrži sva bitna obilježja djela prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Za prekršaj iz citirane zakonske odredbe propisana je odgovornost vozača ili instruktora vožnje ako u krvi im alkohola iznad 1,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka, što u predmetnom slučaju obuhvaća sve odlučne činjenice djela. Razlika između stavka 1. i stavka 2. je u tome  što određene kategorije vozača, odnosno vozač vozila C1, C1E, C, CE, D1, D1E, D, DE i H, instruktor vožnje, mladi vozač, kao i vozač vozila B kategorije kada upravlja vozilom u profesionalne svrhe (taksisti, vozači hitne pomoći, vozači u tvrtkama i tijelima državne vlasti itd.) ne smije upravljati vozilom na cesti niti početi upravljati vozilom ako je pod utjecajem droga ili lijekova ili ako u krvi ima alkohola, dok je za vozače iz stavka 2. propisana određena tolerancija, koja obuhvaća do 0,5 g/kg alkohola u krvi odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka, međutim, sve kategorije vozača, čine prekršaj iz citirane zakonske odredbe kada u krvi imaju alkohola iznad 1,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka. Okolnost da je prvostupanjski sud u izreci pobijane presude ispustio materijalnu odredbu (članak 199. stavak 1.) nije nedostatak zbog kojeg se presuda ne može ispitati jer u smislu članka 183. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona, izreka presude kojom se okrivljenik proglašava krivim mora sadržavati, između ostalog, propis kojim je prekršaj propisan, a što predmetna izreka i sadrži.

Također se ističe da je suprotno tvrdnji žalitelja sud ovlašten sam, bez tužitelja, u izvjesnoj mjeri činiti intervencije u činjenični opis optužbe, te ga urediti dodavanjem ili ispuštanjem onih činjenica koje nisu bitne za radnju ostvarenja prekršaja, odnosno, izmijeniti bilo koji dio činjeničnog opisa ako se time okrivljenik ne proglašava krivim za neki drugi prekršaj od onog koji im je stavljen na teret ili ako se ne proglašava krivim za nešto više od onoga što je optužnim aktom stavljeno na teret, pri čemu takva izmjena činjeničnog opisa ne smije predstavljati preinačenje na gore za okrivljenika, a sud nije vezan za prijedlog tužitelja o pravnoj oznaci djela.

 

5.1.  Pogrešno upire žalitelj na prekoračenje optužnog akta navodeći da tužitelj u predmetnom slučaju nije predložio izricanje zaštitne mjere, budući da iz predmetnog optužnog prijedloga (list 1 spisa) proizlazi jasno postavljen prijedlog da se okrivljeniku izrekne zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci.               

 

6.      Neosnovano žalitelj ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, pogrešno smatrajući kako je povrijeđeno njegovo pravo na obranu jer da mu nije omogućena pomoć branitelja, budući da iz stanja predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno upozorio okrivljenika na pravo na branitelja u žurnom postupku 26. prosinca 2021., da se  izrijekom očitovao da će se braniti sam, a koje upozorenje je unijeto u zapisnik (list 13 spisa).  Slijedom navedenog, suprotno tvrdnje žalitelja, pravilno mu je omogućeno pravo na branitelja, kao i mogućnost očitovati se o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji im idu u korist, budući da su svi dokazi na kojima se temelji pobijana presuda izvedeni u postupku pred sudom u njegovoj nazočnosti, a takav zapisnik je potpisao ne stavljajući primjedbe na njegov sadržaj.

 

7.              Ispitujući nadalje predmet u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog suda je utvrdilo da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza u žurnom postupku, suprotno tvrdnji žalitelja, pravilnom ocjenom njegovog izrijekom danog jasnog priznanja i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu. Žalitelj u postupku pred sudom nije predlagao izvođenje drugih dokaza, niti je prvostupanjski sud dužan provoditi druge dokaze kada smatra da je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno na temelju već izvedenih dokaza, kako je to bio slučaj u ovom predmetu, a što bez uspjeha sada ističe u žalbi. 

 

7.1.              Slijedom navedenog, a budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka  193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.    

 

8.              Razmatrajući u pogledu navoda žalbe odluku o kazni ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna pravilna i zakonita, primjerena težini prekršaja, opasnosti djela i svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Suprotno tvrdnje žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno vrednujući sve poznate okolnosti na strani okrivljenika izrekao kaznu unutar raspona posebnim zakonom propisane blaže vrste kazne za predmetno djelo, budući da je u vrijeme počinjenja djela bila propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili do 60 dana zatvora. U predmetnom slučaju nema uvjeta za blaže kažnjavanje budući da je kao otegotna okolnost utvrđena ranija pravomoćna kažnjavanost za prometni prekršaj, a navodi žalitelja da tako odmjerena kazna ugrožava njegovu materijalnu egzistenciju nisu potkrijepljeni nikakvim dokazima. Stoga je i ovaj sud mišljenja da je izrečena kazna primjerena i pogodna za postizanje svrhe kažnjavanja, djelovanje na ponašanje počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje.

 

8.1.  Ističe se da je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/22.) koji zbog konverzije novčane valute propisuje neznatno nižu novčanu kaznu za predmetni prekršaj, odnosno u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis  koji je najblaži za počinitelja. Međutim, ovaj sud nije izmijenio pravnu kvalifikaciju  djela i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) jer je mišljenja da je novčana kazna već pravilno odmjerena primjereno svim okolnostima slučaja i novi Zakon ne može dovesti do povoljnije kazne za počinitelja.

 

8.2.               Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela novčane kazne za uplatu, u za to određenom roku.                          

 

9.              Suprotno tvrdnji žalitelja, odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci je opravdana i zakonita, utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona, i nije izrečena u predugom trajanju. S obzirom na izrazitu težinu i značaj djela, što se ogleda se u visokom stupnju koncentracije alkohola kod žalitelja te prilike (od 2,28 g/kg), u velikoj mjeri je ugrožavao druge sudionike u prometu i njihovu imovinu. Po sudsko medicinskoj teoriji i praksi osobe pod takvim utjecajem alkohola nalaze u pijanom stanju, intelektualne funkcije su jako sužene, izražena je dremljivost, povremeno se gubi prisebnost, a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja. S obzirom na pogibeljnost počinjenog djela te pravilno cijenjenu opasnost od ponavljanja prekršaja, budući da je i ranije osuđivan zbog prometnog prekršaja i osoba je mlađe životne dobi, nedovoljnog iskustva i svijesti o opasnosti vožnje pod utjecajem alkohola, to je i ovaj sud mišljenja da je mjera razmjerna težini prekršaja, prekršajima koji se mogu očekivati i stupnju opasnosti počinitelja, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u predmetnom slučaju. Okolnosti putovanja iz mjesta prebivališta do radnog mjesta na koje upire žalitelj nisu takve naravi da bi dovele u pitanje osnovanost i trajanje zaštitne mjere, naročito jer je za takve okolnosti znao i prije inkriminirane zgode i upuštanja u upravljanje vozilom, znajući za količinu i vrstu konzumiranog alkohola. Stoga je mišljenje ovog drugostupanjskog suda da nisu ostvareni uvjeti za preinačenje oduke o zaštitnoj mjeri.

 

10.               Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka.  

 

11.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona,  odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                                                                                                                                                                                                                                        

                                               U Zagrebu 6. lipnja 2024.

 

           Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

 

           Nada Horvatović, v. r.                                                        Renata Popović, v. r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Gospiću u 5 (pet) otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.