1                            Poslovni broj Kž-486/2024-4

 

 

 

                                                                                                                                                                                

 

 

            Poslovni broj Kž-486/2024-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. F., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu br. K-370/2024-4 od 24. lipnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj 12. rujna 2024. godine,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba opt. S. F. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.              

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu br. K-370/2024-4 od 24. lipnja 2024. godine, temeljem čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08), utvrđeno je da je opt. S. F. u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, pa mu je temeljem navedenog zakonskog članka određen prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

 

1.1. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08, optuženik je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka u cijelosti, te troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08. Nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada braniteljice optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

 

 

 

2. Protiv te presude žali se opt. S. F. po braniteljici N. K. R., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede Kaznenog zakona, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da drugostupanjski sud optuženiku odredi psihijatrijsko liječenje na slobodi.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-422/2024 od 4. rujna 2024. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

 

5. Žalba opt. S. F. je neosnovana.

 

6. Žalitelj (opt. S. F.) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji su navedeni su nerazumljivi. Suprotno tom žalbenom navodu prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

 

7. Žalitelj u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Zapravo žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

 

7.1. Nakon pozorne ocjene sadržaja iskaza svjedoka V. M., E. K., H. K., I. V., E. H., J. S. i M. R., posebno ošt. A. S., te sadržaja nalaza i mišljenja vještaka psihijatra, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da je opt. S. F. počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, u stanju neubrojivosti.

 

7.2. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra je razvidno da je optuženik radnje poduzeo u stanju neubrojivosti u kojem se nalazio uslijed duševne bolesti psihotičnog poremećaja, zbog koje nije bio u mogućnosti shvatiti značenje svoga postupanja, niti vladati svojom voljom. Po pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda radnje koje je optuženik poduzeo ne ostavljaju mjesta ikakvoj dvojbi da ih je poduzeo u cilju da ustraši V. M., A. S., E. i H. K., pri čemu je taj njegov cilj, a u kojem je prema sadržaju iskaza imenovanih koji su izrijekom verbalizirali preživljeni strah i uspio, posljedica optuženikove bolesti i nemogućnosti vladanja svojom voljom.

 

7.3. Stoga je optuženiku, imajući u vidu utvrđenja vještaka psihijatra, prvostupanjski sud pravilno na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08, odredio prisilni smještaj u psihijatrijsku

 

 

 

ustanovu u trajanju 6 (šest) mjeseci sukladno Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Naime, odredbom čl. 51. st. 1. ZZODS, propisano je da će sud odrediti prisilni smještaj neubrojive osobe u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 mjeseci, ako na temelju mišljenja vještaka psihijatra utvrdi da postoji vjerojatnost da bi ta osoba zbog težih duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njezina neubrojivost mogla ponovno počiniti teže kazneno djelo i da je za otklanjanje te opasnosti potrebno njezino liječenje u psihijatrijskoj ustanovi. Kako u predmetnom slučaju vještak psihijatar nalazi postojanje takve vjerojatnosti te preporučuje za otklanjanje utvrđene opasnosti primjenu psihijatrijskog liječenja u psihijatrijskoj ustanovi, to je upravo sukladno odredbi čl. 554. st. 1. ZKP/08, optuženiku određeno psihijatrijsko liječenje u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju 6 mjeseci.

 

7.4. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica, a na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Žalbeni navodi optuženika, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

8. Žalitelj pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona. Međutim, takav žalbeni navod, koji se posebno ne obrazlaže, nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o provođenju psihijatrijskog liječenja. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno.

 

9. Slijedom navedenog žalba opt. S. F. nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

 

 

Osijek, 12. rujna 2024.