1

Poslovni broj: Gž-490/2024-2

 

Poslovni broj: Gž-490/2024-2

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

 

RJEŠENJE

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja zavoda, OIB: ..., iz Z., Regionalni ured R., zastupanog po punomoćniku L. D., dipl. pravniku, protiv tuženika R. d.o.o., OIB: ..., iz R. G., zastupanog po punomoćniku B. J., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj Pn-470/2019-27 od 26. siječnja 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2024.,

 

riješio je

 

Žalba  tužitelja prihvaća se kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj Pn-470/2019-27 od 26. siječnja 2024. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku R. d.o.o. iz R. G. isplatiti iznos štete od 1.840,31 EUR na ime troškova liječenja i bolovanja osiguranice M. J. iz K. na IBAN ..., poziv na broj odobrenja ..., sa zakonskim zateznim kamatama prema Zakonu o obveznim odnosima, a koje na taj iznos teku po stopi propisanoj čl.29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), koja se od 01.08.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to kamate kako teku, a koje je dužan uplatiti na IBAN ..., poziv na broj model ..., svrha ..., a koje teku kako slijedi:

- na iznos od 122,71 EUR od 18.10.2018.g. do isplate,

- na iznos od 385,66 EUR od 31.10.2018.g. do isplate,

- na iznos od 403,19 EUR od 19.12.2018.g. do isplate,

- na iznos od 350,60 EUR od 28.12.2018.g. do isplate,

- na iznos od 262,95 EUR od 21.01.2019.g. do isplate,

- na iznos od 12,02 EUR od 19.12.2018.g. do isplate,

- na iznos od 27,60 EUR od 19.12.2018.g. do isplate,

- na iznos od 7,25 EUR od 13.07.2018.g. do isplate,

- na iznos od 37,82 EUR od 14.08.2018.g. do isplate,

- na iznos od 21,74 EUR od 13.09.2018.g. do isplate,

- na iznos od 16,77 EUR od 15.10.2018.g. do isplate,

- na iznos od 29,86 EUR od 14.11.2018.g. do isplate,

- na iznos od 7,46 EUR od 14.05.2019.g. do isplate,

- na iznos od 5,52 EUR od 21.09.2018.g. do isplate,

- na iznos od 2,60 EUR od 21.09.2018.g. do isplate,

- na iznos od 2,60 EUR od 21.09.2018.g. do isplate,

- na iznos od 5,52 EUR od 21.09.2018.g. do isplate,

- na iznos od 52,50 EUR od 05.07.2018.g. do isplate,

- na iznos od 10,49 EUR od 17.12.2018.g. do isplate,

- na iznos od 9,17 EUR od 15.10.2018.g. do isplate,

- na iznos od 5,86 EUR od 15.11.2018.g. do isplate,

- na iznos od 54,52 EUR od 13.12.2018.g. do isplate,

- na iznos od 5,86 EUR od 17.12.2018.g. do isplate,

te isplatiti tužitelju zavodu Z., Regionalni ured R., iznos štete dopunskog osiguranja u iznosu od 19,76 EUR na ime troškova liječenja za osiguranicu M. J. iz K. na IBAN ..., poziv na broj odobrenja ..., sa zakonskim zateznim kamatama prema Zakonu o obveznim odnosima, a koje na taj iznos teku po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), koja se od 01.08.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to kamate kako teku, a koje je dužan uplatiti IBAN ..., poziv na broj model ..., svrha ..., a koje teku:

- na iznos od 13,12 EUR od 27.07.2018.g. do isplate,

- na iznos od 3,32 EUR od 17.10.2018.g. do isplate,

- na iznos od 3,32 EUR od 16.11.2018.g. do isplate "

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.250,00 EUR u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj 9. veljače 2024. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

3. Odgovor na žalbu nije dan.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. U svojoj žalbi tužitelj navodi da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno razlozi presude su nejasni i proturječni. Isto tako, razlozi navedeni u presudi nisu u suglasnosti s drugim ispravama u spisu pa niti činjenično stanje nije pravilno utvrđeno.

 

5.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu jer je za svoju odluku dao jasne razloge pa je istu moguće ispitati, a nisu počinjene niti druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti povodom žalbi stranaka primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

6. Tužitelj tužbom, a na temelju članaka 136. i 139. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13. i 137/13.; dalje: ZOZO), potražuje od tuženika kao poslodavca oštećenice M. J. isplatu iznosa od 1.840,31 eura, a koji iznos je plaćen na ime troškova liječenja i bolovanja osiguranice M. J. te iznos od 19,76 eura na ime troškova liječenja temeljem dopunskog osiguranja.

 

6.1. Tuženik je istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti prvostupanjskog suda te je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva uz tvrdnju da je do ozljeđivanja M. J. došlo isključivo njezinom krivnjom.

 

6.2. Prvostupanjski sud je u točki 6. svoje odluke odbio prigovor stvarne nenadležnosti s pozivom na izmjene Zakona o parničnom postupku prema kojim izmjenama, a koje su bile na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, u članku 34. stavak 1. točka 9. je propisana nadležnost općinskog suda, između ostalog, i za regresne zahtjeve iz zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja.

 

6.3. Na temelju dokaza koji su provedeni u postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je M. J. u vrijeme štetnog događaja 20. lipnja 2018. bila zaposlenica tuženika te je radila na četverostranoj blanjalici,

- da se njezin posao sastojao u stavljanju hrastovih elemenata u blanjalicu te nakon prolaska kroz stroj je radnik D. G. obrađene elemente slagao na paletu,

- da je oko 19,30 sati došlo do zastoja kretanja dva drvena elementa i izbacivanje iz linije valjka za posmak, nakon čega je M. J. zaustavila transportne valjke, ali ne i sva četiri glodala te je izvukla prvi drveni element iz stroja, a prilikom izvlačenja drugog glodalo joj je otkinulo kažiprst lijeve ruke,

- da je pomoćni radnik D. G. pritiskom na gumb zaustavio rad stroja,

- da navedeni stroj u trenutku ozljeđivanja osiguranice tužitelja nije bio periodički pregledan sukladno Pravilniku o pregledu i ispitivanju radne opreme, čime je tuženik kao poslodavac povrijedio članak 42. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18.; dalje: ZZR),

- da iz nalaza inspekcije rada proizlazi da u trenutku ozljeđivanja osiguranice tužitelja radni postupak se nije obavljao sukladno članku 44. stavak 1. ZZR-a jer potiskivači na stroju nisu bili prilagođeni/podešeni dimenzijama hrastovih elemenata koji su se kretali kroz stroj, čime je došlo do ispadanja istih iz linije,

- da poslove koje je osiguranica tužitelja obavljala na stroju predstavljaju poslove s posebnim uvjetima rada u smislu članka 36. ZZR-a te je radnica sukladno utvrđenju inspekcije rada bila zdravstveno i stručno osposobljena za obavljanje tih poslova, odnosno poslova rukovatelja strojevima za obradu drva,

- da je poslove obavljala s potrebnom zaštitnom opremom,

- da se na stroju nalazi naljepnica s uputama za rad na siguran način na kojim je navedeno, između ostalog, da u fazi rada obradak mora biti stabilan kako se ne bi nekontrolirano micao i odletio iz stroja i da odstranjivanje drvenih ostataka iz neposredne blizine radnih glava je dozvoljeno samo pomoću odgovarajućih pomagala i to samo kada stroj nije u pogonu,

- da iz nalaza vještaka zaštite na radu proizlazi da osiguranica tužitelja nije bila osposobljena za popravke i slične radnje na predmetnom stroju,

- da poslodavac nije vodio dovoljno pozornosti u razradi radnog procesa, odnosno da je došlo do improvizacije pri obavljanju navedenog posla te loše organizacije rada u smislu osiguranja mjesta rada osnovnim i posebnim pravilima zaštite na radu,

- da je neposredni rukovoditelj dozvolio obavljanje radne operacije bez prilagođavanja blanjalice na potrebne dimenzije za obradu te da je bio dužan nadzirati rad radnika pri obavljanju radova otklanjanja zastoja jer to nisu uobičajeni radovi rukovanja radnom opremom.

 

6.4. Na temelju tako utvrđenih činjenica, a s pozivom na članak 25. ZZR-a kojim je propisano da se smatra da ozljeda na radu koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu, zaključuje da je osiguranica tužitelja isključivo odgovorna za štetni događaj jer je postupala s krajnjom nepažnjom na koju tuženik kao poslodavac nije mogao utjecati niti je mogao izbjeći posljedicu.

 

6.5. S obzirom na takav zaključak suda, prvostupanjski sud zaključuje da se nisu ispunili uvjeti za naknadu troškova liječenja i bolovanja koje je tužitelj snosio u odnosu na zdravstvene ustanove u kojima se njegova osiguranica liječila te isplaćene naknade za bolovanje u smislu članka 136. i 139. ZOZO-a, zbog čega je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

6.6. O visini tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud  nije raspravljao niti je u tom pravcu provodio bilo kakve dokaze obzirom da je ocijenio kako ne postoji odgovornost tuženika za štetni događaj pa stoga niti njegova obveza naknade štete tužitelju.

 

6.7. O troškovima postupka odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a, a visina troška utvrđena je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.).

 

7. U svojoj žalbi tužitelj ocjenjuje kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao u svojoj odluci jer da iz nalaza vještaka zaštite na radu te iz inspekcijskih nalaza proizlazi propust poslodavca u organiziranju rada na navedenom stroju, zbog čega se ne može smatrati da postoji isključiva odgovornost osiguranice tužitelja za štetni događaj. Ukazuje na povredu članka 44. stavak 1. ZZR-a, odnosno na činjenicu da nisu bili podešeni bočni potiskivači koji su pridržavali elemente u kretanju što je dovelo do zastoja u radu stroja i izbacivanje istih iz linije valjka.

 

7.1. Po ocjeni ovog suda, za sada se iz provedenih dokaza i utvrđenih činjenica ne bi moglo zaključiti kako je za štetni događaj isključivo odgovorna osiguranica tužitelja, a niti je u odnosu na sve bitne elemente za ocjenu odgovornosti, odnosno suodgovornosti tuženika i osiguranice tužitelja u štetnom događaju činjenično stanje potpuno utvrđeno.

 

7.2. Iz iskaza svjedoka I. M., višeg inspektora rada za zaštitu na radu koji je  sastavio zapisnik od 21. lipnja 2018., proizlazi da je prema izjavama osiguranice tužitelja i pomoćnog radnika D. G. utvrđeno kako je osiguranica tužitelja obavijestila nadređenog poslovođu o tome da je potrebno namjestiti stroj na obradu hrastovih elemenata širine 5, 6, 8 i 10 cm jer stroj nije namješten za obradu elemenata u toj širini (do dnevne stanke obrađivani elementi veće širine), na što da joj je odgovoreno da je sve isto i neka nastavi s radom. Iz nalaza inspekcije rada proizlazi kako potiskivači na stroju nisu bili prilagođeni/podešeni dimenzijama hrastovih elemenata koji su se kretali kroz stroj zbog čega je došlo do ispadanja istih iz linije. Iskazom svjedoka V. B. nije utvrđeno je li se osiguranica tužitelja obratila njemu sa zahtjevom za podešavanje potiskivača ili nekom drugom, obzirom da iz Zapisnika inspekcije rada proizlazi da je osiguranici tužitelja neposredno nadređeni bio K. G., kao ni čiji je zadatak bio izvršiti podešavanje potiskivača na stroju. Svjedok V. B. navodi kako je on bio ovlašten za otklanjanje kvara na stroju i da mu se osiguranica tužitelja ranije obraćala u situacijama zaštopavanja stroja, ali mu se ovaj put nije obratila. Iz njegovog iskaza također proizlazi da na stroju postoji tipka „stop“ koju treba pritisnuti prije nego što se vrši odštopavanje kako bi se stroj u potpunosti zaustavio.

 

7.3. Iz izjave osiguranice tužitelja proizlazi kako je ona pritisnula tipku za zaustavljanje prije nego što je krenula odštopavati stroj te nije vidjela da bi bilo koji dio stroja bio u pogonu, dok iz izjave pomoćnog radnika D. G. koji je radio s osiguranicom tužitelja proizlazi kako je ona zaustavila posmak transportnih valjaka, ali ne i rad sva četiri glodala. Zbog toga nije jasno na koji način se stroj zaustavlja, odnosno da li se pritiskom na crveni gumb zaustavlja rad stroja u cijelosti ili je moguće zaustaviti rad pojedinih dijelova stroja (transportnih valjaka i glodala).

 

7.4. Za sada, po ocjeni ovog suda, nisu utvrđene sve činjenice koje su bitne za ocjenu odgovornosti tuženika i osiguranice tužitelja u štetnom događaju pa temeljem toga i odgovornost tuženika za štetu tužitelju. Neposredni uzrok štete je odštopavanje stroja dok isti nije bio ugašen u cijelosti, ali je razlog zbog kojeg je došlo do pomaka hrastovih elemenata u stroju bio u tome što potiskivači nisu bili podešeni na širinu drvnih elemenata koji su stavljani u stroj. Ako se uzme kao točna tvrdnja svjedoka I. M. da su mu osiguranica tužitelja i D. G. rekli da su od poslovođe tražili podešavanje potiskivača, onda se ne može zaključiti da nema propusta poslodavca i njegovog doprinosa, a time i odgovornosti za štetni događaj.

 

7.5. Kako činjenično stanje nije za sada u potpunosti utvrđeno, to niti materijalno pravo nije pravilno primijenjeno. Zbog toga je ovaj sud ukinuo pobijanu odluku i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje primjenom članka 370. ZPP-a.

 

8. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će nastavno saslušati svjedoka V. B. radi utvrđenja tko je zadužen za podešavanje potiskivača i kada se to podešavanje obavlja, te kako se zaustavlja konkretan stroj obzirom da se iz za sada provedenih dokaza može zaključiti da je moguće parcijalno zaustaviti pojedine dijelove stroja te ako je to moguće kako se to čini.

 

8.1. Ponovno će ocijeniti već provedene dokaze, te će voditi računa o tome da je od strane inspekcije rada kod tuženika utvrđen propust u smislu članka 44. stavak 1. ZZR-a, a što je dovelo do zastoja u radu stroja te posljedično postupanja osiguranice tužitelja u otklanjanju zastoja.

 

8.2. Obzirom na utvrđenje inspekcije rada da se radni postupak nije obavljao na način da se ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, to osiguranica tužitelja po ocjeni ovog suda ne može biti isključivo odgovorna za štetni događaj, već se može samo raditi o njezinom doprinosu u štetnom događaju pa će prvostupanjski sud, ukoliko prihvati stav ovog suda u pogledu doprinosa, ocijeniti i eventualni doprinos osiguranice tužitelja i tuženika u štetnom događaju, a isto tako će ocijeniti i dokaze predložene na visinu štete.

 

9. Nakon toga će donijeti novu odluku o glavnoj stvari, kao i o troškovima postupka.

 

Koprivnica, 10. rujna 2024.