1

Poslovni broj: Gž-1102/2024-2

 

Poslovni broj: Gž-1102/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. P., OIB:…, iz Z., zastupane po punomoćniku M. N., odvjetniku iz Z., protiv tuženika U.o. d.d., OIB:…, iz Z., zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku iz O. društva R. & p. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1050/2020-124 od 6. lipnja 2024., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 5. rujna 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalbe stranaka se djelomično uvažavaju, a djelomično odbijaju kao neosnovane te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1050/2020-124 od 6. lipnja 2024.:

 

- preinačuje u točki I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici na dosuđeni iznos od 28.078,84 eura plati zatezne kamate u razdoblju od 16. rujna 2008. do 10. veljače 2021. na način da se taj dio tužbenog zahtjeva odbija u cijelosti

 

- potvrđuje u cijelom preostalom dijelu točke I. izreke

 

- potvrđuje u točki II. izreke

 

i   r i j e š i o   j e

 

I. Žalba tužiteljice se uvažava, a žalba tuženika se odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1050/2020-124 od 6. lipnja 2024. preinačuje u točki III. izreke na način da se tuženiku nalaže da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 10.200,21 EUR (deset tisuća dvjesto eura i dvadeset jedan cent) u roku od 15 dana, a odbija se dio tužiteljičinog zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 33.005,89 EUR (trideset tri tisuće pet eura i osamdeset devet centi).

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe u iznosu od 1.353,20 EUR (jedna tisuća tri sto pedeset tri eura i dvadeset centi), kao i zahtjev za naknadu parničnog troška sastava žalbe i sudske pristojbe u iznosu od 11.108,49 EUR (jedanaest tisuća stotinu osam eura i četrdeset devet centi).

 

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 2.392,01 EUR (dvije tisuće tri stotine devedeset dva eura i jedan cent).

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Nalaže se tuženiku U.o. d.d. iz Z., OIB:…, isplatiti tužiteljici D. P. iz Z., OIB:…, iznos od 28.078,84 eur, sa zateznim kamatama koje teku od 16. rujna 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 36.632,96 eur te sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos za razdoblje od 05. lipnja 2008. do 15. rujna 2008. godine.

III. Svaka stranka snosi svoj dio troškova postupka."

 

2. Protiv presude žale se obje stranke.

 

2.1. Tužiteljica se žali protiv točaka II. i III. izreke pobijane presude zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači.

 

2.2. Tuženik se žali protiv točaka I. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP-a i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tuženik je podnio odgovor na tužiteljičinu žalbu kojim je predložio da se njezina žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. Kako odgovor na žalbu nije bio potreban radi vođenja parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP, odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška odgovora na žalbu.

 

4. Žalbe stranaka su djelomično osnovane.

 

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP.

 

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da su 2004. godine tužiteljica kao ugovarateljica osiguranja i tuženik kao osiguratelj sklopili ugovor o osiguranju tužiteljičine kuće, između ostalog i od požara, time da je svota osiguranja iznosila 487.571,09 kn. Nadalje je utvrđeno da je na tužiteljičinoj kući došlo do požara u kojem je kuća oštećena, a nije sporno da je nakon požara kuća srušena. Provedeno je građevinsko vještačenje temeljem kojeg je utvrđeno da je na tužiteljičinoj kući nastala totalna šteta i da je vrijednost kuće prije nastanka štete iznosila 211.560,00 kn te je dosuđujućim dijelom pobijane presude na temelju članka 932. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.; dalje: ZOO) i na temelju članka 10. Uvjeta za osiguranje obiteljske kuće koji su sastavni dio predmetnog ugovora o osiguranju tuženiku naloženo da tužiteljici plati iznos od 28.078,84 eura sa zateznim kamatama koje teku od 16. rujna 2008. do isplate dok je preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 36.632,96 eura sa zateznim kamatama odbijen.

 

7. Tužiteljica se žali osporavajući pravilnost vještakovog izračuna prometne vrijednosti predmetne kuće prije štetnog događaja u iznosu od 211.560,00 kn. Ukazuje na to da je sa R. d.d. sklopila Ugovor o kreditu te da je radi osiguranja povrata kredita zasnovano založno pravo na kući, a za potrebe tog kredita je ovlašteni procjenitelj R. C. izvršio procjenu prometne vrijednosti kuće te je tu vrijednost još 2004. godine utvrdio u iznosu od 487.571,09 kn pa stoga smatra da nije moguće da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o osiguranju ta kuća vrijedila 487.571,09 kn, a koju procjenu je prihvatio i tuženik, da bi 2008. godine vrijedila 211.560,00 kn. Također osporava i pravilnost metodologije izračuna koju je vještak primijenio.

 

7.1. Međutim, te prigovore je tužiteljica iznosila i tijekom postupka. Vještak je odgovorio na njih navodeći da je procjenu izvršio u skladu s Pravilnikom o procjeni vrijednosti nekretnina i da je novu vrijednost kuće utvrdio u iznosu od 492.000,00 kn, a amortiziranu vrijednost, odnosno stvarnu vrijednost prije nastanka požara, u iznosu od 211.560,00 kn. Vještak je utvrdio da predmetna kuća nema vodovod ni telefonski priključak, da su temelji kuće građeni od kombinacije kamena, betona i slično, bez ikakve armature, podovi su bili građeni od drveta i dasaka, jedino je u kuhinji postavljena glazura, u kući nije bilo podnih pločica, parketa, laminata ili sličnog materijala osim manje kvadrature zidnih pločica u kuhinji, stropovi su na cijeloj kući bili izgrađeni od drveta, trstike i vezivnog materijala, niti jedan od stropova nije bio betoniran ili armiran, kuća nije imala telefonski ni plinski priključak, nije bila priključena na gradski vodovod (postojala je instalacija za interni vodovod no duže vrijeme nije bila u funkciji) niti je sanitarni čvor bio priključen na kanalizaciju, a radi se o klasičnom poljskom WC-u izgrađenom s vanjske strane kuće bez instalacija za ispiranje WC školjke, dok kupaonice nije bilo. Nadalje, utvrđeno je da je protiv gore navedenog procjenitelja R. C. podnesena kaznena prijava, pa kada se ima na umu da je vještak tijekom postupka iscrpno odgovorio na sve tužiteljičine primjedbe, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužiteljica svojim prigovorima u smislu članka 261. stavak 3. ZPP-a nije dovela u osnovanu sumnju pravilnost danog mišljenja i pravilno je postupio kada je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i prometnu vrijednost predmetne kuće prije nastanka požara utvrdio u iznosu od 211.560,00 kn.

 

7.2. Tuženik se žali navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da ugovor o prodaji kojim je tužiteljica kupila predmetnu kuću od ranijih vlasnika D. i M. S. nije prividni ugovor. Poziva se na izjave M. S. i D. S. koje su oni dali službenicima MUP-a prilikom obavljanja izviđajnih radnji povodom predmetnog požara, a iz kojih proizlazi da je ugovor o prodaji predmetne kuće kojim su M. i D. S. prodali tu kuću tužiteljici zapravo fiktivni ugovor jer nikakve stvarne prodaje nije bilo već je ugovor o prodaji tužiteljici samo poslužio radi dobivanja kredita čija sredstva je utrošila na otvaranje vlastite špediterske tvrtke, a S. su i dalje ostali stvarni vlasnici kuće pa stoga tužiteljica nije imala nikakav opravdani materijalni interes da do osiguranog slučaja ne dođe zbog čega temeljem odredbe članka 924. stavka 2. ZOO-a ne bi imala prava iz osiguranja. Međutim, tužiteljica je sa prodavateljima sklopila uredan ugovor o prodaji nekretnine na kojoj se nalazi osigurana kuća i temeljem tog ugovora se je u zemljišnoj knjizi upisala kao vlasnica čime je stekla vlasništvo nekretnine. To vlasništvo joj prodavatelji kao prijašnji vlasnici ne osporavaju te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica upisom u zemljišnu knjigu postala stvarna vlasnica predmetne nekretnine slijedom čega je imala materijalni interes da ne dođe do osiguranog slučaja zbog čega taj žalbeni razlog nije osnovan.

 

7.3. Tuženik se nadalje žali zbog toga što su tužiteljici na dosuđeni iznos dosuđene zatezne kamate od 16. rujna 2008. Pri tom se poziva na odredbu članka 12. stavak 3. Općih uvjeta za osiguranje imovine (dalje: Opći uvjeti) koji su sastavni dio predmetnog ugovora o osiguranju. Tom odredbom je propisano da osiguratelj ima pravo odgoditi isplatu ako  postoji sumnja u ovlaštenje ugovaratelja osiguranja da primi isplatu dok god ne podnese potrebne dokaze.

 

7.4. Nije sporno da je predmetna polica osiguranja bila vinkulirana u korist R. A. d.d., a na temelju ugovora o kreditu kojeg je ta banka sklopila sa tužiteljicom. Stoga je tužiteljica na temelju citirane odredbe članka 12. stavak 3. Općih uvjeta prilikom podnošenja zahtjeva za isplatu osigurnine trebala tuženiku predočiti dozvolu banke da se osigurnina isplati njoj. Tuženik je tijekom postupka prigovarao aktivnoj legitimaciji tužiteljice navodeći da tužiteljica nije predočila nikakvu dozvolu banke da se osigurnina isplati tužiteljici. U tijeku postupka dostavljane su različite proturječne izjave o postojanju suglasnosti banke da se osigurnina isplati tužiteljici time da je Odvjetničko društvo M. i K. dostavljalo podatak da je banka suglasna s isplatom osigurnine tužiteljici, a sama banka je dopisom tuženiku navela da nije suglasna da se osigurnina isplati tužiteljici. Dakle, doista je postojala sumnja u ovlaštenje tužiteljice da primi isplatu te je stoga tuženik na temelju citiranog članka 12. stavak 3. Općih uvjeta imao pravo odgoditi isplatu osigurnine tužiteljici. Tužiteljica je tek uz podnesak od 8. veljače 2021., a koji je tuženiku dostavljen 10. veljače 2021., dostavila nedvosmislenu suglasnost da se osigurnina isplati tužiteljici i za tuženika je tek tada nastala obveza da tužiteljici isplati osigurninu. Stoga zatezne kamate na dosuđeni iznos ne mogu teći od 16. rujna 2008. već su počele teći od dana saznanja tuženika da je banka suglasna s isplatom osigurnine tužiteljici, dakle od 11. veljače 2021. pa je zbog toga dio prvostupanjske presude kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici na dosuđeni iznos od 28.078,84 eura plati zatezne kamate u razdoblju od 16. rujna 2008. do 10. veljače 2021. preinačen na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a na način da je taj dio tužiteljičinog tužbenog zahtjeva odbijen, a slijedom gore iznijetih razloga je na temelju članka 361. stavak 1. ZPP-a potvrđen preostali dio prvostupanjske presude pod točkama I. i II. izreke.

 

8. Obje stranke se žale protiv odluke prvostupanjskog suda o trošku postupka. Prvostupanjski sud je zaključio da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima pa je stoga na temelju članka 154. stavak 4. ZPP-a odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove. Međutim, po ocjeni ovog suda, ne može se smatrati da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima. Tužiteljici je dosuđen iznos od 28.078,84 eura, a odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 36.632,96 eura te se po ocjeni ovog suda radi o situaciji u kojoj su stranke djelomično uspjele u parnici i odluku o parničnom trošku treba donijeti primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a. Tužiteljica je 100 % uspjela u dokazivanju osnove svog zahtjeva, a s visinom je uspjela u 43,39 % pa ukupni uspjeh tužiteljice iznosi 71,69 %,  a uspjeh tuženika je 28,31 %. Kada se od postotka tužiteljičinog uspjeha oduzme postotak tuženikovog uspjeha, proizlazi da tuženik treba tužiteljici naknaditi 43,37 % njezinog parničnog troška.

 

8.1. Parnični trošak tužiteljice sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 1.230,00 eura na temelju Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa), troška podneska od 1. srpnja 2010. u iznosu od 1.230,00 eura na temelju Tbr. 8.1. Tarife, troška podneska od 28. ožujka 2012. u iznosu od 1.250,00 eura na temelju Tbr. 8.1. Tarife, troška zastupanja na ročištu od 10. listopada 2011. u iznosu od 1.250,00 eura na temelju Tbr. 9.1. Tarife, troška podneska od 12. listopada 2012. u iznosu od 1.250,00 eura na temelju Tbr. 8.1. Tarife, troška zastupanja na ročištu od 12. studenog 2012. u iznosu od 625,00 eura na temelju Tbr. 9.2. Tarife, troška zastupanja na ročištu od 2. prosinca 2013. u iznosu od 312,50 eura na temelju Tbr. 9.5. Tarife, troška podneska od 4. prosinca 2013. u iznosu od 1.250,00 eura na temelju Tbr. 8.1. Tarife, troška zastupanja na ročištu od 23. siječnja 2014. u iznosu od 1.250,00 eura na temelju Tbr. 9.1. Tarife, troška zastupanja na ročištu od 8. svibnja 2014. u iznosu od 1.250,00 eura na temelju Tbr. 9.1. Tarife, troška zastupanja na ročištu od 5. rujna 2014. u iznosu od 625,00 eura na temelju Tbr. 9.2. Tarife, troška podneska od 5. prosinca 2014. u iznosu od 625,00 eura na temelju Tbr. 8.3. Tarife, troška zastupanja na ročištu od 11. prosinca 2014. u iznosu od 625,00 eura na temelju Tbr. 9.2. Tarife, troška podneska od 20. siječnja 2015. u iznosu od 625,00 eura na temelju Tbr. 8.3. Tarife, troška zastupanja na ročištu od 18. svibnja 2016. u iznosu od 625,00 eura na temelju Tbr. 9.2. Tarife, troška zastupanja na ročištu od 2. lipnja 2016. u iznosu od 625,00 eura na temelju Tbr. 9.2. Tarife, troška podneska od 20. prosinca 2016. u iznosu od 625,00 eura na temelju Tbr. 8.3. Tarife, troška zastupanja na ročištu od 5. svibnja 2017. u iznosu od 1.250,00 eura na temelju Tbr. 9.1. Tarife, troška podneska od 19. travnja 2018. u iznosu od 312,50 eura na temelju Tbr. 8.4. Tarife, troška zastupanja na ročištu od 5. rujna 2018. u iznosu od 1.250,00 eura na temelju Tbr. 9.1. Tarife, troška zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 625,00 eura na temelju Tbr. 9.3. Tarife, troška sastava žalbe od 2. studenog 2018. u iznosu od 1.562,50 eura na temelju Tbr. 10.1. Tarife, troška sastava podneska od 5. veljače 2021. u iznosu od 625,00 eura na temelju Tbr. 8.3. Tarife, troška sastava podneska od 16. lipnja 2021. u iznosu od 312,50 eura na temelju Tbr. 8.4. Tarife, troška sastava podneska od 8. studenoga 2021. u iznosu od 625,00 kn na temelju Tbr. 8.3. Tarife, troška zastupanja na ročištu od 18. svibnja 2022. u iznosu od 1.250,00 eura na temelju Tbr. 9.1. Tarife, troška sastava podneska od 10. veljače 2023. u iznosu od 625,00 eura na temelju Tbr. 8.3. Tarife i troška zastupanja na ročištu od 20. ožujka 2024. u iznosu od 625,00 eura na temelju Tbr. 9.2. Tarife. Tužiteljici ne pripada trošak sastava podneska od 25. veljače 2015., sastava odgovora na žalbu od 13. veljače 2019. i sastava podneska od 13. svibnja 2022. obzirom da oni u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a nisu bili potrebni za vođenje postupka jer je tužiteljica u njima iznosila činjenice i pravne stavove koje je već ranije iznosila u parnici. Tužiteljici također ne pripada trošak zastupanja na ročištu od 17. svibnja 2021. budući da to ročište nije održano.

 

8.2. Tužiteljici također pripada naknada za plaćene predujmove za izvođenje građevinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 746,55 eura pa njezin ukupni parnični trošak iznosi 23.519,05 eura. Tužiteljici pripada 43,37 % tog iznosa odnosno iznos od 10.200,21 eura koliko joj je i dosuđeno.

 

8.3. Tužiteljica je zatražila dosudu parničnog troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 euro, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 euro, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 euro i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 821,22 eura. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da tužiteljica nije platila niti jednu od navedenih sudskih pristojbi pa joj nije nastao trošak tih pristojbi zbog čega je njezin zahtjev za naknadu tih troškova odbijen. Također, tužiteljica je sa žalbom uspjela tek u odnosu na parnični trošak, a nije uspjela u odnosu na odbijeni dio tužbenog zahtjeva pa je uspjeh žalbe minimalan zbog čega joj ne pripada naknada parničnog troška sastava žalbe, a niti sudske pristojbe na žalbu budući da iz spisa proizlazi da ta pristojba nije plaćena. Isto se odnosi i na tuženikovu žalbu kojom je tuženik uspio samo u odnosu na dio razdoblja u kojem treba tužiteljici platiti zatezne kamate na dosuđeni iznos, a nije uspio sa žalbom u odnosu na dosuđeni iznos pa je uspjeh i njegove žalbe minimalan i ne pripada mu naknada parničnog troška sastava žalbe. Zbog tih razloga su zahtjevi stranaka za naknadu parničnog troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu odbijeni.

Koprivnica, 5. rujna 2024.