Poslovni broj Kž-452/2024-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-452/2024-4

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Rošca i Damira Krahuleca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J.V., OIB:, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona ("NN" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 3. srpnja 2024., br. K-902/2024-21, u sjednici vijeća održanoj 5. rujna 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba opt. J.V. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

             

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, proglašen je krivim opt. J.V. zbog počinjenja tri kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnji iz čl. 139. st. 2. KZ/11, kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11, sve u svezi s čl. 51. KZ/11.

 

1.1. Na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 opt. J.V. su za tri kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11, počinjena na štetu A.M., utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 8 (osam) mjeseci, te je na temelju čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u  trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca.

 

 

 

 

 

 

 

1.2. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. J.V. će u kaznu zatvora na koju je osuđen biti uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. ožujka 2024. pa nadalje.

 

1.3. Na temelju čl. 69. KZ/11 opt. J.V. je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do prestanka izvršenja kazne zatvora.

 

1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („NN" br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) op. J.V. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 i to u paušalnom iznosu od 39,82 eura, te troškove psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 829,51 eura, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv te presude žali se opt. J.V. putem branitelja po službenoj dužnosti, N.G., odvjetnika u Odvjetničkom društvu G. i partneri jtd., iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni/sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi od optužbe za počinjenje druge prijetnje (prislanjanje noža pod vrat), te u odnosu na druga kaznena djela izrekne pojedinačne kazne u trajanju od šest mjeseci, te jedinstvenu kaznu u trajanju od deset mjeseci.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.   

 

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, koje osnove numerički ne označava, a iz navoda žalbe proizlazi da je optuženik priznao dva djela, no da prvostupanjski sud nije dao za ta djela valjane razloge iz kojih bi proizašao zaključak da bi se radilo o ozbiljnim prijetnjama, kao i u odnosu na treće djelo, koje optuženik osporava, a odnosi se na dio opisa radnje iz pobijane presude, da je optuženik prislonio nož pod vrat A.M., žrtvi partnerici u intimnoj vezi, te da joj je izrekao riječi prijetnje "raskomadat ću te, ubit ću tebe pa sebe!". Smatra da je prvostupanjski sud u analizi izvedenih dokaza u dokaznom postupku pogrešno utvrdio odlučne činjenice te da se u konkretnim okolnostima po stavu obrane nije dokazano da bi riječima "bacit ću te s balkona" predstavljala riječi ozbiljne prijetnje žrtvi. Nadalje, smatra da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje jer je prvostupanjski sud  samo na temelju iskaza žrtve utvrdio da je optuženik počinio opisana djela iz izreke presude, jer svjedok N.B. nema direktnih saznanja o izrečenim prijetnjama. Uslijed navedenog, smatra da izrečene riječi nisu predstavljale ozbiljnu prijetnju i upitno da li je tako i shvaćena, a što predstavlja bitno obilježje kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. u svezi st. 3. KZ/11, pa je time po mišljenju obrane počinjena i povreda Kaznenog zakona na štetu optuženika.

 

6.1. Suprotno žalbenom navodu žalitelja, u prvostupanjskoj presudi nema opisanih nejasnoća, ni proturječnosti, a sadrži valjane razloge i o činjenicama i o pravnim pitanjima, time da je prvostupanjski sud pozorno ocijenio sve izvedene dokaze pojedinačno i dovodeći ih u međusobnu vezu, pri čemu je naročito dana ocjena proturječnih dokaza. Stoga nema opisane bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

 

6.2. Optuženik se žali zbog povrede Kaznenog zakona, no obrazlažući u svojoj žalbi navedeni osnov, optuženik u suštini prigovara pravilnosti činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud, predlažući u suštinu drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, pa onda s tim u vezi problematizira pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da optuženik nije ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 za koja tri kaznena djela prema opisu radnji je optuženika oglasio krivim. Stoga nema opisane povrede Kaznenog zakona na štetu optuženika, kada je prvostupanjski sud našao dokazanim da je optuženik počinio tri kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, kako je to opisano u izreci pobijane presude, jer se Kazneni zakon ima primijeniti na činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono, za koje optuženik smatra da je trebalo biti utvrđeno.

 

7. Ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu povodom izjavljenih povreda, a shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 nije utvrdio neku od drugih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen Kazneni zakon, na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

8. Optuženik se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da je prvostupanjski sud nekritički prihvatio i vrednovao iskaz žrtve A.M., te iskaz svjedoka N.B. – sestre od žrtve, dok nije pravilno vrednovao iskaz optuženika koji je u osnovi priznao dva djela iz opisa izreke pobijane presude, te da nije pravilno utvrdio ozbiljnost izrečenih riječi optuženika prema žrtvi bacanjem s balkona iz koje prijetnje nije vjerojatan ishod po žrtvu, kao i prijetnja razbijanjem stana i vrata koje se odnose na prijetnju oštećenjem imovine a ne prema osobi, te činjenicu koju je isticao u obrani optuženik da je on prekinuo vezu sa partnericom, koje su sve okolnosti po mišljenju obrane pogrešno utvrđene i nisu pravilno vrednovane. Navodi da optuženik ne osporava da je prema opisu radnje rekao "ako me budeš nervirala, bacit ću te s balkona", odnosno kada je u drugom navratu izrekao riječi "razbit ću ti vrata, porazbijat ću ti cijeli stan i bacit ću te s balkona", no prvostupanjski sud nije pravilno vrednovao obranu optuženika kada je isti isticao da je točno da je izgovorio navedene riječi bacanje s balkona, ali da se samo u tome šalio i da nije ozbiljno mislio.

 

8.1. Suprotno takvim žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je pozornom ocjenom svih izvedenih dokaza koje je ocijenio pojedinačno i u međusobnoj vezi, te u vezu s obranom optuženika, pri čemu je naročito dana ocjena vjerodostojnosti proturječnih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Prvostupanjski sud pozorno je ocijenio obranu optuženika i to u dijelu obrane kojim nije osporavao da je u dva navrata izrekao riječi žrtvi da će je bacit s balkona, no nije prihvatio kao vjerodostojan dio iskaza koji je iznio da kada je izgovorio te riječi žrtvi, da se samo šalio. Naime, prvostupanjski sud je valjano argumentirao da žrtva kada je htjela prekinuti intimnu vezu s optuženikom, da isti to nije prihvaćao, da se žrtva boji visine i balkona, da ima zdravstvenih problema, te da je to bilo dobro poznato optuženiku kada je izrekao riječi prijetnje da će ju bacit s balkona, a isto tako je pravilno prvostupanjski sud vrednovao iskaz žrtve A.M. kao vjerodostojan i istinit, dosljedan i uvjerljiv, jer je okolnosno opisala sve tri protupravne radnje, te da je kod treće radnje od 1. ožujka 2024. obavijestila policiju koja je o toj činjenici sastavila i zapisnik o postupanju, a kojim su potvrđeni navodi iz iskaza žrtve vezano za taj događaj. U svezi navedenog događaja, žrtva se obratila i svojoj sestri N.B., koja je opisala u svom iskazu uvjerljivo i vjerodostojno okolnosti u svezi tog događaja od 1. ožujka 2024. kada je žrtva pozvala i policiju na intervenciju, te da je nakon nekoliko dana žrtva opisala i događaj koji optuženik osporava, da je optuženik u stanu u Ul. I. gardijske brigade T. br. .. navedenoj svjedokinji kako joj je optuženik dok je sjedila na krevetu u sobi, iz kuhinje donio nož i prislonio pod vrat i izrekao riječi "raskomadat ću te, ubit ću tebe pa sebe!". Pravilno je prvostupanjski sud cijenio iskaz  svjedokinje N.B. kao vjerodostojan, jer su potvrđeni navodi iz iskaza žrtve da su se protupravne radnje dogodile na način kako je to opisano u izreci pobijane presude, da je optuženik koji je učestalo bio u alkoholiziranom stanju, izrekao žrtvi riječi ozbiljne prijetnje da će je baciti s balkona i prislanjanjem noža pod vrat i da će je raskomadati. Svjedok je potvrdio da se njezina sestra ozbiljno uplašila za svoj život i sigurnost, jer su tako izrečene prijetnje uz upotrebu noža kod žrtve stvorile osjećaj da bi optuženik mogao ostvariti te prijetnje. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da iz iskaza navedenih svjedoka i izvješća o dojavi IV. PP PU zagrebačke od 1. ožujka 2024., proizlazi da je dokazano da je optuženik  počinio tri kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnju opisanu u čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 uz primjenu čl. 51. KZ/11, na štetu partnerice u intimnoj vezi – žrtve A.M.. Takva utvrđenja prvostupanjskog suda kao potpuna i pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

8.2. Kraj takvog stanja stvari, pravilno je prvostupanjski sud proglasio krivim optuženika za navedena protupravna djela, jer su upućene riječi i utvrđene okolnosti pod kojima su izgovorene, objektivno prikladne da kod osobe kojoj su upućene izazovu osjećaj straha, uznemirenosti i zabrinutosti za život i tjelesni integritet.  Pravilno je prvostupanjski sud navedene odlučne činjenice vrednovao i utvrdio da je žrtva bila u strahu za sebe i za vlastiti život, iz kojeg razloga je pozvala na intervenciju i policiju, a isto tako je pravilno vrednovao da je optuženik s namjerom izrekao navedene riječi s ciljem zastrašivanja i uznemiravanja partnerice u intimnoj vezi koja je s njim prekinula tu vezu 1. ožujka 2024. Stoga nema navedene povrede pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9. Žalitelj ističe i prigovor zbog odluke o kazni, navodeći da je prvostupanjski sud kada mu je utvrdio pojedinačnu kaznu zatvora od osam mjeseci za svako od tri djela iz čl. 139. st. 3. KZ/11, te na temelju čl. 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, da je navedena kazna zatvora prestroga jer je po obrani prvostupanjski sud propustio utvrditi postojanje olakotnih okolnosti, dok je precijenjen značaj otegotnih okolnosti. Ističe da je prvostupanjski sud propustio kao olakotno cijeniti priznanje optuženika da je počinio dva djela iz opisa radnje izreke presude, te da je prema psihijatrijskom vještaku koji je predložio sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola iz čl. 65. KZ/11, utvrđeno da je optuženik bio smanjeno ubrojiv. Smatra da i troškove postupka je prvostupanjski sud neosnovano odredio optuženiku i da ga je trebao osloboditi tih troškova zbog lošeg imovnog stanja.

 

9.1. Suprotno žalbenom navodu optuženika, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor, vrste i mjere kazne kada je pojedinačno utvrđivao kazne zatvora za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 u trajanju od osam mjeseci za svako od tri počinjena djela, koje pojedinačne kazne su i po ovom drugostupanjskom sudu pravilno utvrđene, sukladno svim utvrđenim okolnostima koje su utvrđene kod optuženika. Naime, pravilno je kao otegotno ocijenjeno znatan stupanj kriminalne volje i upornosti, kada je optuženik u kratkom vremenskom razdoblju počinio u tri navrata obilježje istog kaznenog djela, u alkoholiziranom stanju, te da je pravilno utvrđeno kao otegotna okolnost da je optuženik pravomoćno osuđivan zbog kaznenog djela s elementima nasilja presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu br. K-/2016 zbog kaznenog djela oštećenje tuđe stvari, te presudom br. K-/2019 zbog istog kaznenog djela prijetnje, za što je u ovom postupku pravilno utvrđeno da je počinio obilježja tri kaznena djela na štetu iste žrtve. Nadalje, pravilno je kao otegotno utvrđeno da je optuženik višestruko prekršajno kažnjavan i to u pet navrata zbog prekršaja iz Zakona protiv javnog reda i mira. Pravilno prvostupanjski sud, protivno žalbenom navodu žalitelja, nije kao olakotno utvrdio da je optuženik priznao djela, kada je u osnovi osporavao da bi počinio sva tri opisana djela, odnosno optuženik nije u potpunosti priznao pojedinačno svako djelo u cjelini, kao i krivnju za ista. Međutim, žalitelj s pravom upire da je okolnost da je optuženik otac mlt. djeteta trebalo cijeniti kao olakotno.

 

9.2. Kraj takvog stanja stvari, pravilno je prvostupanjski sud sukladno čl. 51. KZ/11 osudio optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, te istom izrekao i sigurnosnu mjeru  shodno čl. 69. KZ/11 – obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do prestanka izvršenja kazne zatvora. Upravo takva jedinstvena kazna zatvora u navedenom trajanju je primjerena osobi optuženika i težini i brojnosti djela, te stupnju krivnje i utvrđenim osobnim i zdravstvenim prilikama, da će se navedenom sankcijom ispuniti svrha kažnjavanja, te ciljevi specijalne i generalne prevencije i izražavanja dostatne društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, te jačanja povjerenja u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, da je činjenje kaznenih djela pogibeljno a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da će takva jedinstvena kazne zatvora u navedenom trajanju dostatno utjecati na optuženika da više ne čini nova kaznena djela.

 

9.3.  Protivno prigovoru žalitelja, nije osnovan žalbeni navod u svezi odluke o troškovima, jer je po mišljenju obrane utvrđeno da optuženik nema imovine, da ima mjesečna primanja kada radi u Njemačkoj u iznosu od 1.400,00 eura i da ima maloljetno dijete, kada je prvostupanjski sud optuženika proglasio krivim, pravilno je temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 obvezao optuženika da nadoknadi troškove postupka pobliže navedene u izreci presude, a o čemu su dani valjani razlozi u 31. odlomku obrazloženja.

 

10.  Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, tako da je istu valjalo odbiti na temelju čl. 482. ZKP/08 i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

Osijek, 5. rujna 2024.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić