1

                                                                                  Poslovni broj: Gž-865/2023-3.

 

                       

          REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                 Tome  Skalice 2

         35000 SLAVONSKI BROD

                                                                                 Poslovni broj: Gž-865/2023-3.

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. B. OIB.: … iz Š., kojeg zastupa punomoćnik I. D., odvjetnik iz I., protiv tuženika S. V. OIB.: …, iz Č., zastupan po punomoćnici D. G. odvjetnici iz O., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom od 12. listopada 2023., poslovni broj: P-3631/2019., u sjednici vijeća održanoj 30. kolovoza 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I. Odbija se žalba tuženika S. V. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom od 12. listopada 2023., poslovni broj: P-3631/2019, u pobijanom dosuđujućem dijelu točke I. izreke, te u točki II. izreke prvostupanjske presude.

 

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Dužan je tuženik, u roku od petnaest dana, isplatiti tužitelju 13.000 eura/97.948,50 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za 3% kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, teku počev od dana presuđenja /12.10.2023.god./ pa do isplate, dok se za više traženo u odnosu na sporedno potraživanje /zahtijevanje isplate zakonske zatezne kamate kroz razdoblje od 24.2.2010.god. do 12.10.2023.god./ tužiteljev zahtjev odbija.

 

II. Dužan je tuženik, u roku od petnaest dana, na ime troškova postupka, isplatiti tužitelju 1.597,50 EUR / 12.036,20 kn, sa zakonskom zateznom kamatom opisanom u stavku I., koja na taj iznos teče, počev od dana presuđenja /12.10.2023.god./, pa do isplate."

 

2. Protiv presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga. U žalbi ističe kako isprava nazvana od strane suda "Dana 16-08-2019" nije ugovor u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na Ugovor o zajmu, jer nema bitne elemente ugovora. Ističe kako zakon ne predviđa nikakvu posebnu formu za ugovor o zajmu pa se pisani oblik prepušta volji stranaka, ali ugovor o zajmu nikako ne može biti usmeni ugovor. Ističe dalje da je očito da su stranke bile u nekakvom dužničko vjerovničkom odnosu, no obveza je određena u eurima, a ne u kunama koje su bile sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj do promjene valute 1. siječnja 2023. zbog čega se na konkretan pravni odnos trebaju primijeniti odredbe o ništetnosti, jer je ugovorna obveza u suprotnosti sa Zakonom o obveznim odnosima. U žalbi dalje navodi da s obzirom na sadržaj isprave "Dana 16-08-2019" vidljivo je da to nije ugovor o zajmu, nego izjava da je novac pozajmljen 24. veljače 2010., nadalje novac nije dao tužitelj već osoba koja je tuženiku u tužiteljevo ime i za račun predala pozajmljena novčana sredstva, zbog čega između stranaka nije sklopljen ugovor o zajmu. U žalbi ističe i prigovor zastare duga, navodeći kako isti eventualno postoji samo kao moralna obveza. Osim toga, smatra da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti zašto nije povjerovao tuženiku kada je rekao da je izjavu potpisao pod prijetnjom, zbog čega se presuda ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 82/22, 114/22 – dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjska presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, koje nisu u suprotnosti sa izvedenim dokazima, stoga ne stoji žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koji se ukazuje u žalbi, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 13.000 eura sa kamatama od 24. veljače 2010. do isplate, koji novčani iznos je pozajmio tuženiku, ali mu ga tuženik nije vratio.

 

7. Prvostupanjski je sud, nakon provedenog postupka, utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dijelu u kojem je tužitelj tražio od tuženika da mu vrati iznos od 13.000 eura sa kamatama od presuđenja do isplate, a odbio je zahtjev za isplatom zateznih kamata od 24. veljače 2010. do presuđenja (12. listopada 2023.). Kako iz sadržaja žalbe ne proizlazi u kojem se dijelu pobija prvostupanjska presuda, ovaj drugostupanjski sud je, sukladno članku 365. stavku 1. ZPP-a, uzeo da se prvostupanjska presuda pobija u dijelu u kojem tuženik nije uspio u sporu, dakle u pobijanom dosuđujućem dijelu točke I. izreke, kao i u točki II. izreke.

 

8. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je tuženik osobno potpisao izjavu sačinjenu 16. kolovoza 2019., iz koje proizlazi da je 24. veljače 2010. od tužitelja posudio iznos od 13.000 eura kao i da mu navedeni iznos tuženik nije vratio. Po prijedlozima parničnih stranaka, na okolnosti koje su prethodile potpisivanju navedene izjave, saslušani su svjedoci D. G., te K. i T. V., koji su kao svjedoci nazočili i događaju koji je prethodio potpisivanju izjave, a koji su bili u društvu stranaka i to D. G. u društvu tužitelja, dok su K. i T. V. bili u društvu tuženika.

 

9. Iz njihovih suglasnih iskaza, kako je to zaključio i prvostupanjski sud, proizlazi da je potpisivanju izjave prethodio prvo verbalni, pa potom i fizički sukob između parničnih stranaka kojega je započeo tužitelj tako što je fizički, svojim automobilom zapriječio prolaz automobilu kojim je upravljao tuženik. Svjedoci su naveli da su spriječili daljnji fizički sukob stranaka, te da su se stranke nakon toga smirile i normalno razgovarale. Tijekom razgovora tužitelj je nazvao svoju tadašnju suprugu, inače sestru tuženika, koja je potvrdila da je sa računa tužitelja podigla iznos od 13.000 eura, te da je novac poslala tuženiku. Tuženik je, kako to proizlazi iz suglasnih iskaza svjedoka, priznao postojanje duga prema tužitelju, te je potom tužitelj sačinio izjavu koju je tuženik i potpisao. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je do potpisivanja izjave došlo kada sukoba više nije bilo i kada je situacija bila potpuno smirena.

 

10. Pravilno je prvostupanjski sud poklonio vjeru iskazima saslušanih svjedoka i zaključio da do potpisivanja izjave nije došlo zbog prisile i prijetnje, jer su sva trojica svjedoka potvrdili da je nakon prvotnog sukoba došlo do smirivanja situacije. Pri tome valja imati u vidu da su svjedoci T. i K. V., ujaci tuženika, da su u trenutku događaja bili u tuženikovom društvu, na temelju čega pravilno prvostupanjski sud zaključuje da unatoč činjenici da su sa istim u rodbinskom srodstvu, isti su svjedočili, suprotno navodima iz odgovora na tužbu u kojima je tuženik tvrdio da je izjava potpisana pod prisilom. Zbog navedenog, ovaj drugostupanjski sud i navode žalbe u kojima se ponavlja da je izjava potpisana pod utjecajem prijetnje i prisile smatra neosnovanim, a neosnovani su i žalbeni navodi kako prvostupanjski sud nije obrazložio razloge zbog kojih nije povjerovao tuženiku da je izjavu potpisao pod prijetnjom. Osim toga, valja također navesti kako tuženik na ove okolnosti koje ističe u žalbi, tijekom prvostupanjskog postupka nije predložio nikakve dokaze.

 

11. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja navesti da je ovaj prigovor tuženik istaknuo tek u žalbi. Sukladno članku 352. stavku 2. ZPP-a, budući da prigovor zastare nije istaknut tijekom prvostupanjskog postupka, a kako se na isti ne pazi po službenoj dužnosti, taj se prigovor ne može iznositi niti u žalbi.

 

12. Suprotno navodima žalbe, za ugovor o zajmu nije nužna pisana forma. Naime, polazeći od sadržaja odredbe članka 499. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/2018 dalje: ZOO) kojom je propisano da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće, ovaj sud drži da ugovor o zajmu nastaje samim sporazumom stranaka i za njegovu valjanost, a budući se radi o konsenzualnom i neformalnom ugovoru nije nužna pisana forma.

 

13. Što se tiče žalbenih navoda kako između stranaka nije sklopljen ugovor o zajmu, jer novac tuženiku nije dao tužitelj, već "osoba koja je je u tužiteljevo ime i za račun predala pozajmljena novčana sredstva", valja navesti da iz provedenih dokaza proizlazi da je upravo tužitelj pozajmio tuženiku iznos od 13.000 eura, jer se radi o novčanim sredstvima podignutim sa računa tužitelja, a tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi zajmodavatelj bila "osoba koja je je u tužiteljevo ime i za račun predala pozajmljena novčana sredstva".

 

14. U odnosu na žalbene navode kako je obveza tuženika određena u eurima, a ne u kunama koje su bile sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj do promjene valute 1. siječnja 2023. i kako se u konkretnom slučaju trebaju primijeniti odredbe o ništetnosti, valja navesti da je u vrijeme sklapanja ugovora o zajmu (24. veljače 2010.) na snazi bio Zakon o deviznom poslovanju ("Narodne novine" broj 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 133/09, 153/09, 145/10 i 76/13 dalje: ZDP) kojim je bilo propisano (članak 17.) da kredite u stranim sredstvima mogu rezidentima odobravati banke. Ostali rezidenti ne smiju međusobno odobravati kredite u stranim sredstvima plaćanja. Iz navedene odredbe proizlazi dakle da pozajmljivanje stranog novca između domaćih fizičkih soba u to vrijeme nije bilo dopušteno, pa je navedeni ugovor ništav u smislu članka 103. stavak 1. ZOO-a. Međutim, sukladno članku 104. stavku 1. ZOO-a, u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, pa kako za konkretan slučaj zakon ne određuje ništa drugo, tuženik dakle, treba vratiti tužitelju ono što je primio (iznos od 13.000,00 EUR), stoga je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je obvezao tuženika da tužitelju isplati iznos od 13.000 eura.

 

15. Odluku o troškovima postupka sud nije posebno ispitivao, jer se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 365. stavka 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, pa kako tuženik žalbom posebno ne osporava odluku o troškovima postupka, sud odluku o troškovima nije posebno ispitivao.

 

16. Zbog navedenog, a temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena u pobijanom dosuđujućem dijelu točke I. izreke, te u točki II. izreke (troškovi postupka).

 

17. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, jer sa žalbom nije uspio. Ova odluka temelji se na članku 166. stavku 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

 

18. U nepobijanom (odbijajućem dijelu točke I. izreke – zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata od 24. veljače 2010. do 12. listopada 2023.) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

                           

Slavonski Brod, 30. kolovoza 2024.

 

                                                                                                     Predsjednica vijeća

 

                                                                                                  Irena Dikanović-Terzić