1

                                                                                  Poslovni broj: Gž-527/2024-3.

 

                       

          REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                 Tome  Skalice 2

         35000 SLAVONSKI BROD

                                                                                 Poslovni broj: Gž-527/2024-3.

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari C. M., R., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. D., odvjetniku iz R., protiv tuženika B. R. d.o.o., R., OIB: …, zastupani po punomoćnici D. M., odvjetnici iz R., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 9. veljače 2024., poslovni broj: P-1720/2021-24, u sjednici vijeća održanoj 30. kolovoza 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba tuženika B. R. d.o.o. R. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci od 9. veljače 2024., poslovni broj: 77 P-1720/2021-24, u cijelosti.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.318,07 EUR /25 .000,00 HRK zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od 25.veljače 2021. pa do isplate, po stopi koja se do 31.prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.925,68 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9.2.2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. "

 

2. Protiv presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga. Prije svega smatra kako je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 82/22, 114/22 – dalje: ZPP), jer je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, odnosno presuda nema razloge o odlučnim činjenicama, pa se stoga ne može ispitati. U prvom redu se, kako se navodi u žalbi, osporava da bi tuženik „probio sve ugovorene i razumne rokove“. U žalbi ističe da je sklapanju glavnog ugovora prethodila izrada glavnog projekta koju obvezu je preuzeo sam tužitelj. Kako je glavni projekt bio završen tek krajem lipnja 2021., to tuženik nije mogao pristupiti sklapanju glavnog ugovora o gradnji bazena, kao niti započeti sa radovima prije navedenog datuma. Osim toga, tijekom ljetnih mjeseci je zabranjeno obavljanje građevinskih radova, pa tuženik sa gradnjom nikako nije mogao započeti. Krivnja za raskid ugovora je na strani tužitelja, a ne tuženika, pa zbog toga tuženik smatra da nije dužan tužitelju vratiti 25.000,00 kuna. Predlaže stoga usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu, odnosno podredno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Trošak žalbe ne traži.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjska presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, koje nisu u suprotnosti sa izvedenim dokazima, stoga ne stoji žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koji se ukazuje u žalbi, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koji se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

 

6. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tuženik. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti pobijane presude potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se žalbenim navodima ne dovodi u sumnju, tim više što tuženik u žalbi ne iznosi određene činjenice i dokaze koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojega je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu.

 

6.1. Tako je u prvostupanjskom postupku utvrđeno:

 

- da su tužitelj i tuženik 20. veljače 2021. sklopili Predugovor projekta gradnje bazena uz postojeću kuću tužitelja na adresi K., M. J. 22,

 

- da je tužitelj, sukladno odredbama Predugovora na ime predujma isplatio tuženiku 50.000,00 kuna, o čemu mu je tuženik izdao račun,

 

- da je tužitelj jednostrano raskinuo Predugovor o čemu je tuženika obavijestio 27. rujna 2021., kada je i zatražio povrat predujma,

 

- da je u vezi sa naprijed navedenim donesena djelomična presuda na temelju priznanja 19. rujna 2022. pod poslovnim brojem: P-1720/2021-11, kojom je utvrđeno da je Predugovor projekta gradnje bazena sklopljen 20. veljače 2021. između tužitelja i tuženika raskinut, te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 25.000,00 kuna/3.318,07 eura,

 

- da je navedena djelomična presuda postala pravomoćna 13. listopada 2022.

 

6.2. Prvostupanjski je sud, na temelju predloženih i izvedenih dokaza utvrdio da postoji obveza tuženika na vraćanje cjelokupnog iznosa predujma u visini od 50.000,00 kuna, odnosno u ovom postupku iznosa od 3.318,07 eura/25.000,00 kuna, s obzirom da je djelomičnom presudom odlučeno o nespornom iznosu od 25.000,00 kuna. To zato što je do raskida predugovora došlo zbog neispunjenja preuzetih obveza od strane tuženika na sklapanje glavnog ugovora o izgradnji bazena, pa kako je člankom 368. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 dalje ZOO) propisano da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, te da ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično ima pravo na povrat onoga što je dala, prvostupanjski je sud zaključio da tužitelj ima pravo na povrat cjelokupno isplaćenog predujma plaćenog na ime dijela opreme i ugradnje bazenske tehnike, obzirom da je neprijeporno utvrđeno da tuženik nije isporučio niti ugradio bazensku opremu i tehniku, a do neispunjenja obveza preuzetih predugovorom došlo je krivnjom tuženika.

 

7. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu, jer iz izvedenih dokaza nesporno proizlazi da je uvjet za sklapanja ugovora o gradnji bazena bio izrada glavnog projekta. Izrada glavnog projekta povjerena je arhitektu Ivanu Komadina, koji je inpute za izradu projekta, osobito njegova strojarskog dijela trebao dobiti od tuženika. Komunikacija sa tuženikom bila je otežana uslijed njegova otezanja i nejavljanja. U konačnici kada je glavni projekt završen krajem lipnja, odnosno početkom srpnja, tuženik ponovno nije pristupio sklapanju ugovora o izgradnji bazena. Čak i ako se uzmu u obzir žalbeni navodi tuženika da izgradnja tijekom ljetnih mjeseci nije bila moguća zbog zabrane izvođenja građevinskih radova, ostaje nepromijenjena činjenica da se tuženik tužitelju nije javljao ni tijekom mjeseca rujna, jer mu nije odgovarao na pozive odnosno e-mailove, odnosno, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud, tuženik, od trenutka izrade glavnog projekta, dakle od početka mjeseca srpnja 2021., pa do raskida predugovora, baš ničim nije pokazao namjeru za sklapanjem glavnog ugovora za izgradnju bazena. Stoga je tuženik odgovoran za neispunjenje predugovora, odnosno za nesklapanje glavnog ugovora za izgradnju bazena, pa je stoga, sukladno članku 368. ZOO-a, u obvezi tužitelju vratiti cjelokupno isplaćeni predujam, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, zbog čega su žalbeni navodi tuženika ocijenjeni kao neosnovani.

 

8. Odluku o troškovima postupka sud nije posebno ispitivao, jer se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 365. stavka 2. ZPP-a, prema kojoj drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, pa kako tuženik žalbom posebno ne osporava odluku o troškovima postupka, sud odluku o troškovima nije posebno ispitivao.

 

9. Slijedom navedenog, a temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.

                           

Slavonski Brod, 30. kolovoza 2024.

 

                                                                                                     Predsjednica vijeća

 

                                                                                                  Irena Dikanović-Terzić