Pristupanje sadržaju
1 Poslovni broj: Usž-2400/2024-2
Poslovni broj: Usž-2400/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i Snježane Horvat-Paliska, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Z. K. iz Z., zastupanog po opunomoćeniku J. T., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe D…-d. m. d.o.o., Z., zastupane po opunomoćeniku D. M., odvjetniku iz Z., radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-985/23-8 od 20. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-985/23-8 od 20. svibnja 2024.
- Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-502-03/23-01/175, URBROJ: 338-01-06-05-23-02 od 1. ožujka 2023. i zahtjev tužitelja za naknadu troška (točka I. izreke), tužitelju je naloženo da u roku od 15 dana zainteresiranoj osobi isplati trošak od 1.250,00 € (točka II. izreke).
2. Rješenjem tuženika od 1. ožujka 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog upravnog rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., Odjela za zdravstveno osiguranje – 2, KLASA: UP/I-502-03/21-02/2555, URBROJ: 338-21-02-02-22-2 od 22. kolovoza 2022. kojim rješenjem tužitelju ozljeda nastala 1. srpnja 2022. pod dijagnozama S86.0 i S91.0. prema 10. Reviziji Međunarodne klasifikaciji bolesti i srodnih zdravstvenih problema (dalje: MKB-10 klasifikacija) nije priznata kao ozljeda na radu. Prvostupanjsko upravno tijelo zahtjev tužitelja je odbilo s obrazloženjem da je tužitelj sam skrivio svoje ozljeđivanje jer je sišao s viličara prije nego što je viličar stao.
3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima spora. Prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje jer je propustio provesti dokaze koje je tužitelj predlagao, nije saslušao tužitelja, svjedoka M. P. i nije proveo vještačenje. Tužitelj smatra da nije trebao biti obvezan na naknadu troškova spora zainteresiranoj osobi, svom poslodavcu. Poslodavac je u ovom postupku prijavio tužiteljevu ozljedu na radu, a ostala materijalna prava koja iz navedene prijave proizlaze isključivo su odnos između tužitelja i tuženika. Njegov poslodavac iz ovoga postupka ne može ostvarivati za sebe nikakvu materijalnu korist, a u smislu Zakona o upravnim sporovima isti ne može biti zainteresirana osoba. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu 781,25 eura.
4. Tuženik se protivi razlozima žalbe. Zainteresirana osoba nije odgovorila na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.
7. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je prijavom poslodavca tužitelja od 6. srpnja 2022. ozljeda koje je tužitelj pretrpio 1. srpnja 2022. pod šifrom dijagnoze S86.0 i S91.0 prema MKB-10 klasifikaciji. U upravnom postupku pribavljena je pisana izjava svjedoka događaja M. P. koji je naveo da je kritične zgode tužitelj sišao s viličara kojim je upravljao prije nego se viličar zaustavio kojom prilikom mu je viličar zahvatio gležanj lijeve noge.
7.1. Tuženik je u postupku odlučivanja po žalbi saslušao tužitelja i svjedoka M. P. koji je izmijenio svoju, u prvostupanjskom upravnom postupku, danu izjavu. Poslodavac tužitelja u spis je dostavio dokaz o ispravnosti viličara na dan nastanka ozljede tužitelja.
8. U upravnom sporu sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju dokaza provedenih u upravnom postupku i isprava dostavljenih u sudski spis pravilno primijenivši članak 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13., 137/13., 98/19.; dalje: Zakon) i članak 25. stavak 2. te članak 68. stavak 1. i stavak 2. točke 2. i 6. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 98/18.) koje je citirao u obrazloženju presude.
9. Ovaj sud smatra da je prvostupanjskom presudom pravilno odbijen tužbeni zahtjev jer iz utvrđenih činjenica proizlazi da je do ozljeđivanja tužitelja došlo zbog njegovog nesavjesnog i neodgovornog ponašanja, što tužitelj žalbenim navodima nije uspio osporiti.
10. U ovom sporu je odlučna činjenica što tužitelj nije postupio u skladu s člankom 68. stavcima 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu jer nije poslove rukovanja viličarom obavljao s dužnom pažnjom vodeći pri tome računa o svojoj sigurnosti. Tužitelj je ozlijeđen u silasku s viličara bez da je isti prethodno zaustavio. Pravilno obrazlaže prvostupanjski sud da takva dinamika ozljede ukazuje na skrivljeno ponašanje tužitelja, a što je u svojoj prvotno danoj pisanoj izjavi u prvostupanjskom upravnom postupku potvrdio jedini svjedok događaja M. P., a kako su to pravilno utvrdili tuženik i prvostupanjski sud.
11. Sukladno članku 33. stavku 2. ZUS-a sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka, odnosno sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica.
12. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
13. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke).
14. Pravilna je odluka prvostupanjskog suda o trošku upravnog spora donesena na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a jer je tužitelj izgubio spor, slijedom čega sam snosi sve troškove spora. Sud je pravilno u spor uključio, po službenoj dužnosti, u smislu članka 19. stavka 3. ZUS-a, poslodavca tužitelja kao zainteresiranu osobu radi zaštite njegovih prava i interesa. Sukladno članku 19. stavku 1. ZUS-a pravilno je poslodavca smatrao osobom kojoj bi poništenje ili izmjena upravne odluke moglo povrijediti njegovo pravo ili pravni interes. Stoga se ne može prihvatiti prigovor tužitelja da zainteresiranoj osobi nije trebalo dosuditi trošak spora. Zainteresirana osoba je opravdano pozvana sudjelovati u sporu radi zaštite svojih prava i interesa, što podrazumijeva mogućnost adekvatne zaštite tako i angažiranje stručne pravne pomoći (rad odvjetnika). Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to ga je sud prvoga stupnja pravilno obvezao i na naknadu troškova spora koje je imala zainteresirana osoba, sastav odgovora na tužbu i zastupanje na ročištu, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23.).
15. Sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe (točka II. izreke).
U Zagrebu 17. srpnja 2024.
Mira Kovačić, v.r.