1                             Poslovni broj: Us I-303/2023-11

 

 

 

              

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-303/2023-11

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Aniti Ćavar, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice B. M. iz K.,  OIB: …, protiv tuženika M. pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (ranije M. pravosuđa i uprave), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z.,  OIB: …, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Ž. državnog odvjetništva u S., S., OIB: …, radi naknade za oduzetu imovinu, 16. srpnja 2024.,

 

p r e s u d i o j e

 

Poništava se rješenje M. pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/21-01/90, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-22-05 od 15. prosinca 2022. te rješava:

Odbijaju se žalbe O. državnog odvjetništva u S. i B. M. podnesene protiv rješenja S.-m. županije, U. odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, O. za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/20-01/75, URBROJ: 2176/01-10-20-7 od 4. studenoga 2020.

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-942-01/21-01/90, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-22-05 od 15. prosinca 2022., povodom žalbe O. državnog odvjetništva u S. i žalbe B. M., poništeno je rješenje S.-m. županije, U. odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, O. za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/20-01/75, URBROJ: 2176/01-10-20-7 od 4. studenoga 2020. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Prvostupanjski rješenjem u točki I. izreke B. M. iz K. utvrđeno je pravo na povrat oduzetog zemljišta te se daje u vlasništvo i posjed sljedeće nekretnine: -zk.č.br. 1149/4 livada L., od 4812 m2 upisana u zk.ul. 975 k.o. T., vlasništvo i posjed R. H., u trenutku oduzimanja označena kao k.č.br. 1149/1A3, oranica G. od 1338 čhv ili 4812 m2. Točkom II. izreke kao obveznik povrata određena je R. H.. Točkom III. izreke određeno je da će nakon pravomoćnosti ovog rješenja O. sud u S., Z. odjel u G. izvršiti uknjižbu prava vlasništva sukladno točki I. izreke ovog rješenja. Točkom IV. izreke je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Tužiteljica u tužbi u bitnom smatra da nije bilo mjesta ponovnom ukidanju prvostupanjskog rješenja iz razloga što nije pribavljeno mišljenje Državnog odvjetništva Republike Hrvatske. Ističe da u konkretnom slučaju nema kaznenog postupka ni kaznene presude o kojoj bi se moglo dati mišljenje po članku 4. stavku 3. Zakona. Predlaže poništiti osporavano rješenje i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom se poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporavanog rješenja i predlaže odbiti tužbu.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnom osporava navode tužiteljice i predlaže odbiti tužbu.

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je 16. srpnja 2024. održao usmenu i javnu raspravu u odsutnosti tužiteljice i tuženika te prisutnosti zainteresirane osobe.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:

- da je S. G. podnijela 27. lipnja 1997. zahtjev za povrat imovine iza pokojnog oca J. D.;

- da je presudom Kotarskog suda u G. od 14. ožujka 1946. J. D. konfiscirana k.č.br. 1149/1a3 oranica površine 1338 čhv upisana u zk.ul. 529 k.o. T. za korist FNRJ;

- da je k.č.br. 1149/1A3, oranica od 4812 m2, upisana u zk.ul. 975 k.o. T. u vlasništvu R. H.;

- da zk.č.br. 1149/1A3 odgovara zk.č.br. 1149/4;

- da se zemljište označeno kao k.č.br. 1149/4 k.o. T. nalazi izvan granica građevinskog područja naselja T. i nalazi se malim dijelom u području šume gospodarske namjene;

- da predmetna čestica u naravi predstavlja poljoprivredno zemljište, šikaru i neobrađivano tlo;

- da je S. G. preminula, a da je na temelju rješenja o nasljeđivanju Posl.broj. O-1951/19, UPP/OS-Sisak-371/19 nasljednica svih potraživanja B. M.;

- da je prvostupanjsko tijelo dopisom od 4. veljače 2015. zatražilo mišljenje od Državnog odvjetništva Republike Hrvatske u skladu s člankom 4. stavkom 3. Zakona o naknadi;

- da se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske dopisom, broj: KR-DO-208/2015 od 9. veljače 2015. očitovalo da se takvo mišljenje može izdati samo uvidom u sudsku presudu za kazneno djelo kojim je izrečena kazna konfiskacije imovine ili zaštitna mjera konfiskacije imovine uz kaznu.

8. Tuženik je ocijenio da je žalba O. državnog odvjetništva u S. osnovana jer je prvostupanjsko tijelo propustilo pribaviti mišljenje Državnog odvjetništva Republike Hrvatske sukladno članku 4. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj 92/96., 80/02., 81/02. i 98/19.; dalje: Zakon o naknadi), dok ostali žalbeni navodi tog žalitelja nisu ni razmatrani.

9.1. Člankom 4. stavkom 1. Zakona o naknadi je propisano da osobama kojima je imovina oduzeta na temelju sudske presude za kazneno djelo, u kojoj je izrečena kazna konfiskacije imovine, ili zaštitna mjera konfiskacije imovine uz kaznu, konfiscirana imovina dat će se u vlasništvo ili će se dati naknada prema odredbama ovoga Zakona, ako je riječ o presudama sudova bivše Jugoslavije od 15. svibnja 1945. do 25. lipnja 1991. za politički kaznena djela, politički motivirana kaznena djela, ili druga kaznena djela, ako je do osuđujuće presude došlo zlouporabom prava ili političke moći.

9.2. Člankom 4. stavkom 2. Zakona o naknadi je propisano da će se pod zlouporabom prava ili političke moći smatrati slučajevi u kojima je došlo do osude koja u svojoj izreci ili u postupku koji je prethodio krši međunarodno priznata načela pravne države i demokratskog društva ili proturječi javnom poretku Republike Hrvatske.

9.3. Člankom 4. stavkom 3. Zakona o naknadi propisano je da se odluka iz stavka 1. ovoga članka donosi po pribavljenom mišljenju Državnog odvjetnika Republike Hrvatske. U dvojbenim slučajevima, tražitelj vraćanja imovine, uputit će se da prije donošenja odluke o njegovu zahtjevu, sukladno zakonu pokrene postupak za poništenje kaznene presude.

10. U slučaju ako je imovina oduzeta na temelju sudske presude za kazneno djelo, u kojoj je izrečena kazna konfiskacije imovine ili zaštitna mjera konfiskacije imovine uz kaznu, postoji obveza pribavljanja mišljenja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske. U suprotnom, ako imovina nije oduzeta na temelju sudske presude za kazneno djelo ne postoji obveza pribavljanja mišljenja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.

11. Suprotno ocjeni tuženika, u konkretnom slučaju nije bilo osnove zatražiti mišljenje Državnog odvjetništva Republike Hrvatske u smislu odredbe članka 4. stavka 3. Zakona o naknadi, budući da pravnom predniku tužiteljice imovina nije oduzeta na temelju sudske presude za kazneno djelo u kojoj je izrečena kazna konfiskacije imovine ili zaštitna mjera konfiskacije imovine uz kaznu, već je imovina konfiscirana na temelju odredbi članka 28. Zakona o konfiskaciji imovine i izvršenju konfiskacije (Službeni list DFJ, broj: 40/45.) na temelju kojeg je bilo moguće provesti konfiskaciju imovine osoba protiv kojih nije donesena presuda kojom su bile osuđene za kazneno djelo. Navedeno stajalište je potvrđeno u sudskoj praksi. Naime,  nema zakonskih uvjeta za obnovu kaznenog postupka ako protiv osobe nije vođen kazneni postupak, niti je oglašena krivim da je počinio kazneno djelo, iako je osoba proglašena narodnim neprijateljem, već je samo na temelju Zakona o konfiskaciji imovine i izvršenju konfiskacije izrečena konfiskacija imovine (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj: I Kž-202/00-4 od 18. prosinca 2001.).

12. Suprotno navodima žalbe O. državnog odvjetništva u S., prvostupanjsko tijelo je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske dostavilo presudu Kotarskog suda u G. od 14. ožujka 1946., nakon čega se D. odvjetništvo Republike H. dopisom, broj: KR-DO-208/2015 od 9. veljače 2015. očitovalo da se takvo mišljenje može izdati samo uvidom u sudsku presudu za kazneno djelo kojim je izrečena kazna konfiskacije imovine ili zaštitna mjera konfiskacije imovine uz kaznu.

13. U prvostupanjskom upravnom postupku pravilno je utvrđeno da je nekretnina, koja je predmet prvostupanjskog rješenja, bila u vlasništvu J. D., a ne D. zadruge.

14. Tužiteljica je hrvatska državljanka, iz čega proizlazi da je neosnovan prigovor da se radi o stjecanju vlasništva poljoprivrednog zemljišta od strane stranca.

15. Prijašnjem vlasniku imovina nije oduzeta kao stranom državljaninu. Stoga prvostupanjsko tijelo nije propustilo utvrđivati državljanstvo prijašnjeg vlasnika te je li s državama o čijem se državljanstvu radi, nakon oduzimanja imovine sklopljen međudržavni sporazum, kojim je riješeno pitanje naknade.

16. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-1951/19, UPP/OS-Sisak-371/19 od 7. siječnja 2020. utvrđeno je da su tužiteljica i Z. G. nasljednici S. G.. Međutim, samo je tužiteljica naslijedila prava koja proizlazi iz postupka prema Zakonu o naknadi. Stoga je prvostupanjsko tijelo bilo ovlašteno dati u vlasništvo predmetnu nekretninu u cijelosti.

17. Unatoč tome što je prema se prema prostornom planu predmetna nekretnina malim dijelom nalazi u području šume gospodarske namjene, u prvostupanjskom upravnom postupku nije trebalo utvrđivati činjenicu je li ta čestica uključena u šumsku-gospodarsku osnovu. Naime, prvostupanjsko tijelo je očevidom utvrdilo da predmetna čestica u naravi predstavlja poljoprivredno zemljište, šikaru, neobrađivano tlo, dakle očito ne predstavlja šumu.

18. Ne postoji dokaz da je treća osoba stekla vlasništvo nekretnine na temelju raspolaganja nekretninom od strane Republike Hrvatske.

19. Postavlja se pitanje postoji li u odredbi članka 114. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 53/91 i 103/96, dalje: ZUP) pravna osnova da se tužiteljici prizna pravo na naknadu troškova upravnog postupka na teret Državnog odvjetništva Republike Hrvatske?

20. Članak 114. stavak 2. ZUP-a predstavlja odstupanje od pravila postavljenog u stavku 1. prema kojem stranka sama snosi svoje troškove, a odnosi se na upravne postupke u kojima sudjeluje dvije ili više stranaka sa suprotnim interesima. Stranka koja je izazvala postupak, izazvala je i troškove protivnoj stranci, a ako je postupak okončan na njenu štetu, ona je dužna protivnoj stranci naknaditi troškove.

21. Člankom 64. stavak 1. Zakona o naknadi je propisano da se postupak, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, provodi na zahtjev prijašnjeg vlasnika. Iz te zakonske odredbe proizlazi da je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije izazvalo postupak.

22. Članak 114. stavak 2. ZUP-a predviđa i obvezu stranke, bez obzira na to je li izazvala postupak ili nije i je li uspjela u postupku ili nije, naknaditi opravdane troškove koje je izazvala obiješću.

23. Međutim, ovaj Sud ne nalazi da je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske obiješću tužiteljici izazvalo opravdane troškove.

24. Neovisno o navedenom pitanju osnove, odredba članka 114. stavka 2. ZUP-a o pravo na naknadu troškova upravnog postupka ne obuhvaća sve troškove, već samo opravdane troškove. Za ocjenu opravdanosti nužno je da stranka u zahtjevu točno i određeno navede svoje troškove te uz zahtjev podnese dokaze o svojim izdacima. Zbog se ne može usvojiti zahtjev za naknadu troškova dolaženja na rasprave, dangubu, izdatke za takse i dr., u iznosu od 2.000,00 kuna, bez njihove specifikacije i dokaza da su nastali. Pritom je očito da tužiteljica nije imala troškove za upravne pristojbe s obzirom da se one ne plaćaju za pismena i radnje u postupku vraćanja, odnosno ostvarenja prava naknade za oduzetu imovinu.

25. Prema ocjeni ovog Suda, drugostupanjsko tijelo je trebalo, sukladno članku 240. stavku 1. ZUP-a, odbiti žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Sisku i tužiteljice jer je postupak koji je prethodio prvostupanjskom rješenju pravilno proveden, a prvostupanjsko rješenje je pravilno i na zakonu osnovano te su žalbe neosnovane.

26. Slijedom navedenog, Sud je osporavano rješenje tuženika ocijenio nezakonitim te je sam riješio stvar na način da je odbio žalbe koje su podnesene protiv prvostupanjskog rješenja.

27. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje ZUS).

 

U Zagrebu, 16. srpnja 2024.

 

Sudac:

Ante Drezga,v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.