- 1 -              I Kž-17/2024-4

Broj: I Kž-17/2024-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika Vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika V. P. zbog kaznenog djela iz članka 250. i članka 189. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 12. lipnja 2024. broj Kv II-958/2024-5 (Kir-976/2024), u sjednici održanoj 10. srpnja 2024.,

r i j e š i o   j e:

I. U povodu žalbe izručenika V. P., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Uslijed odluke pod točkom I., žalba izručenika V. P. je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 12. lipnja 2024. broj Kv II-958/2024-5 (Kir-976/2024) pod točkom I. izreke, na temelju članka 33. i članka 34.  Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/2004. - dalje: ZOMPO), utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje Federaciji Bosne i Hercegovine stranca V. P. radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela organiziranog kriminala u vezi krijumčarenja ljudi iz članka 250. i članka 189. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine, a temeljem uhidbenog naloga broj SI 2K 041757 21 Krn 6 Suda Bosne i Hercegovine Sarajevo od 18. veljače 2022.

1.1. Pod točkom II. izreke, na temelju članka 60. stavka 1. ZOMPO-a, odlučeno je da se izvršenje izručenja odgađa do dovršetka kaznenog postupka koji se vodi protiv stranca V. P. pred Općinskim sudom u Sisku pod poslovnim brojem K-469/2021 zbog kaznenog djela protiv javnog reda i mira - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili popisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/23. i 36/24. - dalje: KZ/11.).

2. Protiv tog rješenja, a u odnosu na točku II. izreke, žalbu je podnio izručenik po braniteljici, odvjetnici V. P. M. zbog povrede mjerodavnih odredaba Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima i Zakona o kaznenom postupku, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske u tom dijelu preinači pobijano rješenje odnosno podredno da ga u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Spis je, sukladno odredbi članka 495. u vezi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP), prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba je bespredmetna.

5. Ispitujući pobijano rješenje u povodu žalbe izručenika, a po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a jer su izneseni razlozi u znatnoj mjeri međusobno proturječni, a istovremeno postoji i proturječje između izreke pobijanog rješenja (točka I.) i dijela iznesenih razloga u obrazloženju prvostupanjskog rješenja, zbog čega se pobijano rješenje ne može ispitati.

5.1. Naime, pod točkom I. izreke pobijanog rješenja utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje stranca V. P. Federaciji Bosne i Hercegovine radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenih djela iz članka 250. i članka 189. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine.

5.2. Nadalje, iz razloga koji su dani u obrazloženju pobijanog rješenja (točke 5. do 12. obrazloženja) proizlazi kako je sud prvog stupnja, prilikom donošenja svoje odluke, imao u vidu sve one okolnosti koje su propisane člancima 33., 34. i 35. ZOMPO-a, a kojima su na jasan i precizan način propisane pretpostavke za izručenje stranca drugoj državi radi kaznenog progona. Međutim, iz razloga koji su dani u pobijanom rješenju utvrđeno je kako je prvostupanjski sud najprije, pod točkom 4. obrazloženja, naveo razloge za izručenje koji se odnose na pojednostavljeni postupak izručenja, kada je izručenik prethodno dao svoj pristanak na predaju državi moliteljici te se istovremeno odrekao prava iz članka 40. stavka 2. ZOMPO-a, da bi nakon toga u nastavku obrazloženja sud detaljno i okolnosno obrazlagao i razloge koji se odnose na redovan postupak izručenja, a koji se provodi u situacijama kada izručenik prethodno nije dao pristanak na predaju državi moliteljici (točke 6. do 13. obrazloženja). Dakle, imajući u vidu prethodno izneseno, proizlazi kako je sud prvog stupnja u pobijanom rješenju istovremeno iznosio razloge koji se odnose na pojednostavljeni postupak izručenja (članak 54. ZOMPO-a), ali i razloge koji se odnose na redovan postupak izručenja (članak 56. ZOMPO-a) slijedom čega se, po ocjeni ovog Suda, radi o razlozima koji su u znatnoj mjeri međusobno proturječni, a istovremeno postoji proturječje između razloga iznesenih pod točkom 4. obrazloženja i točke I. izreke pobijanog rješenja.

5.3. Naime, treba napomenuti kako je sud prvog stupnja u ovom postupku izručenja propustio na pravilan način vrednovati okolnost da se izručenik prilikom ispitivanja kod suca istrage na potpuno nedvosmisleni način suglasio s izručenjem odnosnom predajom državi moliteljici, a što proizlazi iz zapisnika o ispitivanju stranca od 6. svibnja 2024. (list 25-26 spisa predmeta Kir-976/2024). Kako je u ovom postupku izručenja izručenik na nedvojbeni način dao pristanak na predaju državi moliteljici te se istovremeno odrekao prava iz članka 40. stavka 2. ZOMPO-a, to je u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji prvostupanjski sud trebao, sukladno članku 54. stavku 1. ZOMPO-a, odobriti predaju stranca državi moliteljici po pojednostavljenom postupku izručenja. To stoga što prema navedenoj odredbi, a kada se radi o pojednostavljenom postupku izručenja, isključivo nadležni prvostupanjski sud donosi odluku kojom se odobrava izručenje, a kada je izručenik prethodno dao nedvosmisleni pristanak na predaju državi moliteljici.

5.4. Međutim, za razliku od navedene situacije kada se radi o redovnom postupku izručenja (članak 56. stavak 1. ZOMPO-a) odnosno kada je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje, što pretpostavlja situaciju u kojoj izručenik prije donošenja takve odluke prethodno nije dao pristanak na predaju državi moliteljici, tek tada ministar pravosuđa, na temelju odredbe članka 57. stavka 2. ZOMPO-a, prema diskrecionoj ocjeni može donijeti rješenje kojim dopušta ili ne dopušta izručenje stranca. No to ovdje nije bio slučaj budući da se stranac na nedvosmisleni način suglasio s predajom državi moliteljici, zbog čega je u takvoj situaciji trebalo provesti pojednostavljeni postupak izručenja.

6. Dakle, imajući u vidu prethodno izneseno, po ocjeni ovog Suda, u obrazloženju pobijanog rješenja  izneseni su u znatnoj mjeri proturječni razlozi o utvrđenim odlučnim činjenicama, koje se tiču predaje izručenika državi moliteljici, a istovremeno je i izreka pobijanog rješenja pod točkom I. proturječna utvrđenim odlučnim činjenicama i razlozima iznesenim pod točkom 4. obrazloženja. Uslijed navedenih nedostataka pobijano rješenje se ne da ispitati, čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a.

6.1. Stoga je prvostupanjsko rješenje, u povodu žalbe izručenika, a po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 3. i stavka 4. ZKP-a, trebalo ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, zbog čega je istovremeno izručenikova žalba, za sada, bespredmetna.

7. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će, imajući u vidu okolnosti na koje mu je ukazano ovim rješenjem, odlučujući o zahtjevu za izručenje, sukladno svim relevantnim utvrđenjima, ponovno provesti postupak izručenja povodom zamolbe za izručenje stranca V. P. Potom će, sukladno utvrđenim odlučnim činjenicama, za svoju odluku dati jasne i određene razloge pri čemu će, prilikom donošenja nove i zakonite odluke, također voditi računa i o tome je li u postupku pojednostavljenog izručenja sud prvog stupnja ovlašten primjenjivati odredbu članka 60. stavka 1. ZOMPO-a, a koja se odnosi na odgodu izvršenja izručenja ili takvu ovlast, sukladno članku 57. stavku 1. i 2. ZOMPO-a, ima isključivo ministar pravosuđa u okviru redovnog postupka izručenja po članku 56. stavku 1. ZOMPO-a.

Zagreb, 10. srpnja 2024.

                                                                                                  Predsjednik Vijeća:

                                                                                                                              Ranko Marijan, v.r.