- 1 -                                    Poslovni broj: Usž-2442/2024-2

Poslovni broj: Usž-2442/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i Mire Kovačić, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice D. B. iz M., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi obiteljske mirovine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1013/2023-8 od 22. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. srpnja 2024.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1013/2023-8 od 22. svibnja 2024.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 140-03/22- 01/03058686890, URBROJ: 341-99-05/3-22-6081 od 17. svibnja 2023.

2.              Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda V., KLASA: UP/I 140-03/22-01/03058686890, URBROJ: 341-22-05/3-22-13625 od 19. rujna 2022., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu iza pok. D. V.

3.              Tužiteljica pobija zakonitost prvostupanjske presude opisujući probleme s kojima se svakodnevno susreće, svoje obiteljske prilike i tešku financijsku situaciju. Iz sadržaja žalbe i priloga dostavljenih uz žalbu proizlazi da smatra da joj pripada pravo na obiteljsku mirovinu. 

4.              Tuženik se protivi razlozima žalbe te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7.              Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku i sporu, prvostupanjski sud je utvrdio da je rješenje tuženika doneseno u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.

8.              U prosuđivanju dokaza provedenih u upravnom i sudskom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku.

9.              Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine'', 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21.; dalje: ZOMO) u članku 22. stavku 1. propisuje da su u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine, invalidske mirovine i privremene invalidske mirovine osigurani članovi njegove obitelji, i to udovica, odnosno udovac (točka 1.), razvedeni bračni drug s pravom na uzdržavanje (točka 2.). Stavkom 3. navedenog članka propisano je da se pod članom obitelji iz stavka 1. točke 1. toga članka smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine. Status izvanbračne zajednice utvrđuje se u izvanparničnome sudskom postupku. Prema članku 68. stavku 1. ZOMO-a pravo na obiteljsku mirovinu, uz uvjete iz članka 67. toga Zakona, ima i razvedeni bračni drug ako mu je sudskom odlukom dosuđeno pravo na uzdržavanje.

10.               Nesporno je da je tužiteljica bila u braku s pok. D. V., da je taj brak razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: P-1365/86-21 od 10. prosinca 1986. i da tom presudom tužiteljici nije priznato pravo na uzdržavanje. Tužiteljica tijekom upravnog postupka i spora nije dostavila dokaz da je s D. V. koji je umro 7. lipnja 2009., bila u izvanbračnoj zajednici niti da je pokrenula izvanparnični sudski postupak u kojem bi se eventualno utvrdilo postojanje izvanbračne zajednice.

11.              Stoga prema ocjeni ovoga Suda nije bilo osnove da se udovolji tužbenom zahtjevu tužiteljice imajući na umu da je na tužiteljici bio teret dokaza odlučnih činjenica za priznavanje traženog prava.

12.              Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužiteljica isticala u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud.

13.              Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 5. srpnja 2024.

                                                                                                                                     Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Otočan, v.r.