1              Poslovni broj: Gž-65/2024-5

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-65/2024-5

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji dr. sc. Danieli Pivčević, u pravnoj stvari tužitelja ad1) B. D., S., OIB: ..., ad2) L. I. d.o.o., S., OIB: ..., ad3) I. d.o.o., D., OIB: ..., ad4) V. B., OIB: ..., ad5) I. B. d.d., S., OIB: ..., ad6) V. M., S., OIB: ..., ad7) Z. K., S., OIB: ..., ad8) Š. I., S., OIB: ..., ad9) B. M., L., OIB: ..., ad10) R. R., O. G., OIB: ..., ad11) D. A., S., OIB: ..., ad12) R. N., S., OIB: ..., ad13) F. M., S. OIB: ..., ad14) P. D., S., OIB: ..., ad15) P. N., S., OIB: ..., ad16) K. O., S., OIB: ..., ad17) D. A., G., OIB: ..., ad18) V. I. J., S., OIB: ..., ad19) V. V., T., OIB: ..., ad20) B. M., S., OIB: ..., ad21) M. K., S., OIB: ..., ad22) J. I., Ž., OIB: ..., ad23) K. P., S., OIB: ..., ad24) M. V., S., OIB: ..., ad25) K. d.o.o., S., OIB: ..., ad26) K. V., S., OIB: ..., ad27) R. V., S., OIB: ..., ad28) V. D., OIB: ..., ad29) F. M., S., OIB: ..., ad30) T. K., S., OIB: ..., ad31) J. G., S., OIB: ..., ad32) K. I., S., OIB: ..., ad33) K. M., A., OIB: ..., ad34) P. J., A., OIB: ..., ad35) V. Z., S., OIB: ..., ad36) B. d.o.o., S., OIB: ..., ad37) A. T., S., OIB: ..., ad38) C. d.o.o., S., OIB: ..., ad39) R. L., S., OIB: ..., ad40) K. d.o.o., S., OIB: ..., ad41) K. Ž., S., OIB: ..., ad42) L. D., S., OIB: ..., ad43) Š. S., S., OIB: ...., ad44) B. M., S., OIB: ..., ad45) L. S., S., OIB: ..., ad46) B. D., S., OIB: ..., ad47) G. V., K. S., OIB: ..., ad48) Đ. G., S., OIB: ..., ad49) R. I., S., OIB: ..., ad50) G. V. I., S., OIB: ..., ad51) M. Ž., S., OIB: ..., ad52) S. M., S., OIB: ..., svi zastupani po društvu upravitelja S. d.o.o., iz S., zastupano po punomoćniku A. B., odvjetniku u S., protiv tuženika ad1) J. O., S., OIB: ..., ad2) V. T., S., ad3) M. J., S., ad4) V. A., S., OIB: ... (ispravno: OIB: ...), svi zastupani po punomoćnici I. I. R., odvjetnici u S., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Psp-226/2018 od 1. lipnja 2023., ispravljenog rješenjem toga suda poslovni broj: Psp-226/18 od 6. ožujka 2024., dana 27. lipnja 2024.,

 

r i j e š i o j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Psp-226/2018 od 1. lipnja 2023. (ispravljeno rješenjem toga suda poslovni broj: Psp-226/18 od 6. ožujka 2024.).

 

II. Tuženicima se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja je odlučeno:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da su tuženici ad1) J. O., OIB: ..., ad2) V. T., ad3) M. J. i ad4) V. A., OIB: ..., zasmetali tužitelje u posljednjem mirnom suposjedu nekretnine označene kao čestica kao čest. zem. 3743/4, Z.U. 20279, k.o. S., katastarske oznake 6959/4, na način da su s predmetne nekretnine samovlasno uklonili postavljene betonske graničnike.

 

2. Nalaže se tuženicima ad1) J. O., OIB: ..., ad2) V. T., ad3) M. J. i ad4) V. A., OIB: ..., uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja, na način da isti izvrše povrat uklonjenih betonskih graničnika postavljenih na nekretnini označenoj kao čest. zem. 3743/4, Z.U. 20279, k.o. S., katastarske oznake 6959/4.

 

3. Zabranjuje se tuženicima ad1) J. O., OIB: ..., ad2) V. T., ad3) M. J. i ad4) V. A., OIB: ..., buduće smetanje posjeda tužitelja na nekretnini označenoj kao čestica kao ZEM 3743/4, Z.U. 20279, k.o. S., katastarske oznake 6959/4 na način opisan u točki 1. izreke ovog Rješenja, kao i na svaki drugi način."

 

II. Nalaže se tužiteljima da u roku od 15 dana tuženicima naknade parnični trošak u iznosu od 4.885,00 kuna/ 647,92€, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja obavljenim prije prvog dana tekućeg polugodišta, uvećanjem te stope za 3 % poena.“

 

2. Žale se tužitelji pobijajući prvostupanjsko rješenje zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da pobijano rješenje preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev, podredno, rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženici su osporili navode žalbe te predložili istu odbiti kao neosnovanu i pobijano rješenje potvrditi. Zatražili su trošak odgovora na žalbu.

 

4. Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Psp-226/18 od 6. ožujka 2024. ispravljena je presuda (pravilno: rješenje) broj Psp-226/2018 od 1. lipnja 2023. u pogledu osobnog identifikacijskog broja tuženika ad4) V. A. u uvodu rješenja tako da umjesto "OIB: ..." treba stajati "OIB: ....".

 

5. Rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Psp-226/18 od 6. ožujka 2024. utvrđeno je da je u odnosu na tuženike (pravilno: tužitelje) ad24) V. M., ad27) V. R. ad52) M. S. uslijed smrti nastupio prekid postupka, koji će se nastaviti kada nasljednici ili staratelji ostavine preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.

 

6. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

7. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

8. Nije ostvarena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se pozivaju žalitelji, jer odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima odluke, odluka ima razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

9. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe pa je neosnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a žalba nije osnovana ni u odnosu na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

10. Tužitelji su postavljenim tužbenim zahtjevom zatražili posjedovnu zaštitu posljednjeg mirnog suposjeda nekretnine označene kao čest. zem. 3743/4, zk. ul. 20279, k.o. S., katastarske oznake 6959/4, tvrdeći kako su ih tuženici zasmetali na način da su s predmetne nekretnine samovlasno uklonili postavljene betonske graničnike. Ujedno su zatražili uspostavu posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja na način da tuženici izvrše povrat uklonjenih betonskih graničnika postavljenih na predmetnoj nekretnini te zabranu tuženicima budućeg smetanja predmetne nekretnine.

 

11. U provedenom dokaznom postupku sud prvog stupnja je utvrdio:

 

- da su tuženici dana 6. prosinca 2018. uklonili 4 betonska bloka, koja su postavili tužitelji na izlaze iz dvorišta tuženika na cestu – S. ulicu,

- da je prva službena bilješka II. Policijske postaje S. čiji su djelatnici uredovali na licu mjesta sačinjena 29. studenoga 2018. kada su po nalogu tužitelja postavljeni betonski blokovi na izlaze iz dvorišta kuća obitelji tuženika, a druga bilješka sedam dana kasnije, 6. prosinca 2018. kada su policijski djelatnici pozvani sada od strane tužitelja jer su tuženici te iste blokove uklonili,

- da su blokovi postavljeni na izlaz iz dvorišta tuženika prema cesti, tako da ih potpuno zatvaraju,

- da su na očevidu na licu mjesta tužitelji vještaku i sudu pokazali predmet spora i to nogostup na sjevernom dijelu k.č. 6959 k.o. S., a preko predmetnog nogostupa da se vrši kolni pristup na k.č. 6952/4 i dr.,

- da su prema iskazima tužitelja saslušanih u postupku, tuženici sve do postavljanja spornih blokova nesmetano prolazili preko čest. zem. 3743/4 k.o. S., koja im je služila za pristup pješice i vozilima do njihovih kuća i dvorišta i to sigurno od 2012., ako ne i ranije,

- da su se tužitelji uselili u objekt 2012. nakon što je isti izgrađen, dok su tuženici tu živjeli od ranije,

- da je na skici vještaka geometra I. B. sporni dio obojan sivom bojom koji se ne nalazi na utuženoj čest. zem. 3743/4 – kat. čest. 6959/4, već na kat. čest. 6952/5 površine 6,38 m2 i u naravi predstavlja dio nogostupa, dok se zeleno šrafirani sporni dio nalazi na čest. zem. 6952/1 površine 5,1 m2, u naravi dio nogostupa.

 

12. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio kako su postavljanjem blokova na ulaze u dvorišta tuženika, tužitelji zapravo zasmetali posjed (prava stvarne služnosti) tuženika, a tuženici su se koristili dopuštenom samopomoći da ga vrate pa da se ne radi o smetanju posjeda. Pored toga, sud prvog stupnja navodi kako čest. zem. 3743/4 odnosno kat. čest. zem. 6959/4 u naravi, barem dijelom na kojem bi bilo navodno počinjeno smetanje posjeda predstavlja cestu, prometnicu, odnosno javni put kojim komuniciraju vozila i pješaci te na kojem iz toga razloga nije moguć ni posjed ni smetanje posjeda. Sud prvog stupnja smatra i kako tužbeni zahtjev nije dovoljno jasno i precizno određen da bi sam po sebi (kada se ne bi radilo o samopomoći) bio provediv, jer da nije točno označeno mjesto na koje bi na čest. zem. 3743/4 k.o. S. tuženici morali vratiti betonske blokove, kao ni njihova količina ni mjere.

 

13. Gornja činjenična i pravna utvrđenja suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud. Naime, odredbom članka 21. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 76/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVDSP), propisano je da onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je odredbom članka 22. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, propisano da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan, ovlašten svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće time da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda) prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

 

14. Temeljem odredbe članka 21. stavka 3. ZVDSP-a pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Odredbom članka 27. stavka 1. ZVDSP-a propisano je da tko ima pravo na zaštitu posjeda, smije svoj posjed zaštititi za vrijeme trajanja rokova iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona i silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to nužno jer bi mu sudska zaštita stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svoga posjeda ne primijeni silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima (dopuštena samopomoć).

 

15. Prema odredbi članka 20. stavak 4. ZVDSP-a, nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta. No, samovlasno je i kad je čin oduzimanja ili smetanja posjeda učinjen u nekom javnom, društvenom ili sličnom interesu, ako nije dopušten zakonom ili na temelju zakona.

 

16. Tuženici su u postupku istakli prigovor pomanjkanja protupravnosti smetanja posjeda jer smetanje nije bilo samovlasno. U okolnostima ovog konkretnog slučaja (polazeći od prirode posjedovne parnice, u kojoj je predmet raspravljanja ograničen na utvrđivanje samo dviju činjenica: posljednjeg posjeda nekretnine i čina smetanja toga posjeda), a s obzirom na činjenicu da su tuženici 6. prosinca 2018., unutar roka za dopuštenu samopomoć uklonili 4 betonska bloka, koja su postavili tužitelji nekoliko dana ranije na izlaze iz dvorišta tuženika na cestu, kojim dijelom nekretnine (čest. zem. 3743/4 k.o. S.) su tuženici nesmetano prolazili i koja im je služila za pristup pješice i vozilima do njihovih kuća i dvorišta i to sigurno od 2012., a i ranije, to je za prihvatiti kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

 

17. Ovo stoga što članak 20. stavak 4. ZVDSP-a predviđa da nema neovlaštenog smetanja ako je čin smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda pa u konkretnom slučaju nisu ostvarene zakonske pretpostavke da se tužiteljima pruži zaštita posjeda prema članku 22. stavak 1. i 2. ZVDSP-a jer smetanje nije bilo protupravno. Tuženici su dopuštenom samopomoći zaštitili svoje pravo mirnog posjeda stvarne služnosti jer su tužitelji postavili betonske blokove na izlaz iz dvorišta tuženika i onemogućili ih u prolasku pješice i/ili automobilom na cestu kako su godinama prije predmetnog događaja nesmetano prolazili za doći do svojih nekretnina.

 

18. Osporavajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, žalitelji se zadržavaju na tome da sudskoj ocjeni dokaza suprotstavljaju vlastitu, a da pri tom ne navode zbog čega bi sudska ocjena dokaza bila neuvjerljiva, nelogična i neusklađena s pribavljenim i izvedenim dokazima. Prvostupanjski sud je ocijenio svaki za odluku o predmetu spora odlučan i provedeni dokaz, kao i sve dokaze zajedno pa prema stavu ovog drugostupanjskog suda nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 7., 8. i 219. ZPP-a, kako sadržajno u žalbi navode žalitelji. Sud ne čini takvu povredu ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što smatraju žalitelji da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego što to oni čine jer je pravo ocjene dokaza pridržano za sud.

 

19. Za dodati je kako eventualne imovinsko pravne odnose stranke trebaju riješiti u drugim postupcima jer se u parnici o smetanju posjeda ne odlučuje o pravu na posjed, nego o činu smetanja posljednjeg mirnog posjeda. Stoga nisu relevantni za odluku navodi tužitelja da su na dijelu svoje nekretnine postavili betonske graničnike, kao ni navodi da tuženici imaju pristup svojim nekretninama preko druge ulice te da na strani tuženika nije dokazano pravo stvarne služnosti prolaska.

 

20. Daljnji žalbeni navodi i pozivanje tužitelja na građevinsku, uporabnu dozvolu i ostalu projektnu dokumentaciju je također nebitno u ovoj parnici. Osim toga, neosnovano tužitelji ističu kako je sud prvog stupnja zaključio da predmet spora predstavlja javni put, jer je sud u pobijanoj odluci naveo kako se dijelovi nekretnina na kojima je navodno počinjeno smetanje ne nalaze na utuženoj nekretnini i dijelom predstavljaju javni put.

 

21. Odluka o parničnom trošku postupka pravilno je utemeljena na odredbama članka 154. i 155. ZPP-a uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22).

 

22. Slijedom iznijetoga, a kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska odluka pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 380. točka 2) ZPP-a potvrditi prvostupanjsko rješenje.

 

23. Tuženicima nije obistinjen trošak odgovora na žalbu u okolnostima iz odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

 

U Splitu 27. lipnja 2024.