1              Poslovni broj: Gž-250/2024-2

 

   

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-250/2024-2

 

REPUBLIKA HRVATSKA

 

RJEŠENJE

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari ovrhovoditelja B. K. d.o.o., Z., OIB:…., kojeg zastupaju opunomoćenici iz O. d. O., R. & S. d.o.o. u O., protiv ovršenika I. F. iz K. N., OIB: ….kojeg zastupa opunomoćenik D. Č., odvjetnik u K. K., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1093/2020-28 od 27. veljače 2024., 25. lipnja 2024.

 

riješio je

 

              Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1093/2020-28 od 27. veljače 2024.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

„I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovrhovoditelja za ovrhu na nekretnini ovršenika označenoj kao 3. suvlasnički dio 101/290 etažno vlasništvo (E-3), povezano s vlasništvom stana na I. katu, oznake I-A, koja nekretnina je sagrađena na kč. br. ….upisana u Z.U. 3291, K.O. K. N., koji ovršni postupak se kod ovog suda vodi pod poslovnim brojem OVR-1093/2020.

 

II. Nalaže se Posebnom zemljišnoknjižnom odjelu u K. L. da u zemljišnoj knjizi upiše zabilježbu odbijenog prijedloga za ovrhu na nekretnini iz toč. I. ovog rješenja.

 

III. Odluku o trošku sud će donijeti po završetku postupka.“

 

              2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019.; dalje u tekstu: ZPP) u vezi s člankom 21. stavkom 1. („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017. i 131/2020.; dalje: OZ) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

              3. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud donošenjem pobijanog rješenja počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava. Nadalje, ističe da tijekom postupka nije utvrđeno ima li ovršenik drugih nekretnina, kao i da je nejasan zaključak prvostupanjskog suda prema kojem je vrijednost tražbine ovrhovoditelja nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine ovršenika na kojoj je predložena ovrha. Ovrhovoditelj navodi da dinamikom otplate potraživanja u postupku izravne naplate nije izgledno da će ovršenik u razumnom, kraćem roku platiti dugovanje. Osim toga, ovrhovoditelj ističe da je njegovo pravo na namirenje tražbine utvrđene ovršnom ispravom zaštićeno člankom 1. protokola broj 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ Međunarodni ugovori broj 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006. i 2/2010.), kao i da sukladno članku 5. stavku 1. OZ-a ovrhovoditelj ima pravo izabrati sredstvo i predmet ovrhe. Konačno, ističe da ima opravdani interes za hitnim namirenjem tražbine koji proizlazi iz činjenice da u R. H. postoji velik broj loših plasmana radi kojih je neophodno provesti ovrhu na nekretninama ovršenika.

 

              4. Ovršenik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode ovrhovoditelja i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

 

              5. Žalba nije osnovana.

 

              6. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer u pobijanom rješenju ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava samih tih isprava.

 

7. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a koji se u ovršnim postupcima primjenjuju na temelju članka 21. stavka 1. OZ-a, utvrđeno je da nije počinjena ni jedna od navedenih povreda zakona.

 

              8. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje:

 

- da je ovrhovoditelj radi prisilne naplate svoje tražbine u iznosu od 20.257,52 eura predložio određivanje ovrhe na nekretnini u vlasništvu ovršenika označenoj kao 3. suvlasnički dio 101/290 etažno vlasništvo (E-3), povezano s vlasništvom stana na I. katu, oznake I-A, koja nekretnina je sagrađena na kč.br……, upisana u zk.ul. 3291, k.o. K. N.,

 

- da je procijenjena vrijednost predmetne nekretnine 143.174,24 eura,

 

- da se predmetna tražbina ovrhovoditelja prisilno naplaćuje od ovršenika i njegove supruge S. F. kao sudužnice u postupku izravne naplate,

 

- da predmetna nekretnine služi za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i članova njegove obitelji, supruge i troje djece,

 

- da ovršenik ni članovi njegove obitelji na području zemljišnoknjižnog odjela u K. L. nemaju nekretnina u svom vlasništvu,

 

- da ovrhovoditelj nema osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga,

 

- da se ovršenik nije izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.

 

              9. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je vrijednost ovrhovoditeljeve tražbine u iznosu od 20.257,52 eura nerazmjerno manja od vrijednosti predmetne nekretnine u iznosu od 143.174,24 eura, te imajući u vidu da predmetna nekretnina služi za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i članova njegove obitelji, te da ovršenik i članovi njegove obitelji nemaju drugih nekretnina u svom vlasništvu na području zemljišnoknjižnog odjela u K. L., kao i da ovrhovoditelj nema osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine i da se ovršenik nije izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom predmetne nekretnine, prvostupanjski sud pozivom na članak 80.b. stavak 2. OZ-a donosi pobijano rješenje.

 

              10. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je ovrhovoditelj predložio određivanje ovrhe na predmetnoj nekretnini ovršenika na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu od 19. prosinca 2017. poslovnog broja Povrv-3260/2013, a radi naplate ovrhovoditeljeve tražbine u iznosu od 20.257,52 eura i to zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

 

              10.1. Predmetnom ovršnom ispravom – pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Splitu od 19. prosinca 2017. poslovnog broja Povrv-3260/2013 održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Z. M.-Š. od 23. rujna 2013. poslovnog broja Ovrv-718/13 kojim je naloženo ovršeniku i S. F. solidarno isplatiti ovrhovoditelju iznos od 20.957,52 eura u kunskoj protuvrijednosti sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 5. rujna 2013. do isplate. Nadalje, istom presudom naloženo je ovršeniku i S. F. naknaditi ovrhovoditelju parnični trošak u iznosu od 16.674,30 kuna sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

 

              8.1. Ovrhovoditeljeva tražbina proizlazi iz Ugovora o kratkoročnom kreditu broj 114-051/2016 od 17. listopada 2017. sklopljenim između ovrhovoditelja kao banke i ugostiteljskog obrta G. u vlasništvu L. G. kao korisnika kredita, te L. G. i ovršenika kao jamaca platca. Iz ovršne isprave – Zadužnice od 25. listopada 2016. proizlazi da je istu potpisao L. G. svojstvu dužnika, te prema sadržaju te zadužnice vjerovnik može po svom izboru zahtijevati naplatu svoje tražbine od dužnika ili jamaca plataca ili i od dužnika i jamaca plataca, kao i da može tražiti ovrhu protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe, a kojim nisu određeni u zadužnici. Također, iz stanja spisa proizlazi da se na temelju predmetne ovršne isprave vrši obustava na računima ovršenika u mjesečnim iznosima od 79,63 eura.

 

8.2. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud donio rješenje o ovrsi koje je povodom žalbe ovršenika ukinuto rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr-434/2022-3 od 24. ožujka 2023. iz razloga što je ovršenik u žalbi istaknuo da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja u smislu odredbe članka 80.b OZ-a jer da nekretnina koja je predmet ovrhe predstavlja jedini dom ovršenika. Konačno, proizlazi da je prvostupanjski sud zaključkom od 11. travnja 2023. pozvao ovrhovoditelja da u roku od osam dana od zaprimanja istog dostavi isprave iz kojih bi proizlazili uvjeti za ovrhu u smislu članka 80.b OZ-a uz upozorenje da će sud odlučiti o prijedlogu za ovrhu na temelju stanja spisa predmeta ako ovrhovoditelj ne postupi po zaključku, a koji zaključak je ovrhovoditelj zaprimio 12. travnja 2023., ali po istom nije postupio.

 

              9. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 80.b OZ-a.

 

              10. Odredba članka 80.b stavka 2. OZ-a propisuje da ako  glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 5300,00 eura, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, dok stavak 3. istog članka propisuje da će pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža, sud uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito:

- je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu,

- je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri,

– služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji,

– ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga,

– je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.

 

              11. U konkretnom slučaju, u odnosu na citirane okolnosti iz članka 80.b. stavka 3. alineje 1. OZ-a tražbina ovrhovoditelja radi kojeg je pokrenut postupak ovrhe s osnove glavnice iznosi 24.032,85 eura, a predmet ovrhe je nekretnina koja nesporno predstavlja dom ovršenika, pri čemu vrijednost te nekretnine prema nalazu i mišljenju vještaka iznosi 143.174,24 eura (u naravi se radi o stanu veličine 54,14 m2 sa spremištem u suterenu površine 6,13 m2 i dijelom dvorišta površine 830 m2), dakle značajno je veća od tražbine ovrhovoditelja, a kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

 

              11.1. Nadalje, u odnosu na okolnosti iz članka 80.b stavka 3. alineje 2. OZ-a valja reći da ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, tim više što je nesporno da se radi naplate ovrhovoditeljeve tražbine na temelju iste ovršne isprave već vrši obustava na računima ovršenika u mjesečnim iznosima od 79,63 eura. Također, ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežitom dijelu namiri.

 

              11.2. U smislu članka 80.b stavka 3. alineje 4. OZ-a ovrhovoditelj nije niti naveo da ima osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitog uzdržavanja ili drugih važnih razloga. Pri tome, valja naglasiti da je ovrhovoditelj banka, te da protivno žalbenim razlozima ovrhovoditelja činjenica da se ovršeniku obustava vrši u mjesečnim iznosima od 79,63 eura, odnosno dinamikom koja ovrhovoditelju nije zadovoljavajuća ne predstavlja važan razlog koji bi ukazivao na opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine.

 

              11.3. Konačno, valja naglasiti da prema sadržaju ovršne isprave, a niti prema sadržaju Ugovora o kreditu iz kojeg proizlazi tražbina ovrhovoditelja ne proizlazi da se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.

 

              12. Uvažavajući sve navedene okolnosti, prema ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud zaključio da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, te pozivom na članak 80.b. stavak 2. OZ-a odbio prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja.

 

              13. Žalbeni navodi kojima ovrhovoditelj ističe da ovršenik ima u vlasništvu i nekretninu označenu kao k.č.br. …upisanu u zk.ul. 12901 k.o. Z., kao i isprave dostavljene uz žalbu nisu ocijenjeni, budući da ti žalbeni navodi predstavljaju nove činjenice i dokaze koje sukladno članku 352. stavku 1. ZPP-a u vezi članka 21. stavka 1. ovrhovoditelj ne može s uspjehom isticati u žalbi.

 

              14. Nisu osnovani žalbeni navodi ovrhovoditelja kojima navodi da sukladno članku 5. stavku 1. OZ-a ima pravo izabrati predmet i sredstvo ovrhe, budući da to ovlaštenje ovrhovoditelja ne dovodi u pitanje primjenu članka 80.b stavka 2. i 3. OZ-a.

 

              15. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a odbiti žalbu ovrhovoditelja i potvrditi pobijano rješenje kao u izreci.

 

U Rijeci 25. lipnja 2024.

 

Sutkinja

Ingrid Bučković, v.r.