- 1 -              Poslovni broj: Usž-2877/2022-2

 

                             

Poslovni broj: Usž-2877/2022-2

 

 

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice M. L., iz Z., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Z., radi stavljanja pod skrbništvo, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2374/2021-12 od 4. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 20. lipnja 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2374/2021-12 od 4. travnja 2022.

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-552-02/20-01/22, URBROJ: 524-11-01/3-21-2 od 16. lipnja 2021. i rješenja Centra za socijalnu skrb Z., Podružnice N. Z., KLASA: UP/I-552-02/20-07/49, URBROJ: 534-113-03-06-20-4 od 9. studenoga 2020. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv navedenog prvostupanjskog rješenja kojim je maloljetnom sinu tužiteljice, P. L., imenovan poseban skrbnik u osobi S. M., zaposlenice Centra za posebno skrbništvo, koja će zastupati interese i dobrobiti P. L. u kaznenom postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Velikoj Gorici pod poslovnim broj: Kzd-82/2018-25 protiv ovdje tužiteljice zbog kaznenih djela propisanih odredbom članka 174. stavka 2. i 173. stavka 1. Kaznenog zakona.

2.              Tužiteljica u žalbi u bitnom navodi da joj prvostupanjsko rješenje nije uredno dostavljeno jer je dostava pokušana samo jedanput, a pri tom je zanemareno da je onkološki bolesnik pa se nije mogla raspitati o dostavi. Trebalo ju se ponovno kontaktirati kako bi sudjelovala i izjasnila se u postupku i pri tom upućuje na odredbu članka 52. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.-dalje: ZUP). Smatra da je i njezinog sina trebalo pozvati da se izjasni da li želi da mu se postavi skrbnik, što i prvostupanjski sud nije učinio, iako je to tužiteljica predlagala, a odbijanje tog dokaznog prijedloga nije obrazložio. Isti je također podnio zasebnu žalbu protiv prvostupanjskog rješenja koja nije riješena. Smatra da nije bilo zakonskih uvjeta za imenovanje posebnog skrbnika propisanih odredbom članka 240. stavka 1. Obiteljskog zakona. Ističe da prvostupanjski sud nije odgodio zakazanu raspravu od 30. ožujka 2022, iako je pismeno uz medicinsku dokumentaciju opravdala i ispričala svoj izostanak i molila odgodu ročišta. Smatra da je povrijeđeno njezino pravo na pristup sudu. Prvostupanjski sud nije prihvatio dokazni prijedlog preslušavanja snimke koju je snimio P. L. kako bi se zaštitio od lošeg postupanja posebne skrbnice, već je isti ignorirao. Navodi da opunomoćenik djeteta može biti isključivo odvjetnik te ističe da nije navedeno da postoji sukob interesa između djeteta i majke u konkretnom slučaju. Upućuje na odredbu članka 359. Obiteljskog zakona prema kojoj u stvarima u kojima se odlučuje o osobnim pravima djeteta sud će na zahtjev djeteta rješenjem dopustiti djetetu koje je navršilo četrnaest godina da iznosi činjenice, predlaže dokaze, podnosi pravne lijekove i poduzima druge radnje u tom postupku ako je sposobno shvatiti značenje i pravne posljedice tih radnji. O tom P. L. nije upitan. Upućuje na odredbu članka 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14.-dalje: Ustav) i odredbu članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, broj: 18/97., 6/99., 8/99., 14/02. i 1/06.-dalje: Konvencija). Predlaže usvojiti žalbu, poništiti presudu i sam riješiti stvar.

3.              Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu, iako je bio uredno pozvan.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitujući prvostupanjsku presudu, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. i 110/21.-dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6.              Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. ZUS-a. To stoga, jer je prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu temeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke nakon čega je osnovano zaključio da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužiteljice.

7.              Prvostupanjski sud je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava, odnosno odredbe članka 240. stavka 1. točke 8. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15., 98/19., 47/20.-dalje: OZ) prema kojoj odredbi radi zaštite pojedinih osobnih i imovinskih prava i interesa djeteta, centar za socijalnu skrb ili sud će imenovati posebnog skrbnika u drugim slučajevima kada je to propisano odredbama tog Zakona odnosno posebnih propisa ili ako je to potrebno radi zaštite prava i interesa djeteta.

8.              Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da je Općinski sud u Velikoj Gorici, dopisom poslovni broj: Kzd-82/2018-25 od 16. listopada 2020., obavijestio prvostupanjsko javnopravno tijelo da je kod tog suda u tijeku kazneni postupak protiv optužene tužiteljice zbog kaznenog djela propisanog odredbom članka 174. stavka 2. i 173. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.-dalje: KZ) te pozvao to tijelo da maloljetnom P. L. imenuje posebnog skrbnika na temelju odredbe članka 53. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 152/14., 70/17. i 126/19.-dalje: ZKP). Naime, prema navedenoj odredbi članka 53. stavka 1. ZKP-a ako je oštećenik dijete, a interesi djeteta su u suprotnosti s interesima roditelja, tijelo koje vodi postupak pozvat će nadležno tijelo socijalne skrbi da djetetu imenuje posebnog skrbnika.

9.              Nadalje, prema navedenoj odredbi članka 173. stavka 1. KZ-a tko ne provodi, sprječava ili onemogući provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud, centar za socijalnu skrb ili državno tijelo, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine. Prema odredbi članka 174. stavka 1. KZ-a tko dijete oduzme od roditelja, posvojitelja, skrbnika, druge osobe ili ustanove kojoj je ono povjereno, protupravno ga zadrži ili mu onemogućava da živi s osobom ili u ustanovi kojoj je povjereno, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Ako kazneno djelo iz stavka 1. tog članka počini roditelj ili posvojitelj, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

10.              S obzirom na takvo stanje stvari, maloljetnom sinu tužiteljice, P. L., postavljen je poseban skrbnik u sudskom postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Kzd-82/2018 u kaznenom postupku protiv optužene tužiteljice zbog kaznenih djela iz članak 174. stavka 2. i članka 173. stavka 1. KZ-a.

11.              Iz izloženog stanja stvari po ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud zaključio da, budući je protiv tužiteljice u tijeku kazneni postupak radi kaznenih djela koja da su počinjena na štetu njezina sina, P. L., to je njezin interes kao optužene u suprotnosti s interesom njega kao oštećenika koji je oštećen tim kaznenim djelima pa da je stoga ispunjena pretpostavka za primjenu naprijed citirane odredbe članka 240. stavka 1. točke 8. OZ-a vezano za citiranu odredbu članka 53. stavka 1. ZKP-a.

12.              S obzirom na naprijed navedene činjenice, koje je na temelju odredbe članka 33. stavka 2. ZUS-a upravni sud ovlašten uzeti u obzir iz postupka donošenja osporenog rješenja, Sud nalazi da je pravilno odbijen dokazni prijedlog tužiteljice za izvođenjem daljnjih dokaza jer iz naprijed navedenih i od prvostupanjskog suda ocijenjenih dokaza, proizlazi da je činjenično stanje u pogledu činjenica relevantnih za zakonito rješenje ove upravne stvari pravilno i potpuno utvrđeno. Sud ističe da upravni sud u svakom konkretnom slučaju, a ovisno o okolnostima konkretnog slučaja i mjerodavnom pravu, ocjenjuje je li potrebno izvesti dokaze koje su stranke predložile. Na temelju odredbe članka 33. stavka 3. ZUS-a upravni sud nije vezan prijedlozima stranaka.

13.              Također, u pogledu prigovora tužiteljice kojima osporava urednost dostave osporenog rješenja tuženika, isti nisu pravno odlučni kraj činjenice da je prvostupanjski sud ocijenio da je tužba tužiteljice podnesena u roku i istu uzeo u meritorno razmatranje.

14.              Nadalje, valja reći da je tužiteljici omogućeno da štiti svoja prava i interese u predmetnom upravnom postupku podnošenjem žalbe protiv prvostupanjskog rješenja javnopravnog tijela u kojoj je istaknula svoje protivljenje i prigovore imenovanju posebnog skrbnika, te pokretanjem upravnog spora protiv rješenja tuženika pa stoga nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari prigovori tužiteljice da joj nije omogućeno sudjelovanje u postupku prije donošenja prvostupanjskog rješenja.

15.              Također, Sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda i obrazloženje tog suda u pogledu zatražene odgode ročišta zakazanog za 30. ožujka 2022. od strane tužiteljice zbog bolesti što je zatražila u podnesku zaprimljenom u prvostupanjskom sudu isti dan, bez dostavljanja one medicinske dokumentacije kojom bi istu dokazala. S obzirom da je i prethodno ročište, zakazano za dan 23. veljače 2022., odgođeno na prethodno traženje tužiteljice iz istog razloga, uz koji je dostavila medicinsku dokumentaciju kao dokaz, to je prvostupanjski sud odbio navedeni prijedlog tužiteljice i održao ročište bez njezine prisutnosti. S obzirom na takvo stanje stvari, prema ocjeni ovog Suda time što prvostupanjski sud nije prihvatio prijedlog za odgodu i ročište održao bez prisutnosti tužiteljice, nije povrijedio odredbu članka 39. stavka 2. ZUS-a, budući da tom prilikom nije niti provođen neki novi dokazni postupak u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja pa činjenica da je ročište za raspravu održano bez nazočnosti tužiteljice, prema ocjeni ovog Suda, nije od utjecaja na zakonitost prvostupanjske presude.

16.              Tužiteljica u žalbi ponavlja da je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti odredbu članka 240. stavka 4. OZ-a prema kojoj iznimno, ako dijete koje je navršilo četrnaest godina i kojem je rješenjem priznata sposobnost poduzimanja radnji u postupku sukladno člancima 130. i 359. tog Zakona ovlasti punomoćnika, neće mu se imenovati posebni skrbnik u ovakvom slučaju. U tom pogledu već je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo da se ista odredba ne primjenjuje u ovoj pravnoj situaciji, a što prihvaća ovaj Sud, Naime, u tom pogledu uputio je na odredbu članka 130. OZ-a u vezi s odredbom članka 134. OZ-a prema kojima se djetetu koje je navršilo četrnaest godina daje pravo sudjelovati i izraziti svoje mišljenje u postupcima procjenjivanja i određivanja mjera koje se određuju prema OZ-u, a ovdje je pak riječ o imenovanju posebnog skrbnika na temelju naprijed citirane odredbe članka 53. ZKP-a. Također, odredbe članka 359. OZ-a odnose se na postupak pred sudom, što proizlazi iz odredbe članka 345. OZ-a  prema kojoj se odredbama tog dijela zakona određuju pravila prema kojima sudovi postupaju u parničnim, izvanparničnim postupcima i postupcima ovrhe i osiguranja odlučuju o obiteljskim i statusnim stvarima koje se uređuju tim Zakonom, a o čemu se ovdje ne radi.  

17.              Kako, dakle, tužiteljica u žalbi ne iznosi pravno relevantne razloge kojima bi dovela u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a time i pravilnost primjene mjerodavnog propisa, to je, valjalo, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude. 

 

U Zagrebu, 20. lipnja 2024.

 

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner, v.r.