- 1 -              Kzz-7/2024-3

Broj: Kzz-7/2024-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića kao predsjednika Vijeća te Žarka Dundovića i Perice Rosandića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Kutnjak-Ćaleta kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog G. Đ. zbog prekršaja iz čl. 53. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11, 80/13, 158/13 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22; dalje: ZOSPC), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 21. svibnja 2024. broj ZPP-DO-73/2023., podignutom protiv pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru, Kazneno-prekršajnog odjela, od 26. svibnja 2023., broj Pp-3220/2023-3, u sjednici održanoj 12. lipnja 2024.

p r e s u d i o   j e :

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru, Kazneno-prekršajnog odjela, od 26. svibnja 2023., broj Pp-3220/2023-3, na štetu okrivljenog G. Đ. povrijeđen zakon u odredbi čl. 202. st. 4. u vezi s čl. 238. st. 11. i čl. 244. st. 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22; dalje: PZ) pa se ta pravomoćna presuda ukida i predmet vraća Općinskom sudu u Zadru, Kazneno-prekršajnom odjelu, na ponovnu odluku.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru, Kazneno-prekršajnog odjela, od 26. svibnja 2023., broj Pp-3220/2023-3, pod toč. I. izreke odlučeno je da se povodom prigovora okrivljenika G. Đ., po službenoj dužnosti, preinačuje obavezni prekršajni nalog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Postaje prometne policije Zadar, KLASA 211-07/22-4/83216, URBROJ: 511-18-15-22-2 od 9. prosinca 2022. na način da je okrivljeniku zbog prekršaja iz čl. 53. st. 4. ZOSCP-a, za koji je proglašen krivim, na temelju citirane odredbe, uz primjenu čl. 36. PZ-a, izriče novčana kazna u iznosu od 600,00 EUR-a (4.520,70 HRK) te zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u trajanju od 3 mjeseca, dok u preostalom dijelu obavezni prekršajni nalog ostaje neizmijenjen.

1.1. Pod toč. II. izreke odlučeno je da će se izrečena novčana kazna sukladno čl. 152. st. 3. PZ-a smatrati plaćenom u cijelosti ako okrivljenik u roku od 30 dana od dana primitka te presude uplati 2/3 izrečene novčane kazne, odnosno 400,00 EUR (3.013,80 HRK), dok je pod toč. III. izreke presuđeno da je na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč. 3. b) PZ-a okrivljenik dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 EUR-a (150,69 HRK) u roku od 30 dana u korist Državnoga proračuna Republike Hrvatske.

2. Protiv te pravomoćne presude državni odvjetnik je podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona u odredbama čl. 202. st. 4. u vezi čl. 238. st. 11. i čl. 244. st. 2. PZ-a, s prijedlogom da se utvrdi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan zbog povreda citiranih odredbi PZ-a te da se pobijana ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje Općinskom sudu u Zadru, Kazneno-prekršajnom odjelu.

3. Uredno pozvani zamjenik glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske nije pristupio na sjednicu drugostupanjskog vijeća.

4. Zahtjev je osnovan.

5. U pravu je državni odvjetnik da su pobijanom pravomoćnom presudom na okrivljenikovu štetu povrijeđene odredbe čl. 202. st. 4. u vezi čl. 238. st. 11. i čl. 244. st. 2. PZ-a.

6. Naime, okrivljenik je u ovom prekršajnom postupku protiv obaveznog prekršajnog naloga navedenog u toč. 1. obrazloženja ove odluke, podnio prigovor u kojem je priznao počinjenje prekršaja iz čl. 53. st. 1. PZ-a kažnjivog po čl. 53. st. 4. PZ-a, nije pobijao odluku o izrečenoj novčanoj kazni u iznosu od 398,17 EUR-a, već je pobijao obavezni prekršajni nalog samo u dijelu koji se odnosi na izrečenu zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.

6.1. U takvom slučaju, a slijedom izričite zakonske odredbe iz čl. 244. st. 2. PZ-a, kada se, prigovor protiv obaveznog prekršajnog naloga podnosi samo zbog izrečene sankcije iz čl. 239. st. 4. PZ-a, sud može izvan rasprave ili žurnog postupka presudom, odbiti prigovor i potvrditi prekršajni nalog ako utvrdi da prigovor nije osnovan ili ako nađe da je prigovor dijelom ili cijelosti osnovan, presudom preinačiti prekršajni nalog u pogledu odluke o sankciji iz čl. 239. st. 4. PZ-a.

6.2. Iz ove odredbe čl. 244. st. 2. PZ-a proizlazi da sud povodom takvog prigovora protiv obaveznog prekršajnog naloga zbog prekršajne sankcije (takav prigovor u smislu čl. 241. st. 1. PZ-a u roku od osam dana mogu podnijeti isključivo okrivljenik i branitelj, te u njegovu korist ovlaštene osobe iz čl. 192. st. 2. PZ-a) može donijeti preinačujuću presudu u pogledu odluke o sankciji samo kada utvrdi da je takav prigovor okrivljenika odnosno ovlaštenih osoba dijelom ili u cijelosti osnovan. Dakle, uvijek se radi o preinaci u korist okrivljenika, a nikako ne na njegovu štetu, kao što je to pogrešno učinio sud u pobijanoj presudi.

7. Nadalje, kako se sukladno odredbi čl. 239. st. 5. PZ-a u postupku izdavanja obaveznog prekršajnog naloga na odgovarajući način primjenjuju i odredbe PZ-a o izdavanju prekršajnog naloga, osim ako odredbama tog zakona o izdavanju obaveznog prekršajnog naloga nije nešto drukčije određeno, a odredbom čl. 238. st. 11. PZ-a, koja se odnosi na taj postupak o prigovoru protiv prekršajnog naloga, je propisano da se u slučaju kada je prigovor protiv prekršajnog naloga podnesen samo zbog odluke o prekršajnoj sankciji iz čl. 237. st. 1. toč. 2. PZ-a, o prigovoru odlučuje nadležni sud (u tom postupku povodom prekršajnog naloga je to Visoki prekršajni sud) odgovarajućom primjenom odredbi PZ-a koje se odnose na žalbeni postupak, te kako je odredbom čl. 202. st. 4. PZ-a, koja određuje granice ispitivanje prvostupanjske presude u žalbenom postupku, izričito propisano da se u slučaju kada je podnesena žalba samo u korist okrivljenika, presuda ne smije izmijeniti na njegovu štetu (zabrana reformatio in peius), s pravom državni odvjetnik tvrdi da su pobijanom presudom kojom je okrivljenik povodom izjavljenog svog prigovora strože kažnjen, povrijeđene navedene odredbe iz čl. 232. st. 11. PZ-a i iz čl. 202. st. 4. PZ-a.

8. U pravu je državni odvjetnik kada u obrazloženju zahtjeva ističe da je sud navedene povrede zakona počinio pogrešnim pozivanjem na odredbu čl. 238. st. 12. PZ-a koja propisuje da se prekršajnom postupku koji se vodi sukladno st. 8. toč. 4. i st. 9. i 10. tog članka sud nije vezan iz čl. 202. st. 4. PZ-a jer se odredba iz st. 12. citiranog propisa ne odnosi na slučaj kada se radi o prigovoru protiv obaveznog prekršajnog naloga zbog odluke o sankciji.

9. Iz svih navedenih razloga, kako je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan, a podignut je u korist okrivljenika, to je na temelju čl. 513. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24) pobijana presuda ukinuta i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U ponovljenom će postupku taj sud, imajući u vidu naprijed navedeno, donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku.

Zagreb, 12. lipnja 2024.

                            Predsjednik vijeća:

                            Ratko Šćekić, v.r.