Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev-1012/2022-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. u. d.o.o. iz K., (OIB …), zastupanog po punomoćnicima V. B. i P. P., odvjetnicima iz R., protiv tuženika M. M. iz L., (OIB …), zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o dopuštenoj reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-88/2021-3 od 6. travnja 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-650/2019-18 od 17. prosinca 2020., u sjednici održanoj 11. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-88/2021-3 od 6. travnja 2021. i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-650/2019-18 od 17. prosinca 2020. - i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je, u točki I. izreke, „odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Z., T. M. poslovni broj Ovrv-35/2019 od 18. siječnja 2019.“, a u točki II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka od 1.406,25 kn sa zateznom kamatom tekućom od 17. prosinca 2020. do isplate.
2. Drugostupanjski sud je tako odlučio uz obrazloženje (prihvaćanjem razloga iz sadržaja obrazloženja prvostupanjske presude i nalazeći da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku), prema onome što je sada relevantno:
„...11. Predmet ovoga postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.161,08 kune, sa pripadajućom zateznom kamatom na ime naknade za isporučenu vodoopskrbnu uslugu i uslugu gospodarenja otpadom, a sporna je aktivna legitimacija tužitelja, odnosno, da li je tužitelj ovlašten od tuženika potraživati naplatu naknade za isporučenu vodoopskrbnu uslugu i uslugu gospodarenja otpadom.
12. U dokaznom postupku utvrđeno je:
- da je društvo P. d.o.o. sa sjedištem u K., … OIB: …, bilo isporučitelj komunalne vodoopskrbne usluge za područje otoka K.,
- da je Ugovorom o podjeli i preuzimanju društava kapitala (odvajanje s preuzimanjem) od 22. studenog 2013. prenesen dio imovine, obveza i pravnih odnosa društva P. d.o.o. na dva postojeća društva i to trgovačko društvo P. E. O. K. d.o.o. za komunalne djelatnosti sa sjedištem u K., …, OIB: …, i trgovačko društvo P. u. d.o.o. za uslužne djelatnosti sa sjedištem u K., …, OIB: …, ovdje tužitelja,
- da je društvo P. d.o.o. i nadalje nastavilo postojati pod istim OIB-om i matičnim brojem, samo pod tvrtkom P. v. d.o.o. za vodne djelatnosti u čiji predmet poslovanja ulazi obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i odvodnje,
- da društvo P. E. O. K. d.o.o. obavlja komunalnu djelatnost gospodarenja otpadom za područje otoka K.,
- da je između društava P. v. d.o.o, P. E. O. K. d.o.o. i tužitelja sklopljen Ugovor o poslovnoj suradnji kojim je tužitelj preuzeo obavljanje poslova za prva dva društva, uglavnom knjigovodstvene i administrativne prirode, između ostalog i pružanja usluga naplate vodnih i komunalnih usluga za domaćinstva,
- da je tužitelj u sudskom registru Trgovačkog suda upisan kao društvo u čiji predmet poslovanja ulaze računovodstvene i knjigovodstvene djelatnosti, izdavanje softvera i obrada podataka usluge poslužitelja i djelatnosti povezane s njima.
13. U postupku koji je vođen kod Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 10 Povrv-253/2018-14, od 14. ožujka 2019., donesena je pravomoćna presuda kojom je u točki II. izreke utvrđeno da ne postoji pravni odnos između P. u. d.o.o., K., …, kao pružatelja usluge i M. M., L., …, s naslova gospodarenja otpadom za objekt na adresi D., …, te ne postoji pravo tužitelja zahtijevati naplatu naknade s navedenog osnova od tuženika niti postoji obveza tuženika na plaćanje iste u odnosu na tužitelja.
14. Pravni okvir spora prvostupanjski sud pravilno je postavio pozvavši se na odredbe Zakona o vodama („Narodne novineˮ 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14) i odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novineˮ broj 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 49/11, 144/12, 147/14), i to:
- Čl. 201. Zakona o vodama kojim je propisano da djelatnost javne vodoopskrbe i odvodnje obavljaju javni isporučitelji vodne usluge.
- Čl. 202. st. 2. Zakona o vodama kojim je propisano da javni isporučitelj vodne usluge ne može obavljati druge djelatnosti osim javne vodoopskrbe i javne odvodnje, a stavkom 3. istog članka je propisano da, ako javni isporučitelj vodne usluge obavlja ili u sudskom registru je registriran za obavljanje djelatnosti protivno stavku 2., prestaje mu status javnog isporučitelja vodnih usluga i pravo obavljati djelatnost javne vodoopskrbe i javne odvodnje.
- Čl. 18. st. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu kojim je propisano da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge za isporučenu uslugu na temelju ispostavljenog računa. Obveznik plaćanja je korisnik usluge.
15. Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud izveo zaključak da tužitelj nije legitimiran u svoje ime i za svoj račun pokretati postupke radi naplate potraživanja po osnovi isporuke vode i odvoza smeća, jer nije registriran za pružanje tih usluga.
16. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je P. d.o.o. i nadalje nastavilo postojati pod istim OIB-om i matičnim brojem, samo pod tvrtkom P. v. d.o.o. za vodne djelatnosti u čiji predmet poslovanja ulazi obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i odvodnje, dok društvo P. E. O. K. d.o.o. obavlja komunalnu djelatnost gospodarenja otpadom za područje otoka K. Ugovor o poslovnoj suradnji koji je zaključio tužitelj sa druga dva društva, ima obilježja ugovora o nalogu u smislu čl. 763. Zakona o obveznim odnosima, ali taj ugovor regulira odnose između ugovornih strana, ali ne proizvodi pravne posljedice za korisnika usluge, jer nije došlo do promjena na strani vjerovnika.
17. Zbog navedenog, kako i drugostupanjski sud smatra da tužitelj nije ovlašten za obavljanje poslova djelatnosti javne vodoopskrbe i odvodnje te gospodarenja otpadom, a prema Ugovoru o poslovnoj suradnji, nije ovlašten u svoje ime i za svoj račun naplaćivati usluge isporuke vode i odvoza otpada, pravilno je prvostupanjski sud ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev tužitelja...“.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3633/2021 od 5. travnja 2022., donesenim u postupku odlučivanja o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, prihvaćen je prijedlog tužitelja i tužitelju je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:
„Može li trgovačko društvo pružatelj komunalne usluge ovlastiti drugo trgovačko društvo da vodi poslove naplate naknadi za komunalne usluge za trgovačko društvo pružatelja komunalne usluge, a što uključuje osim poslova naplate i ovlast pokretanja ovršnih i sudskih postupaka radi prisilne naplate?“.
4. To sve po ocijeni da je to pravno pitanje važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju za koje postoji i može se očekivati neujednačena i nesigurna praksa.
5. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio (dopuštenu) reviziju sa navedenim pitanjem. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude na način da se „utvrdi kako je aktivno legitimiran za naplatu predmetnih vodoopskrbnih usluga kao i usluga odvoza otpada“ te održi „na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika T. M. iz Z., poslovni broj Ovrv-35/2019 od dana 18. siječnja 2019.“.
6. Tuženik je odgovorio na reviziju i predložio da se ova odbije kao neosnovana.
7. Revizija je osnovana.
8. Revizijski sud ocjenjuje u reviziji naznačeno pitanje važnim za odluku o predmetu spora ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: o njemu je revizijski sud izrazio svoje shvaćanje - ali su odluke nižestupanjskih sudova donesene na temelju shvaćanja koje je ovome protivno.
9. Naime, primjetno je bilo da su u ranijoj sudskoj praksi, u usporedivim nižestupanjskim odlukama, u odgovoru na postavljeno pitanje izražena različita ili međusobno neujednačena shvaćanja - ali je revizijski sud, upravo zbog takve neujednačene i nesigurne sudske prakse - kako bi se ona svela na sigurnu, u konačnom, a u rješenju poslovni broj Rev-715/2022-2 od 31. siječnja 2024., izrazio jasno shvaćanje u svezi istog pitanja:
„(...) 7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa na ime dospjelih neplaćenih računa za komunalne usluge (fiksna vodna naknada i naknada za gospodarenje otpadom) za nekretninu na adresi …, D., za razdoblje od 1. prosinca 2016. do 30. rujna 2017.
8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je društvo P. d.o.o. iz K., …, bilo isporučitelj komunalne usluge opskrbe vodom i usluge gospodarenja otpadom na području otoka K.;
- da je Ugovorom o podjeli i preuzimanju društva kapitala (odvajanje s preuzimanjem) od 22. studenog 2013. dio imovine, obveza i pravnih odnosa društva P. d.o.o. prenesen na društvo P. E. O. K. d.o.o. za komunalne djelatnosti i društvo P. u. d.o.o. za uslužne djelatnosti;
- da je društvo P. d.o.o. i dalje nastavilo postojati pod istim OIB-om i matičnim brojem, ali pod tvrtkom P. v. d.o.o. za vodne djelatnosti u čiji predmet poslovanja ulazi i obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i odvodnje, dok je društvo P. E. O. K. d.o.o. obavljalo komunalnu djelatnost gospodarenja komunalnim otpadom za područje otoka K.;
- da se ugovorom o poslovnoj suradnji koji je sklopljen između trgovačkih društava P. v. d.o.o, P. E. O. K. d.o.o. i P. u. d.o.o., tužitelj, odnosno tvrtka P. u. d.o.o., obvezala jednom mjesečno ispostavljati račune za javne vodne i komunalne usluge korisnicima usluga do 15. tog u mjesecu za prethodni mjesec (čl. 10. ugovora o poslovnoj suradnji), te poduzimati sve potrebne mjere za učinkovitu naplatu javnih, vodnih i komunalnih usluga i u tom smislu i pokretati i vođenje ovršnih i parničnih postupaka radi naplate potraživanja (čl. 8. ugovora o poslovnoj suradnji), a potom prikupljena sredstva najmanje jednom tjedno dostavljati na račun P. v. d.o.o. i P. E. O. K. d.o.o. (čl. 12. ugovora o poslovnoj suradnji);
- da je tužitelj P. u. d.o.o. upisan u sudskom registru Trgovačkog suda kao društvo u čiji predmet poslovanja ulaze računovodstvene i knjigovodstvene djelatnosti, izdavanje softvera i obrada podataka usluge poslužitelja i djelatnosti povezane sa njima;
- da je tužitelj P. u. d.o.o. ispostavljao račune za vodne i komunalne usluge na svoje ime i račun.
9. Nižestupanjski sudovi zaključuju kako tužitelj ne obavlja djelatnost javne vodoopskrbe i odvodnje niti djelatnost javne usluge prikupljanja otpada, već usluge vodoopskrbe i komunalne usluge gospodarenja otpadom za područje K. vrše P. v. d.o.o. i P. E. o. K. d.o.o., pozivajući se na odredbu čl. 202. Zakona o vodama („Narodne novine“, broj 153/09, 63/11, 130/11, 56/13 i 14/14) koja propisuje da isporučitelj vodne usluge ne može obavljati druge poslove, niti pružati druge usluge.
10. Nadalje, nižestupanjski sudovi za ugovor o poslovnoj suradnji zaključuju kako isti ima obilježja ugovora o nalogu u smislu čl. 763. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) te da je kao takav regulirao samo interni odnos između nalogodavca i nalogoprimca i ne proizvodi nikakve pravne posljedice za korisnika usluge, tuženika u ovome postupku, na način da bi došlo do promjena na strani tužitelja kao vjerovnika, koje bi ga ovlastile da u svoje ime i za svoj račun pokreće sudske postupke i naplaćuje dugovanja svojih nalogodavaca, niti da izdaje račune za svoje ime i račun.
11. Prema shvaćanju revizijskog suda, koje je izraženo i u odluci Rev-629/2021 od 12. rujna 2023., odredbom čl. 8. predmetnog ugovora o poslovnoj suradnji pružatelji komunalnih usluga, dakle društva P. E. O. K. d.o.o. i P. V. d.o.o., ugovorili su pravo tužitelja da pokreće i vodi parnice radi naplaćivanja dospjelih, a neplaćenih potraživanja prisilnim putem, a odredbom čl. 10. tog ugovora, a u smislu poreznih propisa, uplaćivanje novčanih sredstava na prolazni račun tužitelja, pa takav modus naplate za račun pružatelja usluga ne predstavlja tužiteljev prihod, jer je prema odredbi čl. 12. ugovora, tužitelj prikupljena sredstva obvezan s prolaznog računa uplaćivati na račune društava P. E. O. K. d.o.o. i P. V. d.o.o. Upravo takvim ugovaranjem novčanih transfera ispunjene su sve zakonske pretpostavke po kojima je novac od naplate pruženih komunalnih usluga prihod pružatelja komunalnih usluga, a ne tužitelja. Slijedom navedenog, i imajući u vidu da se radi o povezanim društvima putem iste osobe za zastupanje i putem istih članova, predmetni ugovor nema narav ugovora o nalogu (čl. 763. ZOO do čl. 784. ZOO), već eventualno može imati karakteristike ugovora o komisiji iz čl. 785. ZOO do čl. 803. ZOO. Imajući u vidu izneseno, kao i činjenicu da pozitivnim zakonskim odredbama nigdje nije stavljena izričita zabrana pružateljima komunalnih usluga da ovlaste drugo trgovačko društvo na naplatu i pokretanje parnica radi prisilne naplate naknade za pruženu uslugu, trgovačko društvo koje pruža komunalne usluge gospodarenja otpadom, može ugovorom ovlastiti drugo trgovačko društvo na vođenje poslova naplate tih usluga, što uključuje i ovlast pokretanja ovršnih i parničnih postupaka radi prisilne naplate vodnih i komunalnih usluga za trgovačka društva koja su isporučitelji tih usluga. To je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.
12. Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova u primjeni materijalnog prava pri odlučivanju o tužbenom zahtjevu, a budući da nisu ispunjeni uvjeti za preinaku, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP trebalo je ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (toč. I. izreke)....“.
10. U tome je sadržan jasan odgovor i na u predmetnoj reviziji postavljeno pitanje.
11. Kako su nižestupanjski sudovi i u ovome postupku svoje presude temeljili na drugačijem i time pogrešnom shvaćanju, jedino je za zaključiti da zbog pogrešnog pravnog shvaćanja (pogrešne primjene materijalnog prava) nižestupanjski sudovi (jer su se ograničili pogrešnim pravnim shvaćanjem) nisu razmotrili druge okolnosti i činjenice, ovdje sporne ali i odlučne za odluku o predmetu spora i (time) za nastavak postupka.
12. Slijedom prethodno iznijetog, valjalo je ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu - te odlučiti kao u izreci ove odluke (na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a).
13. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem revizijskog suda te ovisno o rezultatu ocjene svih provedenih dokaza i okolnosti relevantnih za odluku - ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, i to odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a.
14. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe čl. 164. st. 4. i čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 11. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković, v.r.