- 1 -              Revd-1159/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd-1159/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. M. iz S., OIB: …, sada na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u G., kojeg zastupaju punomoćnice L. P., odvjetnica u Z. i S. F., odvjetnica u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, za Ministarstvo …, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4044/22-4 od 28. studenoga 2023., kojima je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-369/21-22 od 1. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I.              Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

 

              II.              Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

              III.              Zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv odluke o troškovima parničnog postupka koja je sadržana u toč. II. 1., 2., 3., 4., toč. III. i toč. IV. izreke presude i toč. II . izreke rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4044/22-4 od 28. studenoga 2023.

 

2.              U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženica osporava istaknute navode tužitelja, predlažući prijedlog odbaciti podredno odbiti.

 

3.              Postupajući u skladu s odredbama čl. 385. a st. 1.  i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj : 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14,  70/19, 80/22,  114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da predmetna pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu dani odgovarajući razlozi važnosti koje ima u vidu odredba čl. 385. st. 1. ZPP-a, a koji bi koincidirali sa konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom. Obrazlažući važnost prvog pravnog pitanja podnositelj zapravo prigovara pravilnosti primjene materijalnog prava u odnosu na činjenice konkretnog predmeta, tvrdnjom da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji opravdava primjenu Tbr. 37. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, međutim navedeno nema važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Okolnost da je drugostupanjski sud u ranijoj odluci naveo da je u kaznenom postupku vođenom protiv tužitelja bilo potrebno posebno specijalističko znanje nije od značaja, budući da je ovaj sud navedenu odluku ukinuo i predmet vratio na ponovan postupak, cijeneći da je takva ocjena bila uopćena i neargumentirana i da drugostupanjski sud nije dao razloge takve ocjene u smislu postojanja makar jednog od egzemplarno navedenih razloga za uvećanje tarifnih stavaka za 100% po osnovi posebnih stručnih i specijalističkih znanja obrane. Nasuprot tome, u ponovljenom postupku i pobijanoj odluci drugostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke za primjenu navedene odredbe Tarife, izloživši pritom razloge koji argumentiraju navedeno shvaćanje. U odnosu na drugo pravno pitanje valja reći kako je u odlukama na koje se podnositelj poziva odmjeren  trošak na način da svaka stranka snosi svoj trošak, a kako je to učinjeno i u konkretnom predmetu. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe čl. 389.b. st. 1. ZPP-a odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.

 

4.              Tužitelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389. a st. 4. ZPP-a odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

 

 

 

 

5.              Zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

Zagreb, 5. lipnja 2024.