-1-

Broj: Ppž-6442/2022

 

                                      

                                                                                                   Broj: Ppž-6442/2022                                                                                                                                   

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. A. M., zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (Narodne novine, broj 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13 i 39/19), odlučujući o žalbi okr. A. M. podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-1822/2021 od 21. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2024.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I.  Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. A. M., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o izrečenoj zaštitnoj mjeri obveznog psihosocijalnog tretmana u ustanovi socijalne skrbi, udruzi, odnosno drugoj pravnoj osobi koja za provedbu te zaštitne mjere ima odobrenje ministarstva nadležnog za socijalnu skrb, u trajanju 3 mjeseca, na način da se ista ukida.

 

II.  U ostalom dijelu se odbija kao neosnovana žalba okr. A. M. i potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

 

III.   U ostalom ne pobijanom i nepreinačenom dijelu, presuda ostaje neizmijenjena. 

 

IV.               Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje u tekstu: PZ), okr. A. M. se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 15,00 (petnaest) EUR u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

             

 

 

 

Obrazloženje

 

              1. Pobijanom presudom proglašena je krivom okr. A. M. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. toč.1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga za koji mu je izrečena novčana kazna 5.000,00 kuna koju je dužna platiti u roku 30 dana od dana primitka pravomoćne presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je okrivljenica je dužna naknaditi trošak prekršajnog postupka 150,00 kuna.

 

              1.1. Istom presudom je okrivljenici na temelju čl. 50. st. 2. PZ-a i čl. 64. st. 5. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u ustanovi socijalne skrbi, udruzi, odnosno drugoj pravnoj osobi koja za provedbu te zaštitne mjere ima odobrenje ministarstva nadležnog za socijalnu skrb u trajanju 3 mjeseca.

 

              1.2. Istom presudom je na temelju čl. 64. st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga i čl. 76. a st. 1. PZ-a od okrivljenice oduzet predmet – jedna ručno spravljena cigareta tzv. „joint“ sa sadržajem mješavine duhana i droge „Marihuane“ svukupne težine 0,42 grama.

 

2. Protiv navedene prvostupanjske presude je okr. A. M. osobno pravodobno podnijela žalbu zbog izrečene prekršajnopravne sankcije, odnosno, izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

 

3. Žalba je djelomično osnovana.             

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

              5. Okrivljenica u žalbi navodi da je redovan student na Filozofskom fakultetu u Splitu te uzdržava stariju i nepokretnu baku nakon majčine smrti pa moli ukidanje zaštitne mjere i ublažavanje novčane kazne koju nije u mogućnosti platiti.

 

6. Razmotrivši prije svega odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenice i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, s obzirom da je izrečena u najmanjem iznosu novčane kazne propisane za prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga za koji je propisana novčana kazna od 5.000,00 kuna do 20.000,00 kuna (u protuvrijednosti službene valute prema fiksnom tečaju konverzije) te kao teža kazna i kazna zatvora u trajanju do 90 dana pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski sud, uzeo dovoljno u obzir i olakotne okolnosti na strani žaliteljice (priznanje i „držanje“ na sudu).

 

6.1. Iako je u trenutku rješavanja predmeta u ovom žalbenom postupku nastupila rehabilitacija na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti te se okolnost ranijeg prekršajnog kažnjavanja okrivljenice zbog istog prekršaja, a koju je prvostupanjski sud cijenio kao otegotnu okolnost, ne može cijeniti njoj na štetu, po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna u najnižem posebno propisanom novčanom iznosu, primjerena je svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti kao nužna pretpostavka za izricanja kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne te se opća svrha prekršajnopravnih sankcija ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem kako se to sugerira u žalbi. Kod takvog stanja stvari, okolnosti koje okrivljenica navodi u žalbi, a odnose se na osobne, obiteljske i materijalne prilike, nemaju utjecaja na visinu izrečene novčane kazne.

 

6.2. Stoga nisu osnovani navodi žalbe iz kojih proizlazi postojanje osobito olakotnih okolnosti na strani okrivljenice, a koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, odnosno, same za sebe ne predstavljaju “naročito olakotne okolnosti“ za izricanje blaže kazne od propisane u smislu čl. 37. st. 2. PZ-a. Pravilno je prvostupanjski sukladno čl. 152. st. 3. PZ-a, ukazao žaliteljici na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa novčane kazne.

 

6.3. Slijedom iznesenog je trebalo odbiti žalbu okrivljenice u dijelu u kojem pobija odluku o novčanoj kazni te je odlučeno kao pod t. II. izreke.

 

7. Nadalje, izricanje zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju 3 mjeseca, prvostupanjski je sud obrazložio činjenicom da je okr. A. M. „drogu posjedovala isključivo za vlastite potrebe te je već dva puta pravomoćno kažnjavana zbog istog prekršaja“. Međutim, iz obrane okrivljenice ne proizlazi da je drogu posjedovala za sebe, već samo da ju je posjedovala (t. 2. obrazloženja i Zapisnik o glavnoj raspravi od 19. travnja 2022.). Bitna činjenica od koje ovisi ispunjenje zakonskih uvjeta za izricanje predmetne zaštitne mjere je da se radi o povremenom uzimatelju droge, a što je propisano u  čl. 64. st. 5. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga. Prema čl. 2. st. 1. t. 14. istog Zakona „Povremeni uzimatelj droge jest osoba koja jednokratno, prigodno ili povremeno uzima droge, kod koje se još nije razvilo stanje ovisnosti“. Dakle, da bi se osoba mogla smatrati povremenim uzimateljem u smislu navedenog zakona, potrebno je da uzima odnosno konzumira drogu, bilo jednom, ili u posebnim prilikama ili samo ponekad. Okr. A. M. u obrani nije izjavila da konzumira drogu, ikad, a samo posjedovanje droge predmetne zgode se po stavu ovog suda ne može smatrati da je osoba povremeni uzimatelj droge.

 

7.1. Kada se ova okolnost dovede u vezu s činjenicom da je u trenutku rješavanja predmeta u ovom žalbenom postupku nastupila rehabilitacija na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti te se okolnost ranijeg prekršajnog kažnjavanja okrivljenice zbog istog prekršaja, a koju okolnost je prvostupanjski sud cijenio kao bitnu prilikom odlučivanja o izricanju zaštitne mjere, jasno je da se u konkretnom slučaju okrivljenica niti zbog okolnosti ranije osuđivanosti ne može smatrati povremenim uzimateljem droge.

 

7.2. Stoga po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 64. st. 5. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga da bi se okrivljenici mogla izreći zaštitna mjere obveznog psihosocijalnog tretmana pa je djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenice presudu trebalo u tom dijelu preinačiti i zaštitnu mjeru ukinuti kao pod t. I. izreke ove presude.

 

8. Iako se u žalbi ne pobija presuda zbog odluke o oduzimanju predmeta - droge, sama žalba podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o oduzimanju imovinskopravne koristi te oduzimanju predmeta. Stoga, razmotrivši odluku o izrečenoj mjeri oduzimanja droge, ovaj sud drži da je ista na zakonu osnovana, sukladno čl. 76.a st. 3. PZ-a, budući da se radi o predmetima čije posjedovanje je zakonom zabranjeno te je u skladu i s načelom razmjernosti iz čl. 51.a PZ-a, te je odlučeno kao pod t. III. izreke ove presude.

 

9. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka pa iznos od 15,00 eura (u protuvrijednosti u kunama prema fiksnom tečaju konverzije) predstavlja gotovo najniži mogući iznos troška postupka te po ocjeni ovog suda neće ugroziti egzistenciju okrivljenice niti osoba koje je eventualno dužna uzdržavati te je odlučeno kao pod t. IV. izreke ove presude.

 

              10. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 207. PZ-a odlučeno je kao u izreci.

             

U Zagrebu, 5. lipnja 2024.

 

 

Zapisničarka:                                                                                 Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                        Goranka Ratković, v.r.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja