- 1 -              Rev-1038/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-1038/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. V., iz O., OIB ..., koju zastupa punomoćnica A. V., odvjetnica u Z., protiv tuženika Z. b. d.d., sa sjedištem u Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2299/2022-2 od 25. listopada 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7984/19-27 od 31. ožujka 2022., u sjednici održanoj 5. lipnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je utvrđeno je da su ništetne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj u dijelu kako je to pobliže navedeno u toč. I. izreke, te je naloženo tuženiku tužiteljici isplatiti iznose od 13.159,60 kn i 56.763,31 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose i u visini kako je to pobliže navedeno u izreci presude (toč. II. i III. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 11.604,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč. IV. izreke), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška (toč. V.izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. I., II., III. i V. izreke te u dijelu pod toč. IV. izreke kojim joj je naloženo da naknadi parnični trošak tužiteljici u iznosu od 10.666,50 kn/1.415,68 eura sa zateznom kamatom (toč. I. izreke), dok je preinačena u dijelu pod toč. IV. izreke I odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnoga troška u iznosu od 937,50 kn/124,43 eura, sa zateznom kamatom (toč. II. izreke). Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u povodu žalbe (toč. III. izreke).

 

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-935/2023-2 od 7. ožujka 2023. tuženiku je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u dijelu pod toč. I. izreke kojom je potvrđena prvostupanjska presuda pod toč. II. izreke za dio tužbenog zahtjeva preko iznosa 12.594,82 kn s pripadajućim zateznim kamatama do iznosa 13.159,60 kn s pripadajućim zateznim kamatama (dakle, za iznos 564,78 kn sa pripadajućim zateznim kamatama), kao i u dijelu kojem je odlučeno o parničnom trošku tuženika, a u odnosu na pravno pitanje:

 

„U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka, je li za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara ako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka?“.

 

4. Protiv drugostupanjske presude tuženik je zbog prethodno naznačenog pravnog pitanja podnio reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno revizijskim navodima, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

5. Na reviziju je odgovoreno.

 

6. Revizija je neosnovana.

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi potrošačkog ugovora o kreditu u švicarskim francima te na isplatu više plaćenog iznosa po osnovu tih ništetnih odredbi.

 

9. Tuženik, u odnosu na dopušteno pitanje, reviziju temelji na razlozima: da je tužiteljica tužbom podnesenom 12. lipnja 2019. (dakle prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka koji je počeo teći 14. lipnja 2014.), između ostalog zahtijevala isplatu u iznosu od 1.671,62 EUR /12.594,82 kn s pripadajućom zateznom kamatom; da je tužiteljica podneskom od 14. srpnja 2021. preinačila tužbeni zahtjev time što je povisila tužbeni zahtjev za isplatu na 1.746,58 EUR/13.159,60 kn sa zateznom kamatom; da se tuženik protivio preinaci te da je istaknuo prigovor zastare u dijelu koji je preinakom povišen za iznos od 74,96 EUR/564,78 kn s pripadajućom zateznom kamatom jer nije utužen do 13. lipnja 2019., a koji prigovor tuženika je pobijanom presudom uz pogrešnu primjenu materijalnog prava odbijen kao neosnovan. Tuženik se pozvao na pravno shvaćanje ovog suda u odlukama Revx-848/14, Revx-985/2017-2 od 5. ožujka 2019., Revr-1797/2010-2 od 19. ožujka 2013., Revd-1801/2021-2 od 5. travnja 2022., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. te na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici od 31. siječnja 2022.

 

10. S obzirom na navedeno, treba reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem, kada je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

 

11. Prema shvaćanju ovog suda iznijetom u odluci Revr-1797/2010-2 od 19. ožujka 2013., Revr-1068/2016-2 od 9. travnja 2019.  te dalje u odlukama na koje se tuženik poziva u reviziji „...povećanje tužbenog zahtjeva (...) predstavlja preinaku tužbe, pa se glede tog zahtjeva parnica smatra pokrenutom tek kad je istaknut taj novi zahtjev...“, odnosno „...budući da je u pobijanoj presudi sud pravilno zaključio da je povećanjem tužbenog zahtjeva došlo do preinake tužbe osnovano revident navodi da je za ocjenu zastare mjerodavan dan kada je podnesen novi tužbeni zahtjev jer se glede tog zahtjeva (razlike) parnica smatra pokrenutom tek kad je istaknut taj novi zahtjev...“, u bitnom se isto temelji na postupovnopravnom određenju povećanja postojećeg tužbenog zahtjeva kao oblika objektivne preinake tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP, zbog čega se za razliku tj. za iznos za koji je zahtjev povećan parnica u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO) smatra pokrenutom tek kad je taj povećani zahtjev istaknut, tj. za koju razliku je tek u tom trenutku došlo do prekida zastare.

 

12. S druge strane, kada je riječ o zastari generički određenog tužbenog zahtjeva, preinaku povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva u okolnostima kada se taj povećani zahtjev temelji na istoj - neizmijenjenoj činjeničnoj osnovi od one koja je do tada bila, treba sagledavati u kontekstu materijalnopravnih obilježja i svrhe koju zastara u smislu odredbi čl. 214.-246. ZOO ima u našem pravu. Naime, uz istaknuti materijalnopravni prigovor zastare, zbog isteka zakonom određenog vremena u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, utuživa obveza pretvorila se u neutuživu - naturalnu, zbog čega vjerovnik svoje pravo ne može ostvariti prisilno preko suda, već je dužnik u dispoziciji hoće li ispuniti svoju naturalnu obvezu ili ne. Svrha zastare temelji se na interesima pravne sigurnosti da se zaštiti postojeće stanje ako ono traje duže vrijeme, tj. da u određenom pravnom odnosu ne bude neizvjesnosti ako vjerovnik u određenom vremenu ne postavi zahtjev za ostvarenje svog prava. Tako kod okolnosti da se dužnik /tuženik/ protivi ispunjenju već u tužbi niže postavljenog generički određenog tužbenog zahtjeva, samim povećanjem - preinakom postojećeg zahtjeva temeljem iste - neizmijenjene činjenične osnove nije ispunjena svrha koju zastara ima u našem pravu, već i glede razlike tj. iznosa za koji je zahtjev povećan - preinačen treba uzeti da je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO došlo već s podnošenjem tužbe.

 

13. Dakle, kada je vjerovnik prije isteka zastarnog roka podnio tužbu s generički određenim tužbenim zahtjevom, ali je tijekom postupka temeljem iste činjenične osnove preinačio tužbu povećanjem postojećeg generički određenog zahtjeva, u navedenim okolnostima i u pogledu razlike za koju je zahtjev povećan - preinačen treba uzeti da je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO došlo već s podnošenjem tužbe.

 

14. Na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024. doneseno je sljedeće pravno shvaćanje:

 

„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“.

 

15. Stoga odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:

 

U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka, za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nije nastupila zastara, iako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka.

 

16. Slijedom navedenog, kako je drugostupanjski sud pobijanom presudom pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP, reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

17. Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na reviziju budući da ta radnja nije bila potreba za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 5. lipnja 2024.

 

                                                                                                                Predsjednica vijeća:

                                                                                                                Renata Šantek, v.r.