Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd-941/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

 

Broj: Revd-941/2024-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. V., OIB ..., iz B., kojeg zastupa punomoćnica I. B., odvjetnica u P., protiv tuženice Opće bolnice P., OIB ..., P., koju zastupa punomoćnica T. T., odvjetnica u P., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja i tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj R-102/2023-3 od 10. svibnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr-413/2021-28 od 12. prosinca 2022., u sjednici održanoj 5. lipnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Odbija se prijedlog tužitelja i prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

 

II.              Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj R-102/2023-3 od 10. svibnja 2023. (u odbijajućem dijelu), kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr-413/2021-28 od 12. prosinca 2022., zbog pravnih pitanja za koja tvrdi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu, te zbog toga što je pogrešnom primjenom materijalnog prava tužitelju uskraćeno temeljno ljudsko pravo na rad i slobodu rada (članak 54. Ustava Republike Hrvatske).

 

1.1. U prijedlogu je postavio pravna pitanja koja glase:

 

„1. Kada je KU/13 određen redovni mjesečni fond radnih sati, a ne primjenjuje se na sve radnike poslodavca jednako, treba li se radi izjednačavanja radnih prava svih radnika istog poslodavca primijeniti povoljniji redovni mjesečni fond radnih sati?

 

2. Kada poslodavac čini razliku u primjeni tumačenja KU/13, vršeći obračun plaće u skladu sa Zaključkom broj 148 za jednu skupinu radnika i nakon stupanja na snagu Zaključka broj 153 – što dovodi do povoljnijeg obračuna plaće, a za preostale radnike vrši obračun plaće u skladu sa Zaključkom broj 153 – što dovodi do nepovoljnijeg obračuna plaće, treba li primijeniti povoljniji obračun plaće za sve radnike kod poslodavca, a u skladu sa Zakonom o radu?

 

3. Kada poslodavac za jednu skupinu radnika odbija primijeniti tumačenje broj 153 KU/13 nakon njegovog stupanja na snagu, a na drugu skupinu radnika primjenjuje, iako se odredbe KU/13 trebaju primjenjivati jednako na sve radnike kod poslodavca, treba li za sve radnike ujednačiti primjenu KU/13 na povoljniji način za radnike?“.

 

1.2. U razlozima za postavljena pitanja pozvao se na odluke Županijskog suda u Splitu broj R-847/2020-2 od 14. rujna 2020., Županijskog suda u Zagrebu broj R-737/2021-2 od 29. lipnja 2021. i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske doneseno na 8. sjednici Građanskog odjela 9. prosinca 2019.

 

1.3. U odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava naveo je da tuženik nije na jednak način obračunavao plaću svih djelatnika, s obzirom na tumačenja Kolektivnog ugovora br. 148. i 153., jer je plaću za nemedicinsko osoblje obračunavao na jednak način i nakon donošenja zaključka 153., dok je tužitelju neosnovano umanjivao plaću za, iz obračuna plaće ispuštene dane blagdana i neradnih dana. Osnova takvog različitog obračuna plaće bilo je različito utvrđenje redovnog mjesečnog fonda radnih sati za nemedicinsko i medicinsko osoblje. Time je na tužitelja nejednako primijenio KU, koji u članku 1. utvrđuje da se on primjenjuje na sve radnike u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Također je nejednakim obračunom plaće tužitelju, povrijedio i članak 7. Zakona o radu koji propisuje zabranu izravne ili neizravne diskriminacije na području rada i uvjeta rada.

 

2. I tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv iste presude (u dosuđujućem dijelu), uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita, a u prijedlogu je postavila sljedeća pitanja:

 

„1. Legitimno očekivanje stranaka u postupku je i primjena odredaba KU kao i Dodataka KU na način kako one glase i u periodu u kojem su na snazi i u primjeni. Ako je Dodatkom III KU utvrđeno da se za sate odrađene u prekovremenom radu plaćaju dodaci od 01. travnja 2020. godine pa nadalje i ne utvrđuje retroaktivnu primjenu, neovisno o tumačenju i zauzetom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (koje je suprotno ugovornoj volji stranaka i doneseno prije zaključenja Dodatka III KU), primjenjuje li sud Dodatak III KU i utvrđuje da se dodaci na plaću sa sate odrađene u prekovremenom radu plaćaju od 01. travnja 2020. godine, dakle ne prije tog datuma, ili primjenjuje shvaćanje VS RH koje je doneseno prije stupanja na snagu opisanih ugovornih odredbi?

 

2. Može li pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zamijeniti ugovornu volju stranaka koja je utvrđena drugačije od shvaćanja VS RH i zauzeta u odredbama KU i u Zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba KU koji su obveznu za ugovorne strane?

 

3. Može li se pravno shvaćanje Vrhovnog suda primjenjivati retroaktivno na raniji period, iako je prava volja ugovornih stranaka utvrđena KU i Zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba KU koji se na te odredbe odnose, te konačno u Dodatku III KU koji je u primjeni od 01.04.2020. godine, izražena drugačije od shvaćanja Vrhovnog suda?

 

4. Je li došlo do povrede postupovnog prava koja ugrožava pravnu sigurnost, uz povredu prava stranke na pravičan sudski postupak koji uključuje pravo na obrazloženu sudsku presudu, kada je drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi tuženika propustio uzeti u obzir sve relevantne činjenice i pravne propise koji su mjerodavni za ocjenu žalbenih razloga i za ocjenu ispravnosti prvostupanjske presude (plaćanje dodataka na sate prekovremenog rada u skladu sa odredbama KU i Dodatkom III KU), a osobito kada obrazloženje odluke ne sadrži ocjenu svih žalbenih navoda pa tako niti onih od osobitog značaja (primjena plaćanja dodataka na sate u prekovremenom radu u skladu sa odredbama KU i Dodatkom III KU od 01.04.2020.), niti jasne razloge iz kojih bi se moglo provjeriti na kojim utvrđenjima i kojim pozitivnim pravnom propisima je ista utemeljena?“.

 

2.1. Za navedena pitanja tvrdi da odluka u sporu ovisi o rješavanju tih pravnih pitanja, zbog čega je su ona važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, obzirom da je riječ o pravnim pitanjima o kojima su drugi drugostupanjski sudovi iznijeli drugačija pravna shvaćanja, a i shvaćanje drugostupanjskog suda je protivno praksi revizijskog suda.

 

3. Odgovori na prijedloge nisu podneseni.

 

4. Prijedlog tužitelja je dijelom neosnovan, a dijelom nedopušten, dok je prijedlog tuženice neosnovan.

 

5. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP zbog pravnih pitanja navedenih u prijedlozima stranaka jer je riječ o pitanjima o kojim je ovaj sud već zauzeo pravna shvaćanja, a iznesena pravna shvaćanja u pobijanoj odluci ne odstupaju od pravnih shvaćanja ovoga suda iznesenih u brojnim odlukama (tako u Rev-290/2021 od 1. lipnja 2021., Rev-655/2021 od 8. veljače 2023., Rev-165/2022 od 15. ožujka 2022., Rev-478/2023 od 13. lipnja 2023. i dr.), a nije ocijenjeno da bi bilo potrebno preispitati postojeću i jedinstvenu praksu revizijskog suda.

 

6. Zbog toga postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 389.b. stavak 1. ZPP riješeno kao u točki I. izreke.

 

7. U pogledu prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije u smislu članka 385.a stavak 2. ZPP koji tužitelj podnosi zbog povrede prava na jednakost, na rad i slobodu rada valja reći da nije učinio vjerojatnim da bi mu nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo. U pogledu iznesenih tvrdnji tužitelja treba istaći da članak 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

 

8. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.

 

9. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na članak 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je temeljem članka 389.a stavak 4. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke ovoga rješenja.

 

Zagreb, 5. lipnja 2024.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu