Baza je ažurirana 18.01.2026. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Poslovni broj: Usž-1382/2024-2

Poslovni broj: Usž-1382/2024-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Borisa Markovića, članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika – specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice K. P., London, UK, koju zastupa opunomoćenica H. K., odvjetnica u Z., protiv tužene Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i nabavu, R., koju zastupa savjetnica za proračun i poreze Dr. J., radi povrata poreza na kuću za odmor, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: UsI-1430/2023-4 od 19. veljače 2024., na sjednici održanoj 29. svibnja 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: UsI-1430/2023-4 od 19. veljače 2024.

II.              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zahtijevala poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-410-03/22-01/105, URBROJ: 2170-02-01/3-23-2 od 18. svibnja 2023. kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Općine O. KLASA: UP/I-410-01/22-01/2, URBROJ: 2170-30-22-01-2 od 18. listopada 2022.

2.              Protiv označene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 66. st. 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS).

3.              Tužiteljica u žalbi ponavlja tužbene navode te tvrdi da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu članka 60. stavka 4. ZUS-a, da automatski zaključuje da je tuženik u pravu jer otklanja prigovor tužiteljice koji se odnosi na ne pružanje pravne pomoći neukoj stranci. Navodi da je prvostupanjsko tijelo povrijedilo svoje zakonske dužnosti pružanja pomoći stranci i utvrđivanja materijalne istine, da je nedvojbeno imalo saznanja da ranije porezne obveze nisu pravilno utvrđene pa da je ignoriralo mogućnost da po službenoj dužnosti pokrene postupak obnove postupka ako sazna za nove činjenice koje mogu dovesti do drugačijeg rješenja odnosno ako dođe do bitno drugačijeg rješenja prethodnog pitanja u odnosu na ranije utvrđeno. Stoga predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i upravna rješenja, uz naknadu troškova upravnog spora. 

4.              Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5.              Žalba je neosnovana.

6.              Po ocjeni ovog suda, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski upravni sud, suprotno tvrdnji žaliteljice, pravilno primijenio odredbe ZUS-a. U obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a na koju žaliteljica ukazuje.

7.              Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke.

8.              Tako je utvrđeno da je poreznim rješenjima odbijen zahtjev tužiteljice za povrat poreza na kuću za odmor za 2017., 2018., 2019., 2020. godinu i odbačen zahtjev za storniranje razreza poreza na kuću za odmor za 2021. godinu.

9.              Naime, prema odredbi članka 21. stavka 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22., dalje: OPZ) porezni obveznik ili osoba koja je preplatila porez ili od koje je bez pravne osnove porez naplaćen ima pravo na: 1.) povrat preplaćenog poreza ili poreza plaćenog bez pravne osnove, 2.) kamate na porez koji je plaćen bez pravne osnove.

10.              Utvrđeno je da je tužiteljica podnijela zahtjev za povrat poreza na kuću za odmor u Nj., koji zahtjev je za 2017., 2018., 2019., 2020. godinu odbijen, a zahtjev za storniranje utvrđivanja poreza na istu kuću za odmor za 2021. godinu je odbačen jer se radi o porezima koji su utvrđeni pravomoćnim i izvršnim rješenjima. S obzirom na navedeno, pravilno je ocijenio prvostupanjski sud da nisu ispunjene propisane pretpostavke za pravo tužiteljice na povrat poreza jer ista nije platila porez bez pravne osnove. U odnosu na prigovor pružanja pravne pomoći neukoj stranci, navodi se da je isti prigovor tužiteljica isticala tijekom upravnog i sudskog postupka, a na koji prigovor je odgovorio tuženik, a potom i prvostupanjski sud uz obrazloženje s kojim je ovaj sud u cijelosti suglasan.

11.              Ocjenjujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi ovaj sud je ocijenio presudu zakonitom, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava.

12.              Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih žaliteljica pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda (t. I. izreke presude).

13.              Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a. Kako je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana, odbijen je i njen zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka (t. II. izreke presude).

 

U Zagrebu 29. svibnja 2024.

 

                                                                                                                       Predsjednica vijeća:

                                                                      Ljiljana Karlovčan-Đurović, dipl. iur., v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu